Title: Message
Velimir Ilic, lider Nove Srbije upozorava gradjane i vlast:

OVIMA NA VLASTI JE, VALJDA, JASNO DA SU PROKOCKALI SVOJU SANSU
@ Olivera MILIVOJCEVIC

       Lidera Nove Srbije, Velimira Ilic, mnogi su okarakterisali kao heroja srpske oktobarske revolucije. I pored gresaka koje su mu pripisivali zbog, kako su tvrdili, ceste promene stava, Velja Ilic je u jednom ostao dosledan sebi - nije prestao da kritikuje, kako sam kaze, sve ono sto nije dobro i kod nove vlasti.
       Ne libi se da ostro, kako je to cinio i ranije, govori o manama, ali i o vrlinama domacih politicara. Za razliku od vecine aktuelnih vlastodrzaca koji smatraju da se vreme pravog mitingovanja zavrsilo uporedo s pobedom demokratije nad Milosevicem, Ilic smatra da je pravo opozicije da na mane vlasti ukaze cak i novim ulicnim protestima. Svojevremeno je i sam najavljivao "neke nove bagere", upozoravajuci na taj nacin predstavnike nove vlasti da moraju da misle koliko odgovorno obavljaju posao, i da su svi smenjivi.
       Svedok: Blizi se Vidovdanski sabor, koji organizuje sada nova demokratska opozicija. Kako Vi gledate na ovo okupljanje danas, kada ste deo vlasti?
       Velimir Ilic: Demokratsko pravo svakog pojedinca je i ulicni protest. Takav nacin upozorenja vlasti da nesto ne valja sasvim je prihvatljiv, ako se radi o mirnim okupljanjima, kako najavljuje opozicija. Vremena su se promenila, sada su neki razumniji ljudi vlast, koji su i sami setali ulicama Srbije, pa bi trebalo da pokazu vise razumevanja za one koji organizuju, ali i koji ce doci na Vidovdanski sabor.
       S: Vi ste svojevremano najavljivali "neke nove bagere", kojima ste obecavali da rusite i ovu vlast. Da li se jos drzite te ideje?
      
       V.I: To je bilo samo upozorenje. Vec sam ucestvovao i predvodio rusenje jedne vlasti, tako kako je tada moralo, nimalo lako, ali uspeli smo u tome. Mislim da su sada na vlasti svesniji ljudi, kojima nece biti potreban bager. Nije bilo lako snositi odgovornost za sav taj narod. Srecom, proslo je to vreme kada vlast morate rusiti silom. Na kraju, ovo je sada demokratija koja se radja i postoje parlamentarni metodi borbe. U vreme Milosevica iza nas je stajao ceo svet, koji je trebalo da nam aplaudira i da nas prihvati posle svega sto smo ucinili.
       S: Koliko smo istinski podrzani i prihvaceni?
      
       V.I: U startu smo imali punu podrsku sveta, koju smo kasnije prokockali, jer smo gubili vreme na internim stvarima i prepucavanjima. Mislim da se sada stvari ne mogu gledati kao ranije. Ako je opozicija nezadovoljna, moze pritiscima izdejstvovati raspisivanje novih izbora. Ali, vreme se zaista promenilo: mi sada imamo jaku kontrolu inostranstva, inostrani kapital u nasim bankama i u drugim sektorima. Imamo, nazalost, i druge probleme kojih su valjda svesni i ovi na vlasti, i da su olako prokockali sansu koju su tesko dobili. Sami ce izgubiti tu vlast.
       "Nova Srbija" nije imala priliku od pocetka da ucestvuje u vlasti i prvi sam se bunio i upozoravao da neke stvari ne valjaju. Neki su vrsili vlast, uljuskali se - i cutali. To u startu nije postavljeno na zdrave temelje. Nije stvar samo dobiti poverenje gradjana, izbore, vec i znati vrsiti vlast i opstati na vlasti.
       S druge strane, ne moze neko ko je dobio izbore da se sklanja od vlasti. On je legitimno imao pravo da trazi da dobije onoliko koliko mu je narod dao. A ako mu to neko oduzme silom, onda taj ima pravo da pozove gradjane u protest da bi mu bilo vraceno ono sto je njegovo, i oduzeto. Nije dobro da ti, koji su izgubili, budu pasivni. I trebalo bi videti da li im je vlast oteta, ili su se oni donekle i dobrovoljno klonili vlasti.
       Mehanizam osvajanja vlasti nije toliko tezak - vi obecate, narod bude naivan i prihvati. Sustina je opstati i odrzati vlast prema obecanjima. Mnogi su to olako shvatili, pa su nekim, navodnim ekspertima dodelili vlast, darovali im najveci kolac, a da ti eksperti u izborima nisu ni ucestvovali. A pokupili su sve funkcije, i to je jedan oblik drzavnog udara. Uzeli su sve bitne resore: Narodnu banku, finansije, privatizaciju, kljucne sektore, a sada bi i sefa drzave.
       S: Vidovdanski sabor je najavljen kao opomena vladi. Lideri opozicije najavljuju, ukoliko ne budu raspisani izbori, zustrije akcije od 15. septembra. Slucajno, ili namerno, Vas datum upozorenja srpskoj vladi u novom sastavu je, takodje, 90 dana da pokaze sta moze?
       V.I: Da. Rekao sam da rekonstruisana vlada dobija 90 dana da pokaze sta zna i sta moze da uradi, i da napravi najmanji pomak koji ce svi da osetimo. Ako to bude, onda ce imati moju podrsku. Ali, ako svi pokazatelji rada vlade i dalje budu negativni, onda nema smisla gubiti vreme. Moramo ljudima u vladi staviti do znanja da je vreme da se vise ne sramote i da bi onda morali da raspisu izbore. Cenim da im je tri meseca dovoljno.
       Vidite da je i Miroljub Labus obecavao milione, kamione, silne kredite i sve "to" kao stize, a narod nista od toga nema. Sustina je da nesto krene, ako ne, onda cemo drugacije da razgovaramo.
       S: Sta to znaci, konkretno?
       V.I: Skupicemo ekipu i izglasati nepoverenje vladi.
       S: Mislite li da ce to biti moguce s obzirom na sadasnji sastav republicke skupstine, posle zamene poslanika?
      
       V.I: Valjda govorimo o razumnim ljudima s kojima smo rusili prethodni rezim, i koji su i sami svesni da ce morati da odu kad nista nisu postigli. Nismo vise diktatorski rezim, to je proslost. Nadam se da smo realniji i korektniji jedni prema drugima, i da kada vidimo da nesto ne valja, shvatamo da moramo da menjamo. Zasto smo svi na kraj srca? Shvatili smo, valjda, da je vlast smenjiva. Ne zelim da verujem da je drzava u kojoj zivim ponovo diktatorska, i da moramo vlast da rusimo na ulici.
       Trudim se da ih mirno opomenem i smatram da ima mesta za popravku. Razumem da se buni DSS, da se buni narod, ali ne razumem da se bune oni koji nisu uspeli da dobiju mesto u parlamentu. Istina je i da bi trebalo postaviti pitanje da li su svi ti ljudi, koji su sada gde jesu, sposobni da budu vlast. Neka mi neko od tih ministara i potpredsednika kaze i pokaze argumentima da je dobro obavljao funkciju na kojoj je. Odmah cu da ga glasam. Ne moze onaj ko je dve godine trebalo nesto da uradi, a rezultat mu je nula, onda on ne moze da prica o pobedi na nekim novim izborima. Dosta se vezbalo, vreme je da se radi.
       Trebalo bi da budemo realni i damo sansu onima koji prave rezultate. Moze svako da obecava i da prica, ali sramota je da opet biramo one koji nisu ostvarili bilo kakav ucinak. Konkretno, mislim na Labusa i G17 plus koji nista nisu uradili, izuzev sto su pravili simpozijume i vodili autobuse novinara da to promovisu. Hajde da postavimo pitanje i republickoj vladi: kolika je zaposlenost, ili koliko je radnika otpusteno a da im nije resen socijalni status. Po ovim pitanjima se vidi da oni nista nisu uradili. Jednostavno, ne znaju. Mogu da vladaju ceo vek i opet nista nece uraditi.
       Pokupili su Brozove ljude i mamine i tatine sinove, misle da ce nesto time da postignu. Trebalo bi postaviti rokove. Nisi to uradio u zadatom terminu, podnosis ostavku i menja te neko ko moze da nadje resenje. Ovako, oni samo pricaju i nista ne preduzimaju. Ne znam zasto se ljute, ako im je sansa data, a sad neko trazi njihovu smenu. Kad dovedete fudbalera da igra centarfora i on ne da nijedan gol, pa necete ga i sledece sezone placati dzabe, da vam bude samo rashod.
       Pokazatelj rada jedne vlade su rezultati: koliko je porastao zivotni standard, zaposlenost gradjana, i to da li covek koji radi moze da zivi od svoje plate. Ko to ne moze da resi ne moze da vrsi vlast. Svi smo mi u Srbiji bili svesni situacije u kojoj smo bili i voljni smo da trpimo, ali niko nece da mu ceo zivot prodje u reformama, a da ne oseti njihove rezultate. A ceo ziot se neki pozivaju na reforme. Hocu da znam, kao gradjanin Srbije, da li smo u reformama, kojim, koliko ce da traju, i kada cemo videti rezultate. Hocu da osetimo taj minimalni pomak, da ne bude trend pada, vec rasta, na svim nivoima. Ne mogu da shvatim da ponavljamo greske proslog rezima.
       S: O kojim greskama govorite, konkretno?
       V.I: Da li je sramota ljude koji su nam obecavali kule i gradove sto su sve opet sveli na krug jedne ili dve porodice? U predizbornoj kampanji pricali smo kako jedna porodica vlada Srbijom, a sada imamo nepromenjenu situaciju. Sve finansije i Narodnu banku drze dve porodice, koje su se povezale. Kako se neko oseca kada mu je glavni savetnik mama, pa je tu tata, pa kcerka, pa zet, pa jedna zena u jednom, a druga u drugom kabinetu.
       S: Vi pricate jezikom zestoke opozicije?
       V.I: To su cinjenice, to je nas zivot. Moraju da postoje mehanizmi kontrole, zato sluzi parlament. Ti ljudi nemaju morala. Kako mozemo da istrazimo gde su pare nestale na Kipru, ako je covek zaduzen za to neko ko je iznosio novac u Milosevicevo vreme. Ne mora nista da ispituje, on sve zna. I da hoce da vrati pare, mogao bi. On ove dve godine ide i sklanja papire kako bi se zataskali tragovi.
       S: Ipak, s kiparskom aferom se stalo u traganju za istinom?
       V.I: Dva puta sam pokretao to pitanje i ono se uporno zataskava. I sad tu neko nadje 1.25 miliona svajcarskih franaka koji su veci od cetiri, pet miliona dolara. Njima se odvlaci paznja s centralnog, mnogo veceg problema. Trebalo bi ispitati, kada se o tome toliko cuti i kada se stvari toliko prikrivaju ko sve ima racun u toj "Populi banci". Da li guverner Dinkic i G17 plus imaju tamo neke racune? Sta su oni trazili svakog meseca na Kipru s onima koji su prali novac?
       S: Da li imate konkretnih dokaza za to sto pricate?
       V.I: Garantujem da tu nesto ima, ako nije sklonjeno i zamaskirano, sakriveno pod nekim drugim imenima. Nadam se da ce to izaci u javnost. Neka mi objasne od cega zivi G17 plus.
       S: A donacije?
       V.I: Dobro. Neka pokazu koliko su platili porez na donacije. Ko im placa toliki prostor po Srbiji? Kako oni to regulisu, pa da i mi u drugim strankama olaksamo sebi? Tu su umesane mnoge firme.
       S: Imate li neki konkretan podatak?
       V.I: Labusova zena vodi sve finansije u "Dunav osiguranju", a bila je sef kabineta u proslom rezimu coveku koji je delio kontingente. A Labus je predsednik Upravnog odbora tamo gde mu zena radi, i sada je, kao, podneo ostavku. Oni su bili deo "onog", ali su i deo "ovog" rezima. Ima tu mnogo prljavstine koja mora da se ocisti, ako mislimo da nam bude stvarno bolje. U Srbiji se opet pojavljuju neke nove Dafine i Jezde. Da li Narodna banka ima uvid u to? Pojavila se neka "Agro banka", ili tako nesto, koja deli kredite s pet odsto kamate po Srbiji i uzima ogromne hipoteke. Donosi devize na kucni prag, a guverner tvrdi da nema ni u prodavnici placanja stranim valutama. Dobro, zna li on sta se radi? Mi smo za demokratiju, ali ne i za anarhiju.

OD SVILANOVICA IMAM KOPRIVNJACU
      S: Po ovome sto govorite proizilazi da u Srbiji vlada anarhija?
      V.I: Pojedine drzave dozvole da im nevladine organizacije rasturaju granice. Ali imate i Engleze koji prkose celom svetu vozeci desnom stranom da bi pokazali koliko su jaki. Mi smo otisli u drugu krajnost. Nama kako ko namigne, mi se tako ponasamo. Ni svet ne voli poslusnike. Evo, kad vidim naseg ministra inostranih poslova, Gorana Svilanovica, dobijem koprivnjacu. On samo ide i izvinjava se.
      Koliko on moze da bude ponizan, to je neverovatno. Mi smo zemlja koja nije navikla na takve politicare. Nama su bliski ljudi koji umeju da budu i odvazni, da budu objektivni, ali i kruti. Ne mislim na Milosevica. On nikada nije nista dao, pa je na kraju molio da uzmu sta zele da bi nas postedeli maltretiranja. Ali mislim na ljude koji mogu da priznaju gresku, ali i da kazu sta zele i sta je zemlji potrebno. Nekada je i tim ljudima u inostranstvu muka koliko su neki nasi politicari ponizni i koliko prihvataju sve.
      Nas ministar inostranih poslova u ime citavog naroda ulazi u Pakt za stabilnost. Pola ljudi ne zna sta je taj pakt i sta podrazumva. Recimo, ja necu da moj sin ratuje u Africi. Slovenci su raspisali referendum, i pitali narod hoce li u Pakt za stabilnost, a nas ministar pistaje na to tek tako, ne pita nikoga nista. I ne znam u ime koga on prica.
COVIC JE SPORTSKI KRIMINALAC
      S: Izneli ste mnogo zamerki na adresu koalicionih partnera?
      V.I: Ima ih jos. Potpredsednik srpske vlade, Nebojsa Covic, ide po Srbiji s nekim mafijasima, koje je imenovao za menadzere i otima mlade kosarkaske talente po Srbiji.
      Mi u Cacku napravimo dobar tim, oni dodju i naprave incident, okupe nam decu, daju roditeljima neku sicu za njih, a onda te klince prodaju za milione maraka. I deca umesto roditelja imaju menadzere. To je sramota da to radi potpresednik srpske vlade. To je kriminal!
      Kome oni placaju porez za to? Ovde svi pricaju o porezu, a ne placaju ga ljudi koji su u vlasti. Kako se zove ta delatnost kojom se bavi Covic? Dole na jugu Srbije je zaposeo sve sto je mogao. Umesto table "Medvedja" na ulasku u mesto, pise "Demokratska alternativa". Uzurpirao je i Kosmet, napravio tamo svoj privatni posed. I kako da verujete tom coveku i vladi u kojoj je on potpredsednik?
      Taj ne valja kako je stao na noge. Odvede mi trenera iz "Borca" i ne kaze mi, a znamo se. Covic je sportski kriminalac!
      Trazio sam razgovor s premijerom da malo preispita ko mu sedi u vladi. Muka mi je samo kada se setim 1996, onog kontra mitinga kada je Covic branio Milosevica. I o cemu mi pricamo?

 http://www.svedok.co.yu/index.asp?show=30932

Reply via email to