Title: Message
Sta pokazuju istrazivanja javnog mnjenja o odnosu prema proslosti
Nostalgija je u trendu

    U jednom bulevarskom listu nedavno je objavljen bizarni napis da su se u izvesnom niskom naselju pojavili duhovi. Naime, "kad padne kisa od vlage mi se na zidu u jednoj sobi oslika lik druga Tita". Tako bar kaze jedan stanar. Nije nam poznato kako se ovaj slucaj dalje razvijao, ali i on na svoj nacin svedoci da ljudi prezivljavaju blizu i dalju proslost. Mnogo egzaktnije o tome svedoci veci broj socioloskih ispitivanja javnog mnjenja ciji je cilj bio da se utvrdi odnos gradjana prema dogadjajima i licnostima iz proslosti.
    Sociolog Vladimir Ilic, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, objavio je rezultate nekoliko istrazivanja o ovoj temi. U prvom istrazivanju sprovedenom pocetkom 2001. godine na teritoriji Srbije, na molbu da navedu tri najznamenitije licnosti iz istorije srpskog naroda, gradjani najcesce pominju Tita (devet odsto), zatim Milosa Obrenovica (osam odsto) i Svetog Savu (sedam odsto). Verovatno osecajuci izvesnu grizu savesti zbog promasenog egzorcizma, jer smo izgleda glogov kolac zabili u pogresnog coveka, gradjani kao da potvrdjuju slutnje pokojnog rezisera Zivojina Pavlovica koji je upozoravao da ce najveca Titova osveta biti to sto cemo njegovu vladavinu pamtiti kao "Periklovo doba". Uostalom, grafiti su odavno oslikali nostalgicne zanose ("Bravar je bio bolji" i "Dok je bilo Tita bilo je i sita").
    Da ne pominjemo Titovo virtuelno uclanjavanje u Otpor ili ekspanziju kemp sajtova njemu posvecenih.
"Periklovo doba": Josip Broz Tito
    Zahvaljujuci Brozovoj spoljnopolitickoj ekvilibristici i "liberalnom revizionizmu" nagradjenog kreditima, bilo je i socijalne sigurnosti, u istoriji juznoslovenskih naroda nezabeleznog mirnodopskog kontinuiteta. Umesto u Novi Pazar u soping se islo u Trst. Plus "vino i gitare" u Rovinju, crveni pasos, "Fruktalovi" sokici, automobili i bela tehnika na kredit. I na pitanje koji je najbolji period iz proslosti zemlje, gradjani najcesce pominju Titovo vreme kao i osamdesete godine proslog veka, od Titove smrti do poslednjeg, samrtno-nadrealnog valcera SFRJ koji su otplesali Joze Smole i Radmila Andjelkovic. Da li se to marsal lagano iz istorije dislocira u arhetip?
NADNACIONALNI TITO
    I drugo Ilicevo istrazivanje izvedeno prosle godine u okviru Centra za razvoj civilnog drustva iz Zrenjanina, uz finansijsku podrsku Freedom House Serbia, potvrdilo je trend nostalgije. Ovoga puta anketirani su gradjani Vojvodine. Uzorak je obuhvatio po 500 Madjara, 500 Srba starosedelaca i 500 Srba kolonista. Upitani neposredno za koju istorijsku licnost misle da bi mogla da resi aktuelne probleme, pod uslovom da je danas ziva, ispitani Srbi izdvajaju Tita sa frekvencijom od 29 odsto, a daleko za njim slede car Dusan (7 odsto), Milos Obrenovic (6 odsto) i Nikola Pasic (4, 5 odsto). Sa frekvencijom od 25 odsto Tito je ubedljivo prvi kao "soter"- spasilac i kod ispitanika madjarske nacionalnosti. Ispitani etnicki Srbi Tita navode i kao najznacajniju licnost iz svoje nacionalne istorije (9, 5 odsto), dok su za njim Karadjordje, Milos Obrenovic i Sveti Sava.
    - Tito realno nije bio samo simbol pristojnog zivota na planu materijalnog standarda i socijalne sigurnosti, nego i cinilac integracije na nadnacionalnim osnovama u jednom dosta trajnom razdoblju. Ispitanici ne uvidjaju jasno vezu izmedju suzbijanja nacionalizma, ugleda zemlje u svetu i dobrog materijalnog standarda; no, oni osecaju da ove pojave nisu izolovane. Svaka prakticna akcija koja ce biti usmerena ka smanjivanju potencijala za interetnicke konflikte u Vojvodini pokazace se nedovoljno zasnovana ako ne uzme u obzir iskustva koje je ranije autoritarno, komunisticko suzbijanje etnickih nacionalizama ostavilo u svesti stanovnistva. Razdoblje razvijene autonomije Vojvodine, od 1974. godine pa do pred kraj osamdesetih, omogucilo je razlicitim etnickim grupama da smanje osecaj nesigurnosti svojstven pripadnicima etnickih manjina na prostorima Balkana i Juzne Panonije.
    Vrlo je vazno sto je Tito "popularan" i medju Srbima i medju Madjarima, mada je bio nemadjar i nesrbin, pa se u tom smislu javlja kao simbol nadnacionalne integracije - objasnjava profesor Ilic rasireno preferiranje Tita kao pozitivne istorijske licnosti.
NACIONALIZAM I GLOBALIZAM
    U ranijem Ilicevom ispitivanju srpske nacionane kulturne elite (1997), najznacajnija licnost iz proslosti bio je Sveti Sava, a sledili su Karadjordje, Njegos i Vuk Karadzic. Sveti Sava se, sudeci prema rezultatima novijih Ilicevih istrazivanja, vise ne dozivljava u onolikoj meri kao simbol etnickog identiteta, kao sto je ranije bio slucaj. Za Ilica to je razumljivo posto su posle izgubljenih ratova i konacnog popustanja Srbije pred talasom globalizacije "nacionalne" probleme zamenili problemi prezivljavanja i socijalne sigurnosti. "U tom smislu i sadasnje oficijelno promovisanje svetosavlja i pravoslavnog srpstva koje izvodi sadasnja vlast ima pre ritualan i simbolican nego delatni karakter.
    Nasilnim ozivljavanjem simbolike proslosti, koja je bar delimicno i kratkorocno bila realno ozivljena pocetkom devedesetih godina, kada je etnicki nacionalizam bio znatno uzareniji, pokusava se nadomestiti stvarno potpuno potcinjavanje zemlje globalizacijskom trendu", dodaje Ilic.
    Za razliku od istrazivanja vrsenih pre nekoliko godina, ispitanici srpske nacionalnosti danas vrlo retko pominju Ratka Mladica i Radovana Karadzica. Patrijarh Pavle, koga su, inace, nacionalni intelektualci 1997. procenili kao "najznacajnijeg zivog Srbina", ovoga puta uopste se ne pominje u odgovorima ispitanika. S druge strane, uocava nas sagovornik, vidljivo je da je srpski etnicki nacionalizam pronasao svog vodju u Vojislavu Kostunici. On sam ima dvostruko vecu frekvenciju od zbirne frekvencije ranije standardno navodjenih nacionalno orijentisanih naucnika i umetnika: Dobrice Cosica, Slobodana Selenica, Borislava Pekica, Mice Popovica, Vasilija Krestica, Mihajla Markovica, Milica od Macve, Dusana Kovacevica, Mome Kapora ili Milorada Pavica.
    - Slabljenje militantne verzije srpskog etnonacionalizma i popustanje pred pritiscima okruzenja ne znaci i napustanje etnickog nacionalizma. Pre se radi o njegovoj prividnoj "normalizaciji", napustanju kompromitovanih saveznika, pokusaju da se istovremeno dodvori Zapadu i udje u evropske integracije uz zadrzavanje srpske samosvojnosti i osnovnih crta primenjivanog nacionalnog programa. Izbor Kostunice i Djindjica, nekadasnjih saveznika Radovana Karadzica i njegove politike, koji su promenili stranu i uz pomoc zapadnih sila smenili prethodni rezim, u tom smislu nije manje indikativan od nekih ranijih naizgled ekstremnijih izbora - smatra Ilic.
    U odgovorima ispitanika srpske nacionalnosti na pitanje o aktuelnim personalnim unutaretnickim preferencijama potpuno je zanemarena gradjanska opcija mada neki navode Gorana Svilanovica, a gotovo niko Nenada Canka, niti ostale autonomaske politicare. "To je i razumljivo, posto se ona (gradjanska opcija), preko najveceg broja svojih predstavnika nalazi u srdacnom braku sa etnonacionalistima koji njene predstavnike kupuju sinekurama. U celini uzev, srpski etnicki nacionalizam istrajava, prilagodjavajuci se u nuznoj meri zahtevima Zapada i odricuci se dela svojih odvec kompromitovanih protagonista", zakljucuje profesor Ilic.
GODINE KONVERTITSTVA
    Devedsete godine proslog veka bile su godine konvertitstva, stereotipne prerade i stimovanja proslosti, koriscenja varikine, jakih ideoloskih deterdzenata i izbeljivaca. Komunizam i jugoslovenstvo apostrofirani su kao "dva zla koja su upropastila srpski narod". Lesevi, razaranja, disperzija drzave i socijalna agonija kao epilog hazarderske nacionalne politike, vratila su klatno sa na neke stare simpatije. Poznata je sklonost populusa ka mistifikovanju "starih, dobrih vremena". Narocito kada se ona posmatraju iz sadasnje morbidno-sirotinjske perspektive. Danas se retko ko seca da je i u "zlatno vreme" bilo inflacije, nezaposlenosti, nestasica kafe, da su se automobili vozili po sistemu "par-nepar".
    Da je kojim slucajem "poziveo", kako bi se Tito snasao u situaciji rusenja Berlinskog zida? Da li bi SKJ "reformisao" u socijaldemokratsku partiju i pobedio na saveznim, visepartijskim izborima, da li bi bio uhapsen, obesen, da li bi zatrazio azil kod Kastra, i da li bi Tito uopste dozvolio da padne Berlinski zid? Stvarno, dok cekate u redu za sengensku vizu zapitajte se da li mozete marsala zamisliti u karantinu vojne baze "Rajt Peterson" u Dejtonu?
    Zoran Panovic
http://www.danas.co.yu/

Attachment: null.gif
Description: GIF image

<<vikend4_1.jpg>>

Reply via email to