|
Srbi i Ira�aniPo�to se nismo zvani�no suprotstavili ratu, da li to zna�i
da �emo napad na Irak smatrati humanijim i opravdanijim od oru�ane
agresije na sopstvenu zemlju?
Pi�e: Dragoslav Ran�i�
Rat u Iraku je sve bli�i, zategli su se odnosi izme�u Amerike i velikih sila Evrope, Savet bezbednosti UN se na�ao na politi�kom i moralnom testu, a mi jo� nemamo jasan zvani�an stav prema verovatno najte�em me�unarodnom pitanju od pada Berlinskog zida i nastanka jednopolarnog sveta. Istina, mo�emo se te�iti da jo� zapravo ne znamo ni sami gde smo, posle nestanka jedne i dogovora o nastanku druge dr�ave, i da pod teretom sopstvenih muka ne moramo jo� da se potresamo i zbog svetskih briga. Ali je te�ko pore�i slutnju da blizina tu�eg rata vodi i nas ka neizvesnosti o kojoj, sti�e se utisak, ne �elimo javno da razmi�ljamo. Premijer �in�i�, koji je u interregnumu preuzeo, kako izgleda, i spoljne poslove zemlje, izjavio je da se Srbija, u slu�aju rata u Iraku, "ne�e svrstati ni na jednu stranu". Podsetio je da je Srbija u�estvovala "u svim ratovima u protekla dva veka" i da ovoga puta "�eli da ostane po strani". U isto vreme, Ministarstvo spoljnih poslova zatra�ilo je od Iraka da bezuslovno ispuni sve obaveze iz rezolucija Saveta bezbednosti. Naravno da �elimo da ostanemo po strani. Ali, da li je ovo, �to je premijer izjavio i �to je diplomatija preduzela, sve �to mo�emo i treba da ka�emo i u�inimo uo�i jednog velikog rata, koji �e te�ko poremetiti me�unarodne odnose i samim tim uticati i na na�u sudbinu? Drugo, da li je sigurno da �e Amerikanci, koji govore da su zapravo protiv njih svi oni koji u ovom ratu ne budu s njima, imati razumevanja za na� neutralan stav? Pretpostavka je da bi takav stav spre�io dalje pogor�anje na�ih odnosa sa SAD, kad ve�, zbog Haga i Mladi�a, istinskog pobolj�anja, na relaciji izme�u Va�ingtona i Beograda, nema. Na premijerovu izjavu i potez na�e diplomatije kod nas nije bilo javnih reagovanja. Politi�ari koji se zala�u za na� povratak u svet mahom �ute o zbivanjima koja taj svet sada potresaju. Od opozicije su solidarnost sa ira�kim narodom izrazili radikali, ali u zatvorenom prostoru, a ne na uli�nim demonstracijama, �to protivnici rata protiv Iraka �ine �ak u samom Va�ingtonu. Na�i centri i agencije za istra�ivanje javnog mnjenja nisu izna�li - jer valjda niko od njih to nije poru�io - �ta se u Srbiji misli o ameri�kom napadu na Irak. Mo�da nam ankete nisu ni potrebne. Ako se u Francuskoj ili Nema�koj tri �etvrtine ili dve tre�ine anketiranih protivi ratu protiv Iraka, mo�emo pretpostaviti �ta se o tome misli u Srbiji, koja jo� te�ko strada od posledica ameri�kog bombardovanja pre �etiri godine. Klju�no je otuda pitanje da li smo u nepovoljnijem ili u povoljnijem polo�aju ako otvorenije ka�emo �ta mislimo o ameri�koj intervenciji u Iraku, bez strepnje da �e nas zbog toga jo� jednom bombardovati. Ovo je va�no za su�tinu stava, jer na�a diplomatija, valjda smatraju�i rat neizbe�nim, nije ba� izri�ito tra�ila da se problem Iraka re�ava isklju�ivo mirnim putem. Mogli smo re�i da bi napad na Irak mimo saglasnosti SB bio u suprotnosti sa normama me�unarodnog prava, kao �to se to desilo sa bombardovanjem na�e zemlje. Mogli smo re�i da nema dovoljno dokaza da Irak poseduje razorno oru�je i da inspektorima UN treba dati jo� vremena. Mogli smo re�i da jedan veliki rat, u kome bi u�estvovalo nekoliko stotina hiljada vojnika, nije neophodan da bi se uklonio jedan diktator. Mogli smo re�i da ne verujemo u takozvane humanitarne ratove, jer smo sami bili �rtva "milosrdnog an�ela", i da ne bi trebalo surovo ka�njavati ceo jedan narod zbog njegovog nedemokratskog re�ima, kao �to je to u�injeno u na�em slu�aju. Mogli smo, najzad, u forumima raznih istinoljubivih i demokratskih stranaka i humanitarnih nevladinih organizacija izraziti svoja saose�anja sa patnjama ira�kog naroda, koji nas je zadu�io prijateljstvom i korisnom ekonomskom saradnjom. To nam se nije desilo, najverovatnije iz uverenja da ne treba da tovarimo sebi novu bedu na vrat, kad se mnogi ja�i i mo�niji od nas �utke povinuju ameri�koj svemo�i i kad ionako ne mo�emo uticati na ishod doga�aja. Ali, po�to se nismo zvani�no suprotstavili ratu, da li to zna�i da �emo napad na Irak smatrati humanijim i opravdanijim od oru�ane agresije na sopstvenu zemlju? Da li takvim stavom - ili odsustvom odre�enijeg protivstava - zaista pobolj�avamo svoj me�unarodni polo�aj i svoju pregovara�ku poziciju u daljem te�kom preganjanju sa Amerikancima? Verovatno ne. Kao �to nismo bitni za re�enje krize tako nismo bitni ni za brojnost proameri�ke koalicije. Naravno, u ovoj zemlji malo je kome do podsticanja slobodarskog otpora po ugledu na 27. mart 1941, 28. jun 1948. ili 20. avgust 1968. Dobro je zbog o�uvanja obraza i samosvesti �to nismo legli na rudu poput "nove Evrope", kako Ramsfeld zove biv�i isto�ni lager, ali ipak moramo konstatovati da se nismo pretrgli u spre�avanju rata. Pragmati�nija strategija podrazumeva iznala�enje balansa izme�u svemo�ne Amerike - prema kojoj, sre�om, nemamo, kao mnogi drugi, savezni�ke obaveze (iako �emo verovatno morati da damo ameri�kim bombarderima vazdu�ne koridore za napad na Irak) - i prema EU, gde �emo kod dve najva�nije sile, Nema�ke i Francuske, mo�i sebi da podignemo rejting, ako bar neke principe ne podredimo kratkoro�nom ili kratkovidom pragmatizmu. Zasad taj balans nismo uspostavili. A on �e nam biti neophodan ako se desi, kao �to izgleda verovatno, da SB, da bi spre�io dalji raskol me�u velikim silama, donese dovoljno uop�tenu rezoluciju koja �e Amerikancima omogu�iti da u�u u rat i bez jasne i pune saglasnosti UN. Tada �emo jo� vi�e biti usmereni na Evropsku uniju, pa je dobro imati adute koji pre�utno mogu da pospe�e ili olak�aju na�e uklju�enje u samostalniju Evropu. |
Title: Message
