** Nova koalicija na crnogorskoj političkoj sceni *** Front protiv Đukanovića ** Stvaranjem saveza liberala i stranaka iz Koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" došlo je do novog odnosa snaga: sada DPS i SDP postaju parlamentarna manjina i novi izbori, zakazani za 6. oktobar, biće za mnoge "biti ili ne biti" AIM Podgorica, 24.07.2002. godine "Ovo je početak kraja Mila Đukanovića", ocijenila je predsjednica crnogorskog parlamenta, Vesna Perović, inače član najužeg rukovodstva Liberalnog saveza Crne Gore. Razlog slavodobitne izjave bio je rezultat glasanja povodom seta medijskih i izbornih zakona koji je nedavno predložio Liberalni savez. Zakoni su nedavno, zahvaljujući novoj koaliciji liberala i stranaka iz Koalicije "Zajedno za Jugoslaviju", usvojeni u crnogorskom parlamentu većinom od - jednog glasa. Bila je to prva javna demonstracija sile nove parlamentarne većine. Nakon neuspjelih pregovora DPS-LSCG, čelnici Liberalnog saveza okrenuli su se, ponudom za politički savez, prema dojučerašnjim "iskonskim neprijateljima" - Koaliciji "Zajedno za Jugoslaviju". Dogovor o podjeli vlasti na lokalnom nivou je lako napravljen: LSCG je dobio od "jugoslovena" - sve . Predrag Bulatović, lider SNP-a, dobro je uvidio da ključ za obračun sa Đukanovićem u stvari drži independistički Liberalni savez. Zato je sve uradio da se izađe u susret liberanim zahtjevima i poremeti odnos snaga u crnogorskom parlamentu. Lideru SNP-a je pošlo za rukom ono čemu se možda i nije nadao: Liberalni savez se nije protivio zahtjevu da zamrzne crnogorsko državno pitanje samo da bi postao udarna pesnica borbe protiv Đukanovića. Nova parlamentarna većina (koalicija LSCG -ŽJ ima 39, naspram 38 poslanika DPS-a, SDP-a i albanskih stranaka) brzo je krenula u - kako je to istakao Slavko Perović portparol LSCG - "razvlašćivanje monopola DPS-a". Za svega tri dana u skupštini je proguran set izbornih i medijskih zakona, što je izazvalo prilično burne reakcije unutar Crne Gore, ali i i u međunarodnim krugovima. Naime, izbornim zakonima se u značajnoj mjeri mijenjaju mehanizmi kontrole moguće izborne krađe. Zanimljivo je, međutim, što je sadašnja opozicija poosegnula za rješenjima kojima se sprečava kontrola izbornog procesa: ukinute su providne kutije, ukida se i paralelni spisak koji je omogućavao da se vidi da li je neko dva ili više puta glasao, daju se velika prava predsjedniku biračkog odbora da može, gotovo kad mu se prohtje, prekinuti glasanje... "Vlastite prijedloge o kontroli izbornog procesa, koje smo mi demokratski prihvatili 2000. godine, sada nova parlamentarna većina ukida, očito spremajući se na - izbornu krađu", kaže Predrag Bošković, funkcioner DPS-a. Nova koalicija kontroliše čak 15 opština, čime se zaista omogućava da sama bira biračke odbore po sopstvenoj volji. Najviše bure izazvao je set medijskih zakona. Nova parlamentarna većina odmah je posegnuila za punom kontrolom nad medijima. Ekspresno je izmijenjena odredba o načinu smjenjivanja glavnih urednika državnih medija (do sada je bila potrebna dvotrećinska većina upravnog odbora za smjenu glavnog urednika, po novom zakonu dovoljna je natpolovična). Naravno, LSCG i Koalicija Zajedno za Jugoslaviju namjeravaju da postave svoje ljude na čelna mjesta u državnim medijskim kućama - televiziji, radiju i dnevnom listu "Pobjeda". No, zanimljivo je da je nova parlamentarna većina želi kontrolu - privatnih medija. LSCG je novim zakonom naprosto izbrisao granicu između privatnih i državnih medija. Zato se svima (i privatnim i državnim) zabranjuje reklamiranje stranaka u izbornoj kampanji. Osim toga, privatnim medijima se čak striktno naređuje: kako, u kom obimu, i kakvim tekstovima smiju (koliko intervjua, reportaža o podnosiocima izbornih listi, kolika dužina i karakter teksta) pratiti izbornu kampanju! Očito, preuzimanjem mehanizma izborne kontrole, kao i pravim drakonskim mjerama za discipilinovanje privatnih medija, liberali i "jugosloveni" pokušavaju učiniti "sve što je potrebno" da bi svrgnuli sadašnju vlasat personifikovanu u Milu Đukanoviću i njegovom DPS-u. I to sve zarad, kako kažu, "demokratizacije Crne Gore". Pitanje je, međutim, da li se nedemokratskim zakonima, koji su već usvojeni silom parlamentarne većina, zaista može demokratizovati Crna Gora? Zato su takva, do sada nezabilježena rješenja o kontroli izbornog procesa i medija izazvali su rekacije iz Crne Gore ali i iz međunarodne zajednice. I to ne samo od strane najugroženijih, DPS-a i SDP-a, već i od nezavisnih institucija. Rade Bojović, analitičar CEDEM-a (Centra za demokratiju i ljudska prava) ocjenjuje da se novim zakonima suštinski negira demokratski politički poredak i slobodno civilno društvo. "Niz predloženih izmjena izbornog zakona: kršenje ustavnog pravila vacatio legis (rokovi za stupanje na snagu) prilikom raspisivanja izbor, konfuzan i nejdnak tretman izbornih komisija, nejednak odnos prema različitim političkim kandidatima - to su sve neprihvatljiva rješenja za demokratski pravni i politički poredak", kaže Bojović. Dr Veselin Pavićević, ekspert za pitanja izborne problematike tvrdi da su novi zakoni "pravni plićak, a politički gledano - pravi mućak". Prema Pavićeviću, očigledana je namjera nove parlamentarne većine da po svaku cijenu, čak i po cijenu kršenja demokratskih standarda, se dokopaju vlasti. "No, time se u crnogorski politički sistem uvode metode revolucionarnog prava, što ne može dovesti do demokratizacije društva", zaključuje dr Pavićević. Na usvajanje Zakona o medijima, reagovala je i kancelarija Savjeta Evropa, ali i kancelarija OEBS-a. U direktnom obraćanju predsjednici Skupštine Vesni perović, Savjet Evrope oštro upozorava da crnogorski parlament usvoji Zakone koji su već usaglašeni sa stručnjacijma iz crne Gore i sa međunarodnim ekspertima (U Skupštinskoj proceduri je bio set medijskih zakona koji su urađeni po standardima EU, ali je većina - LSCG i ŽJ - glastko odbila da ih usvoji). I šef misije OEBS-a, Stefano Sanino, boraveći u Podgorici kritikovao je usvojeni set zakona. Istakavši da "nema želju da presuđuje", Sanino je istakao da bi bilo "značajno okupiti predstavnike svih parlamentarnih stranaka u Crnoj Gori da bi se postojeći nesporazumi razriješili dogovorom". Drugim riječima, Sanino je sugerisao novoj parlkamentarnoj većini da ne ide korak dalje, već da se napravi neki kompromis sa suparnicima. Još oštrije je bilo zvanično saopštenje OEBS-a. "OEBS je posebno zabrinut što neke od ovioh zakonskih promjena su izgleda politički motivisane i što predstavljaju značajnije udaljavanje od postupaka za iznalaženje dogovora i u nekim slučajevima se mogu primjenjivati na izborne procese koji su već u toku...", kaže se, između ostalog, u saopštenju kacelarije OEBS-a. Pitanje je, međutim, da li će liberali i "jugosloveni" poštovati tu preporuku. "Gđe je bio OEBS posljednjih dvanaest godina", upitao se Slavko Perović, portparol LSCG, najavljujući da nova liberalno-jugoslovenska koalicija neće odustati od planiranih mehanizama kontrole izbornog procesa i kontrole državnih i privatnih medija. Dakle, biće ovo po mnogo čemu specifican politički obračun. Predsjednik Đukanović je uradio jedino što mu je preostalo, nakon što je Skupština, glasovima lSCG i Koalicije ŽJ skratila sebi mandat: raspisao je izbore za 6. oktobar. I, da sve bude zanimljivije, prvi put od početka višestranacja zvanična opozicija ulazi u izborni proces kao parlamentarna većina. Zato su i pravila igre ekspresno promijenjena. Iz toga proizilazi prvi paradoks: danas na mogućnost izborne krađe i medijskih manipulacija, dok opozicija - parlamentarna većina - mirno ćuti i radi svoj posao. Zanimljivo je, takođe, da je sada došlo i do preraspoireda političkih snaga. Naime, od 1997,. godina - od sukoba Momira Bulatovića i Mila Đukanovića - linija politicke pođele uvijek je u Crnoj Gori pratila liniju pođele po pitanju državnog statusa. Znalo se prije svakih izbora da će na jednoj strani biti independisti (DPS, SDP i LSCG) a nasuprot njima zagovornici zajedničke države sa Srbijom (SNP, SNS, NS, NSS...) Prelaskom liberala u okrilje Koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" ta se "vječita pođela" sada remeti. liberali su - u cilju svragavanja sa vlasti Đukanovića - javno zamrznuli program suverene Crne Gore i pridružili se dojučerašnjim Miloševićevim saborcima iz Koalicije ŽJ. Povratka više nema i za mnoge će oktobarski izbori biti igra na sve ili nistta. Ako Đukanović, nakon što su se liberali stavili u front protiv njega, izgubi većinu u parlamentu, biće to zaista poičetak njegovog političkog kraja. S druge strane, i LSCG rizikuje. Svrstavanje uz bok "jugoslovena" nije baš oduševilo pristalice LSCG i rukovodstvo liberala može biti zadovoljno jedino ako zasta budu u poziciji da se nađu na vrhu piramide vlasti. No, ukoliko koalicija sa "ugoslovenima" ne dovede do diobe slatkog kolača vlasti, LSCG bi se mogao naći u velikim problemima, a Perović i Živković bi, u tom slucvcaju, mogli pred sopstvenim očima da gledsaju raspad vlastite partije. Najmanje rizikuju, kako sada izgleda, iz Koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" Njima se pružila nenadana šansa da ponovo pokušaju srušiti Đukanovića, uz podršku LSCG. Opet, ako u tome ne budu uspjeli, imaće satisfakciju da je crnogorski blok - DPS, SDP, LSCG - definitivno razbijen, nasuprot njihovog "projugoslovenskog" bloka. Međutim, nijesu sao predstojeći vanredni izbori problem niti jedini uzrok nestabilnosti. Osim te političke dramatike, Crna Gora živi u vremenu pravnog haosa. Bez Vlade koja je još 2. aprila izgubila podršku LSCG i time legitimitet. Bez Ustavnog suda koji se raspao, voljom glasova liberalno-jugoslovenske koalicije (nijesu htjeli glasati o novim sudijama Ustavnog suda), i ko zna kada će biti sastavljen. Ne treba smetnuti s uma: rezultate izbora može potvrditi jedino - Ustavni sud Crne Gore. A kako da potvrdi rezultate, ako nema sudija? Osim toga, u osvit novih izbora, još se ne zna koji će izborni zakon važiti: da li onaj koji nedavno progurala liberalno-jugosdlovenska koalicija, ili onja koji je, prema preporuci OEBS-a, bio na snazi 2001. i ove godine? Kao dodatak apsurdima valja naznačiti i probleme oko usvajanja Ustavne povelje. Naime, sasvim je izvjesno da će, pod prinudom međunarodne zajednice, do kraja avgusta sadasnja crnogorska Skupština usvojiti Povelju nove zajednice Srbije i Crne Gore. Ko može da objasni: da li će Povelja koju je usvojila raspuštena Skupština Crne Gore (!) obavezivati novi saziv parlamenta? Ili, pragmatičnije gledano: hoće li, recimo liberali, ako dođu na vlast u sadejstvu sa koalicijom Za Jugoslaviju, prihvatiti Povelju i na tri godine se i pravno odreći nezavisnosti, iako su baš zbog beogradskog sporazuma uskratili podršku Vujanovićevoj vladi? Hoće li, s druge strane, recimo Krivokapićeva SDP, ako zajedno sa DPS-om osvoji većinu, sprovoditi u đelo Povelju iako su bili protivni njenom usvajanju? Množe se pitanja i nedoumice. Uprkos svemu, i opozicija i vlast i međunarodna zajenica, tvrde da će nakon 6. oktobra Crna Gora zakoraciti u poravcu stabilnosti. Ostaje da im se vjeruje na riječ. Drasko ĐURANOVIĆ (AIM)
