Postovani,
Patriotska stranka dijaspore je, od
njegovog konstituisanja od strane Savezne Vlade, izrazavala svoje stavove prema
Savetu dijaspore. Najpre, ti stavovi su bili „obojeni“ predosecajima da se radi
o jos jednoj u nizu prilicno perfidnih igara Vlade, da formiranjem i ovog
Saveta, stvori „dimnu zavesu“ za svoje NEcinjenje u vezi s resavanjem problema
nasih ljudi u rasejanju. Iako smo, putem nasih saopstenja za javnost, izrazili
javnu podrsku Savetu, primetna je bila ograda u toj podrsci, a odnosila
se
na zahtev i
potrebu da rezultati rada Saveta budu kompetentni kao sto je kompetentna
institucija koja ga je osnovala i izdala resenje o njegovom osnivanju i
delovanju. Vremenom, medjutim, stizali su dokazi da Savet dijaspore nece biti u
sluzbi svog osnivaca po svaku cenu, ne bar u domenu onih zahteva koji u opisu
rada vode ka cilju osnivanja i rada Saveta. Naravno, ostaje pitanje zasto je
Savet, ukoliko je to prihvaceno, prihvatio da bude „institucionalna“ veza
izmedju dijaspore i matice, neposredno nakon ukidanja najinstitucionalnije i
najnormalnije veze matice i dijaspotre,- Ministarstva dijaspore. Prilicno smeta,
naime, u javnosti rada Saveta, cinjenica da se gotovo niti ne govori o ukinutom
Ministarstvu. S druge strane, ministarstva bujaju po potrebi inaugurisanja
ministara u nizu rekonstruktivnih poteza republickog premijera. Do besmisla je
vulgarizovana floskula da se Ministarstvo dijaspore ukida zbog ekonomisanja
sredstvima vladinog bud�eta. Istovremeno, svima u toj vladi, njenom premijeru i
celom ovom narodu u matici i dijaspori, veoma je jasno da je upravo to
ministarstvo moglo da deluje i bez sredstava koje bi obezbedjivala republicka
Vlada. Uostalom, ne obezbedjuje to Vlada, nego ovaj narod, odnosno
poreznici. Smeta, naravno i to sto Savet dijaspore nije reagovao na
“pomor” drzavljana ove zemlje, Srba ponajvise, kao i pripadnika ostalih etnickih
zajednica, bas na ovaj zadnji Vidovdan. Preko tri i po miliona ljudi izbrisano
je sa spiska zivih. Savezni organi su saopstili da nasih ljudi u rasejanju ima
395 934. Moguce je, dodali su „strucnjaci“ Zavoda za statistiku, da ih je „van“
cak i duplo vise. Da nije morbidno, bilo bi smesno. Postoji li gradjanin ove
zemlje koji ne zna da nas je u rasejanju najmanje tri i po do cetiri miliona.
Postoji li neka zemlja u nasem okruzenju u kojoj se ne zna koliko nas je sirom
sveta. Postoje informacije o tome da u susednoj Italiji saopstavaju da nas je
van otadzbine i sest miliona. Zar je nekoga stid sto nas je u rasejanju makar
cetiri miliona. Da ova drzava zna sta to znaci, bez obzira na to zasto su ljudi
krenuli preko „grane“, osnovna preokupacija bila bi joj upravo dijaspora. Nakon
svog treceg radnog sastanka 5 i 6 jula 2002. godine, obracajuci se javnosti na
konfernciji za stampu, clanovi Predsednistva Saveta, kao i clanovi Saveta, jasno
su izrazili svoje nezadovoljstvo odnosom savezne Vlade prema problemima koji su
evidentni, vezani za dijasporu, a koji se ne resavaju, odnosno, niti se ne
pokusava s pocetkom resavanja istih. U odnosu savezne Vlade prema Savetu, Savet
je prinudjen na pisanu komunikaciju. Upravo, putem pisma Savet dijaspore se
obratio kako Vladi, tako i na adrese nadleznih drzavnih organa s molbom da se
sledeca pitanja rese u skladu s evropskim, odnosno svetskim
kriterijumima.
1.Savet je konstatovao da pitanje drzavljanstva treba resiti tako da se pozitivnim zakonskim propisima stvore mogucnosti da svaki nas gradjanin koji zivi u inostranstvu i koji to zeli, moze da ostvari pravo na jugoslovensko drzavljanstvo. Pitanja drzavljanstva, imajuci u vidu vazeca resenja koja su sadrzana u Zakonu o jugoslovenskom drzavljanstvu, zahtevaju ili pojasnjenja tih zakonskih re�senja ili njihovu izmenu, a svode se na sledece:
- da deca jugoslovenskih iseljenika, a rodjena u inostranstvu, mogu steci jugoslovensko drzavljanstvo;
- da se jugoslovensko drzavljanstvo moze steci poshumno, odnosno da krvni srodnici umrlog lica kome je to pravo naknadno priznato mogu na osnovu te cinjenice steci jugoslovensko drzavljanstvo;
- da se za lica kojima je oduzeto jugoslovensko drzavljanstvo predvidi postupak za vracanje oduzetog drzavljanstva,
- da se licima koja su se odrekla jugoslovenskog drzavljanjstva omoguci da ponovo steknu jugoslovensko drzavljanstvo (tzv. reintegracija),
- da se licima, imaocima jugoslovenske putne isprave koja nisu produzavala rok vazenja te isprave, omoguci uvodjenje njihovog drzavljanskog statusa;
- da se pripadnicima nasih manjina u susedbnim zemljama omoguci sticanje jugoslovenskog drzavljanstva.
2. Nasi drzavljani koji zive u inostranstvu imaju aktivno i pasivno pravo glasa. Savet dijaspore je misljenja da to pravo mogu ostvariti u punoj meri ukoliko im se omoguci ostvarivanje izbornog prava u diplomatsko-konzularnim pretstavnistvima Jugoslavije u inostranstvu, ako po zakonima zemlje u kojoj zive postoji mogucnost za organizovanje glasanja u DKP, a ukoliko to nije moguce, u prvoj susednoj zemlji u kojoj je to dozvoljeno, ili putem pisma ili punomoci, ili kombinacijom svih oviha nacina glasanja.
3. Savet smatra da prilikom formiranja komisije za izradu Ustavne povelje drzavne zajednice Srbije i Crne Gore treba omoguciti da u rad komisije budu ukljuceni pretstavnici dijaspore, preko predsednika Saveta dijaspore prof. dr Cede Nestorovica iz Francuske i potpredsednika, prof. dr Jasmine Vujic iz S.A.D.
4. Predsednistvo Saveta, prof. Dr
Cedomir Nestorovic, predsednik; prof.dr Jasnmina Vujic, potpredsednik iz
dijaspore i vladika �abacko-valjevski Lavrentije, potpredsednik iz matice
uputilo je 5.4.2002. godine pismo Nacelniku generalstaba Vojske
Jugoslavije, u vezi s regulisanjem slu�enja vojnog roka regruta koji osim
jugoslovenskog imaju i strano drzavljanstvo,
a stalno zive u inostranstvu. Time bi regruti
s pomenutim statusom mogli sluziti vojni rok na licni zahtev i uz odobrenje
Nacelnika GS VJ, sto je u skladu s clanom 305. Zakona o Vojsci
Jugoslavije. Clanovi Saveta su na konferenciji za stampu saopstili da se
na njihove zahteve reagovalo spopradicno, sto je dokaz neuvazavanja Saveta,
odnosno ciljeva i zadataka kojima isti namerava da se bavi. Na postavljeno
pitanje novinara, odgovoreno je da ce Savet biti prinudjen da za resavanje
pomenutih problema, trazi pomoc i od adekvatnih medjunarodnih organizacija i
institucija. Celokupan stav Saveta, zahtevi i nastojanja, u potpunosti su
u skladu s potrebom resavanja problema dijaspore. clanovi Saveta su dali do
znanja da njihn ipak interesuje dijaspora, a ne politicki dignitet, cime su,
sasvim opravdano zaslu�ili paznju i podrsku Patriotske stranke dijaspore.
Naravno, ovo je jos jedan dokaz o ispravnosti stavova Patriotske stranke
duijaspore vezanih za cinjenicu da je, u kontekstu postojecih okolnosti, jedino
politickim putem moguce doci u poziciju da se resavaju neki problemi, pa i
problemi dijaspore. Potrebno je, dakle, doci u poziciju da se participira u
donosenju politickih odluka, da bi se odlucivalo u korist svojih ciljeva. Isto
tako, iskreno se nadamo da ce i Stranka imati podrsku, ne samo Saveta dijaspore,
vec i svih drugih institucija i organizacija koji su na stanovistu da je
dijaspora najkompetentniji, ili bolje reci, gjedini kompetentan faktor kojui
moze izvuci maticu iz gliba u kome se nalazi. Pri ovom, naravno, ni u koliko se
ne zeli omalovaziti ili negirati sve napore koje cini aktuelna vlast na
prevladavanju odredjenih problema. Ekonomsku revitalizaciju , medjutim,
misljenja smo, moze ostvariti jedino dijaspora.
Beograd, 08.07-2002. g. PATRIOTSKA STRANKA DIJASPORE
