http://www.pcnen.cg.yu/novi/drugi/09.htm Prve crnogorske nezavisne elektronske novine (PCNEN) Drugi pisu: 20.11.2002. PREGOVARANJE I PREGOVARACI Uska staza Iako su zahtevi srpske strane u pregovorima o zajednickoj drzavi (ili zajednici drzava) razumni i opravdani, ni crnogorsko odbijanje nije nerazumno Aleksandar Lojpur U poslu oko ustavnog preuredjenja odnosa Srbije i Crne Gore srpski pregovaracki tim je sebe doveo u situaciju u kojoj postoji samo jedan izlaz, a to je kapitulacija pred Djukanovicem. Naime, raskidanje Beogradskog sporazuma i referendum o nezavisnosti Srbije ne dolazi u obzir jer je srpski parlament ratifikovao Beogradski sporazum, a Evropska unija svedocila njegovom potpisivanju, pa bi raskidanje znacilo jednostran akt koji bi do temelja pogorsao odnose i sa Crnom Gorom i sa Evropom. S druge strane, sporazum je takav da Djukanovica ne prisiljava na prihvatanje zahteva srpske strane u vezi sa izborom poslanika i drugim spornim pitanjima. Najzad, ni produzenje statusa kvo nije prihvatljivo, a ni Evropa ne pritiska Djukanovica da bude konstruktivniji u pregovorima. Dakle, jedino sto je moguce jeste prihvatanje crnogorske varijante ustavne povelje. Treba stvari pogledati i sa drugog aspekta. Premda verujem da su zahtevi srpske strane razumni i opravdani, i da bi bilo i za Srbiju i za Crnu Goru bolje da imamo zajednicku drzavu a ne zajednicu drzava, ni crnogorsko odbijanje nije nerazumno. Po zamislima crnogorskog tima, drzavna zajednica bi funkcionisala u svakom pitanju samo na osnovu konsenzusa, a svaka drzava bi mogla samostalno da regulise sve o cemu dve drzave ne bi mogle da se dogovore da treba da vazi za obe drzave. Takav aranzman nije stetan ni za Srbiju ni za Crnu Goru. Ako bi neka drzava clanica nesto regulisala na nacin suprotan konsenzualno utvrdjenom pravu zajednice drzava, postojala bi dvostruka zastita. Jednu zastitu bi pruzao sud zajednice drzava. Ako se ni tu ne bi doslo do odluke jer bi stvari funkcionisale po osnovu konsenzusa, zastita osnovnih ljudskih prava bila bi obezbedjena preko Evropskog suda pravde pri Savetu Evrope u Strazburu. Moguce je da crnogorsko rukovodstvo takvim aranzmanom zeli da zastiti Crnu Goru od mogucih losih posledica nestabilnosti politickih prilika u Srbiji. Malo je verovatno da bi u Srbiji mogli ponovo doci na vlast destruktivni politicari poput Milosevica i Seselja, ali takva mogucnost, nazalost, nije potpuno otklonjena. Da je crnogorski koncept prihvatljiv i za Srbiju pokazuje i istina da i mi u Srbiji trpimo vec dve godine posledice nesposobnosti federalnih vlasti da prevazidju neke elemente Miloseviceve politicke zaostavstine, kao sto je napr. blokada saradnje sa haskim tribunalom koja je trajala vise od godinu i po dana i bila i ostala izvor nestabilnosti u samoj Srbiji. Razumno je i uzdrzavanje Evrope od podupiranja srpskog koncepta. Evropska unija zna da zeli da ima jednog sagovornika za obe drzave i u perspektivi ulaska Srbije i Crne Gore u Evropsku uniju jedan glas u telima unije za obe drzave, umesto dva glasa. To upravo obezbedjuje Beogradski sporazum, kao i obe varijante Ustavne povelje, i srpska i crnogorska. Zato je Evropskoj uniji svejedno koji ce koncept prevagnuti, sve dok jedan ili drugi nisu izvor nestabilnosti u Srbiji i Crnoj Gori ili u regionu. Prema tome, i srpski i crnogorski koncept uredjenja odnosa su prihvatljivi. Ono sto nije prihvatljivo jeste produzetak statusa kvo. Nastavak statusa kvo je takodje moguc ako do dogovora ne dodje. Medjutim, nastavak statusa kvo nije prihvatljiv jer bismo i dalje bili blokirani u sredjivanju institucija, a nas neuspeh u izgradnji institucija je osnovni uzrok sadasnje krize, zastoja u reformama i nestabilnosti u drzavi. Pri sadasnjem statusu kvo nemamo jasno razgranicene nadleznosti i odgovornosti u Srbiji, i mogucnosti da sredimo drzavu kako treba, jer smo u Srbiji vezani pravom savezne drzave i odlukama saveznih organa u cijem donosenju u znatnoj meri ucestvuju donosioci odluka iz Crne Gore koji za svoje odluke ne odgovaraju pred svojim biracima posto se na teritoriji gde se oni biraju (u Crnoj Gori) to pravo i te odluke jednostavno ne primenjuju. Zato srpski predstavnici treba da prestanu da uslovljavaju usvajanje povelje prihvatanjem srpskih zahteva od strane crnogorskih predstavnika. Istina je da bi to znacilo da je Milo Djukanovic stopostotno uspeo u ovim dugotrajnim i iscrpljujucim pregovorima, da totalni uspeh crnogorske strane i totalni poraz srpske strane u tim pregovorima nije dobar pocetak zajednice drzava Srbije i Crne Gore, niti pozicionira Crnu Goru kao konstruktivnog partnera u tim pregovorima. Ali o tome je trebalo misliti prilikom potpisivanja Beogradskog sporazuma, jer vec tada Crna Gora nije krila da ce to biti maksimum zajednistva na koji ona pristaje. Nada da ce Djukanovic izgubiti na izborima ili da ce Evropa pritisnuti Crnu Goru da prihvati razumne predloge srpske strane, pa da ce se tako postici ono sto se nije postiglo prilikom potpisivanja Beogradskog sporazuma ocigledno se pokazala kao losa osnova za gradjenje zajednicke drzave. POLITIKA Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
