MEĐUNARODNA ZAJEDNICA NATJERALA ĐUKANOVIĆA DA PODNESE OSTAVKU
Crnogorski predsjednik sakrio pod tepih problem sopstvene izolacije
Kakvog li apsurda! Iako se na sva usta u predizbornoj kampanji
zalagao za evropsku Crnu Goru, što mu je bio i glavni izborni slogan,
aktuelnog crnogorskog predsjednika, Mila Đukanovića je ta ista Evropa
istjerala iz predsjedničke fotelje. Jer, kako drugačije tumačiti
(ne)očekivanu odluku Glavnog odbora DPS/a (čitaj> odluku Đukanovića) da
se aktuelni crnogorski predsjednik kandiduje za premijera. I to u
momentu kada ima jače nego ikada uporište u biračkom tijelu.
Ne treba, međutim, zaboraviti da je, posle nagle popularnosti u Evropi,
pa i kod međunarodne zajednice u periodu rušenja režima Slobodana
Miloševića, Đukanović u protekloj godini bio praktično u izolaciji od
strane međunarodne zajednice. Teško da se može ko, izuzev statističara,
sjetiti kada je aktuelni crnogorski predsjednik zadnji put posjetio neku
stranu državu. Da li iz straha od nagovještaja optužbi za
internacionalni šverc duvana ili zbog same izolacije, tek Đukanović se
kretao jedino u granicama Crne Gore, uz rijetke izlete do Beograda.
Usavna povelja je bila samo jedan od uzroka pada Đukanovićeve
popularnosti u svijetu. I samo potpisivanje Beogradskog sporazuma
prihvatio je pod pritiskom Evropske unije, stvorivši time manevarski
prostor da nastavi politiku samostalne Crne Gore koja je, činilo se,
stavljanjem parafa na pomenuti sporazum, bila stavljena "ad akta".
Pogotovo što je i Evropska unija zahtijevala isključivo zajedničku
državu u svoje društvo, a nikako republike pojedinačno.
I tužba Evropske komisije sudu u NJujorku protiv američke kompanije
"Rejnolds" zbog pranja novca i šverca cigareta, čiji se pojedini djelovi
odnose i na Crnu Goru i njenog aktuelnog predsjednika samo je još jedna
poruka Đukanoviću da, u najmanju ruku, ne može računati na podršku
Evrope i svijeta. Takva poruka mu je upućena i neupućivanjem uobičajenih
telegrama čestitki od stranih državnika za izbornu pobjedu koju je
ostvario na nedavnim vanrednim parlamentarnim izborima. Svjestan tih
činjenica Đukanović je kao, mora se priznati, veoma dobar političar,
napravio (ne)očekivan potez. U situaciji kada su svi očekivali da će se
ponovo kandidovati za predsjednika Crne Gore te da mu u tome nema ravnog
protivkandidata, on je sebe (ne i formalno pravno) kandidovao za mjesto
premijera Republike. Time je, s jedne strane, i formalno pravno u svoje
ruke uzeo sve poluge vlasti u Crnoj Gori, a s druge strane politički
elegantno izbjegao formalne obaveze šefa države u kontaktu sa drugim
zemljama koje ima kao predsjednik Crne Gore, a time i "sakrio pod tepih"
problem sopstvene izolacije u koju ga je stavila međunarodna zajednica,
prije svega Evropa.
Ipak, Đukanović, bar deklarativno, ne odustaje od "evropske Crne Gore".
Sudeći prema saopštenju koje je iz DPS/a dostavljeno medijima, taj
slogan ga je kod Glavnog odbora i preporučio za mandatara.
Danilo VUKOVIĆ
http://www.revijad.cg.yu/dan/
Serbian News Network - SNN
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
