Na novcu, ali ne i u duhu
Pi�e: Kosta Cavo�ki
Konacno se i nama pru�ila prilika da od srca pozdravimo i pohvalimo jedan dalekose�an potez novih vlasti. Rec je o stavljanju lika Slobodana Jovanovica na novcanicu od 5.000 dinara. Po recima Mladana Dinkica, guvernera NBJ, to je ucinjeno zato �to se Slobodan Jovanovic zalagao za ustavnost i parlamentarizam, �to bi dana�nje politicare moglo podstaci da idu njegovim stopama.
Nevolja je, medutim, u tome �to se danas malo zna ko je ovaj veliki pisac, pravnik i istoricar i �ta njegovo ime i delo uistinu znace. Njegovo ime oznacava slobodu, i to liberalnu zamisao slobode, koje u nas jo� nema.
Danas je mnogo Slobodana (i Slobodanki), ali je jedan morao biti prvi, rodonacelnik tog rasejanog semena slobode. Taj prvi imenjak slobode bio je Slobodan Jovanovic. Njegov otac Vladimir Jovanovic, kao veliki poklonik liberalizma i najpoznatijeg liberalnog mislioca devetnaestog veka D�ona Stjuarta Mila, �eleo je da i imenima svoje dece izrazi svoj liberalni kredo.
I kao �to je Mil svoje glavno delo naslovio "O slobodi", tako je i Vladimir Jovanovic svom sinu prvencu dao ime "Slobodan", a svojoj kceri "Pravda". Prvo ime se potom lepo zapatilo, dok drugo nije, valjda i zbog toga �to u na�em narodu pravdoljubivost nema onaj �ar koji ima slobodoljubivost. Kasnije je, ba� kao i danas, bilo mnogo Slobodana, ali je samo jedan bio onaj pravi, jedini Slobodan kome prezime, kao element identiteta, nije bilo potrebno. Stoga kad bi se u prvoj polovini pro�log veka reklo: tako misli Slobodan - znalo se da je rec o Slobodanu Jovanovicu.
Pored dolicenja ovakve slobode, Slobodan Jovanovic je bio i veliki Srbin, ili jo� tacnije, istinski nacionalista, to jest pravi rodoljub. Ni na kraj pameti mu nisu bili bilo kakav internacionalizam, mondijalizam ili globalizam, a prezirao je slu�enje stranim interesima protiv vlastitog naroda, �to se danas inace cini bez ikakvog stila i srama. A kad je uoci Drugog svetskog rata, narocito posle uspostavljanja Banovine Hrvatske avgusta 1939, procenio da ce biti ugro�eni srpski nacionalni interesi, obrazovao je Srpski kulturni klub u kojem su va�nu ulogu imali Dragi�a Vasic, Aleksandar Belic, Laza Kostic, Vladimir Corovic i Veselin Cajkanovic.
I upravo primer Slobodana Jovanovica recito potvrduje da nema istinske velicine bez prednosti vlastitom narodu i njegovoj sudbini. Takav je bio i �ekspir, koji se nije divio ni katolickoj �paniji niti dinastiji Habzburgovaca ili rimskom papi, tada�njim globalnim silama, nego samo rodnoj Engleskoj. Zato je i najbolje izrazio samosvest o vlastitom nacionalnom identitetu kad je u "Ricardu Drugom" uskliknuo: "Ovo blagosloveno tle, ova zemlja, ovo kraljevstvo, ova Engleska!"
Mo�da je ba� ugled velikog Srbina bio presudan razlog �to se 1946. i Slobodan Jovanovic na�ao na listi optu�enih u sramnom procesu protiv denerala Dra�e Mihailovica, ratnog komandanta Jugoslovenske vojske u otad�bini, u kojem je prvooptu�eni osuden na smrt, a Slobodan Jovanovic, u odsustvu, na 20 godina strogog zatvora.
Nikome od novih vlasti ne pada na pamet da ovaj proces dovede u pitanje, dok Milo� Minic, tu�ilac i saucesnik u ovom sudskom ubistvu, umesto da konacno otkrije mesto na kojem je ubijen Dra�a Mihailovic i ostavljen da istrune bez opela i belega, rukama do lakata umrljanim Dra�inom krvlju, pi�e rasprave o gradanskoj toleranciji i strahotama velikosrpskog nacionalizma, i objavljuje ih u glasilima gradansko-mondijalisticke orijentacije, koja se finansira iz inostranstva.
Pa cak je ono �to je neposredno povod za stavljanje Jovanovicevog lika na najnoviju novcanicu - ustavnost i parlamentarizam - daleko od na�e politicke stvarnosti kao nebo od zemlje. Kakav je to parlamentarizam u kojem se politickim suparnicima otimaju poslanicki mandati i kakva je to ustavnost kad izvr�na vlast uzastopno baca pod noge odluke Saveznog ustavnog suda?
Tako se na� Slobodan Jovanovic na�ao na novcu, ali ga jo� nema u na�em duhu.
