http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/T02121902.shtml Glas javnosti, 20.decembar, 2002. Tema: Ko je ovaj covek? Savo Strbac (Srpski Vizental) Pocetak - roden je 6. juna 1949. u mestu Rastevic, Benkovac. Otac, pokojni Aleksandar, bio je zemljoradnik, majka Milka domacica. Imao je dva brata, blizance, jedan je umro kad mu je bilo godinu i po, a majka i brat su izbegli u Indiju. Strbaca ima u Drvaru, kraj Bosanke Krupe, Kistanji, njegovi su otisli najdalje - u zaledinu Zadra, ka Ravnim Kotarima. Sem njega, srpskog Vizentala, cuven je i Kocicev David... Detinjstvo - seljacko dete zeljno knjige, spojio je lepo s korisnim - prelazio je po sedam kilometara do biblioteke, ali nije zalio - cuvajuci konje, stizao je sve da procita. U trecem osnovne citao je "Rat i mir": "Nista nisam razumeo, ali bio sam srecan!" Verska opredeljenost - pravoslavac, slavi Svete Kozmu i Damjana, odnosno Vrace. "Nisam birao kako cu da se rodim. Dedovi i pradedovi su mi Srbi i pravoslavci, to sam i ja. Pamtim kad su nam u kucu, za slavu, dolazili svestenici. Oni unutra, a drugovi napolje..." Nacionalnost - Srbin. Osim tipicno srpskog imena, znalo se kome pripada i po ijekavici. "Radali smo se zajedno, zajedno isli u skole, ali po tome pricas li ikavski ili ijekavski, znalo se ciji si... Ipak, nisam velikosrbin, znaju to oni koji su sa mnom saradivali, zato ih i cudi orkestrirani napad hrvatskih medija i ovo spijun nad spijunima... Ume da kaze: "Kad je covek mrtav, nije cetnik, niti ustasa, vec ljudski les koga treba vratiti porodici kako bi ga u miru sahranila." Njemu su u Benkovcu ostali vinogradi, kuca, ali i dva groba - oca Aleksandra i sina Aleksandra. Sin mu je poginuo oktobra 92. "Na cesti ka Zadru, koja je bila pusta, a kuca nam je bila tu, do linije ratista, moj sin je, s drugarom, vozio bicikl... Naleteo je moj poznanik, koji je automobilom bezao od rata... Boli me sto ne mogu otici do njihove grobnice... Dok sam bio u RSK, gde god bio, nedeljno sam dolazio. I sad neko ostavi cvece..." Obrazovanje - posle srednje pedagoske, upisao je i, u roku, zavrsio, prava u Zagrebu. Sve vreme izdrzavao se radeci preko omladinskih zadruga. Zapamtio je kada su vukli neke zelezne korpe na neku plocu, kad se jedna otkinula i drugaru zgnjecila nogu... Ipak, nikada na ispit nije izlazio vise od tri puta, i kao pravi kampanjac spremao ih je za pet-sest, u vrh glave - osam dana za gradansko pravo... Karijera - vratio se doma i zaposlio u Javnom komunalnom, odmah kao sef, u pravnoj sluzbi. Bilo je to 1972. ali i dalje se usavrsavao - kao vojnik. Upisao je 1974. Skolu rezervnih oficira u Bileci, komandir cete bio mu je i Nebojsa Pavkovic... Posle drila u Bileci, vratio se u Komunalno u rodnom mestu, ali kratko - posao je u Rijeku i u Rijeckoj tekstilnoj industriji, koja je onda drzala njihove Robne kuce, radio kao pravnik. Godine 1976. vratio se u Benkovac, potom polozio (Zagreb) pravosudni ispit i poceo da radi kao sudija. Celu godinu morao je da ceka da dobije angazman u zadarskom Okruznom sudu, jer bio je Srbin, pa je "kvario" nacionalni sastav suda. Na kraju, prelomio je ondasnji ministar, izvesni Fumic, i dobio je posao. Bilo je to 1988. bio je krivicar, sudio je krade, siledzijstva, i prekrsaje s drogom, s obzirom da se njom tada mnogo trgovalo u Zadru. Pocetkom devedesetih pocela su i politicka sudenja, mahom Srbima, zbog raznih dela protiv "drzave" Hrvatske. I, procesi protiv srpskih policajaca (bio je to efikasan nacin da se "izbaci neprijatelj iz redova lijepih njihovih"), i on je odlucio da prede u advokate. Trazio je dozvolu da otvori kancelariju, ali nisu mu dozvolili da to bude Benkovac, vec je morao da ide u Korenicu, odakle mu je supruga. Tako je postao clan hrvatske advokatske komore. "Sasvim slucajno, jula 1991. razmenio sam prvu grupu ratnih zarobljenika - ljudi su jos mislili da ce ludilo kratko da traje, i svako je isao svojim poslom - Hrvati su zarobili pet Srba, Benkovcani osam Hrvata. Predlozio sam sudiji da razmenimo nevine ljude, on je prihvatio. Eto, tako je pocelo." Cim je formirana Komisija za zarobljenike pri RSK, on je izabran za njenog predsednika, da bi 1993. s grupom prijatelja osnovao "Veritas", nevladinu organizaciju, kojoj vec godinama veruju i oni koji traze nestale clanove porodice, ali i ovi u Hagu (ovaj detalj posebno iritira Hrvate, uz cinjenicu da je odmah po imenovanju Mesica za Tudmanovog naslednika rekao da i Mesica treba isporuciti Hagu...). U meduvremenu, u Bjegovicevoj vladi RSK, bio je i njen sekretar... U ratu, puskom, nije ucestvovao! Stranacki angazman - bio je clan CK-a. Zbog izrazenog individualizma, (nadredeni oficiri primetili su da Strbac najbolje dela kad je sam), i kad je shvatio da je politika nuzno zlo, ali i zbog toga sto su mnogi, za koje se ne bi ni znalo ko su, ni od kojih su, u partije usli iz interesa, a ne ideala, nikad vise nije postao clan... Zanimljivosti - resavajuci tude nije stigao da poradi oko svojih problema. Jos je podstanar, nema vremena za lepe dogadaje, ali na sahrane stize. "Mora se." Ozenjen je Drazenkom, imaju kcer Koranu i sina Srdana. ZORICA ZARIC Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
