http://www.danas.co.yu/20021216/dijalog_frame.htm DANAS, ponedeljak, 16. decembar 2002. DIJALOG KOMENTAR Klonovi i majke Kako da se covek koji preferira zdrav razum u odnosu na egzaltaciju ili bes, na primer, postavi prema, recimo, epohalnoj vesti koja se prosle nedelje nekako prosunjala kroz domaci medijski prostor. Italijan ginekolog Severino Antinori posetio Beograd, najavio radjanje prvih kloniranih beba od kojih ce jedno biti Srpce, te tako obecao "Srbija ce biti jedna od tri zemlje koje ce uci u istoriju". (Zar vec nije, i to nekoliko puta, pita se srpski barbarogenije, ponosan ili skeptican, svejedno.) Stvar nije udarena na velika zvona, valjda zbog potrebe za ekskluzivnoscu onih kojima je ovaj doktor strastveni navijac Lacija bio dostupan, ili valjda sto smo se baktali famoznom "izlaznoscu" i sopstvenim genetickim inzenjerstvom na netom propalim predsednickim izborima. Ili je sve proslo nekako bledo, najverovatnije zbog - decembra. Kako decembra? Ovog meseca, tvrde neuropsihijatri ljudi su najdepresivniji. Idemo ka kratkodnevici, sve nam kratko, nekako tesno i u drzavi i sopstvenoj kozi, mracni smo i bez razloga, a kamoli sa ovolikima - pa ko ce jos i malim klonovima da se bakce. A pitanje je zbilja ozbiljno. Sa stanovista dijalekticara materijalista razlozna je konstatacija o sumnji u sve sto je novo i evoluciono, pa tako i u Antinorijev poduhvat o radjanju beba "samo onih oceva koji su apsolutno sterilni" (sa njihovih 80 odsto gena, a 20 odsto majke koja hoce klonica bas tog svog muza). Metafizicar ce pak reci da je Bog zeleo da se prave klonovi ne bi stvarao musko i zensko sa onoliko komplikovanim reprodukcionim sistemom i ovolikom emocionalno-duhovnom nadgradnjom oko roditeljstva. Covek izmedju ima pravo da se upita nije li Bog upravo u svojim nebeskim jednacinama i ovako nesto predvideo. Najpre seks i deca, a posle pravimo sami sebe. Samo, sa stanovista jedinke koja je nosila dva obicna embriona ne zeleci preko ultrazvuka ni pol da im sazna, prica o klonovima mora da ima i sledecu zensku dimenziju. Lepota radjanja bebe i podizanja malih bica uza sve socio-psiholoske i musko-zenske nesavrsenosti - najfinija je lutrija i nesto je sto se deli na dva dela, izmedju oca i majke. Dete je "nase" ma kakav da je ishod igre prepoznavanja karakternih osobina kao posledice udela gena. Sta sa klonom (ma kakva on bio medicinska enigma) i osecajem majke da je u njegovom pravljenju ucestvovala samo jednom petinom svoga bica. Hoce li ga i voleti u proporcionalnom procentu? Ovo je samo jedna dilema. Druge, eticke, religiozne, zakonske, medicinske resice se (ili nece) u korpusu onih koji su i odlucili da ta nova bica budu manje-vise "pljunuti oni". Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
