...Dzordz V. Bus, od 1978 do 1984. direktor petrolejske kompanije"Arbrusto enerdzi/Bus eksplorejsen"; od 1986 do 1990. direktor petrolejske kompanije "Harken". Dik Cejni, od 1995. godine do 2000. direktor petrolejske kompanije "Heliberton". Kondoliza Rajs od 1991. do 2000. direktor petrolejske kompanije "Sevron", koja je po njoj nazvala jedan tanker... Sadamova nesreca je u tome sto sedi na drugom po velicini naftnom nalazistu u svetu. Bus ga zeli i onaj ko mu pomogne da ga se docepa dobice parce od tog kolaca. A ko mu ne pomogne nece. Kad Sadam ne bi imao naftu, mogao bi do mile volje da muci svoje sugradjane. Drugi lideri to rade svakog dana – recimo u Saudijskoj Arabiji, recimo u Pakistanu, recimo u Turskoj, recimo u Siriji, recimo u Egiptu...Bagdad ne predstavlja jasnu i ociglednu opasnost za svoje susede i nikakvu za SAD i Britaniju. Sadamovo oruzje za masovno unistenje ako ga jos uvek ima, bice sitnica u poredjenju sa arsenalom kojim Izrael i Amerika mogu da ga zatrpaju u roku od pet minita. Na kocki nije neposredna vojna ili teroristicka pretnja vec imperativ privrednog rasta SAD...
(Izvodi iz teksta "SAD su poludele" – autor, pisac spijunskih romana i bivsi agent britanske obavestajne sluzbe Dzon le Kare, casopis "Times")
Prema pisanju britanskog nedeljnika "Obzerver" americki bombarderi prvo ce napasti palatu irackog predsednika Sadama Huseina a potom i druge simbole njegovog rezima. Kako bi irackom narodu bilo predoceno da rat nije usmeren protiv njega, na meti ce se naci i rodni grad Sadama Huseina Tikrit, zatim najznacajnija ministarstva, kuce i posedi koji pripadaju Sadamovoj porodici i najvisim irackim zvanicnicima.
"Rat ce poceti ogrmnom eksplozijom. Mozemo ocekivati da Sadamova bazu u Tikritu dobije snazan udarac" izjavio je za "Obzerver" jedan od zvanicnika. "Cilj prvih napada bice da se uputi poruka obicnim Iracanima ali i vecini vojnih snaga, da ne ratujemo protiv njih, vec protiv struktura koje odrzavaju Sadama Huseina na vlasti" dodao je isti izvor. "Sustina akcije je da budu izbegnute borbe u irackim gradovima i da iracke snage odmah shvate da se ne vredi boriti" naveo je taj izvor. Medju prioritetnim metama bice elitne iracke jedinice Republikanske garde, policija i tajne sluzbe - prenosi ovaj nedeljnik.
Prema planovima SAD na iracku vojsku bi u prvih 48 sati trebalo da se sruci vise od 3.000 navodjenih bombi i projektila, a potom bi sa severa i juga usledio kopneni napad - navodi list i dodaje da ce se armija SAD u odnosu na Zalivski rat 1991. godine mnogo vise oslanjati na visoko precizna oruzja da bi se ublazilo sradanje civila i iracke infrastrukture. Vazdusna kampanja bice izvedena sa 500 ratnih aviona, koristice se i letilice sa cetri ili pet nosaca aviona. Vazdusni udari bi mogli biti okoncani za nedelju dana a potom bi usledila kopnena ofanziva.
Prema misljenju vojnih stratega, trenutni ciljevi ce biti slamanje borbenog morala iracke vojske, navodjenje vecih jedinica na predaju ili promenu strane u ratu, uz pruzanje oruzane zastite onima koji tako postupe. Istovremeno ce se ici na odsecanje rukovodstva u Bagdadu, s ciljm da se iznudi brz raspad vlasti Sadam Huseina" - navodi "Obzerver". Kopneni napadi bice izvedeni sa dve divizije, uz podrsku korpusa marinaca. "Treca pesadijska divizija" Armije SAD i veci kontigent marinaca imace zadatak da jurnu na sever iz Kuvajta, dok ce Cetvrta pesadijska divizija ciji su tenkovi i oklopna vozila opremljena najpreciznijim sistemima digitalne komunikacije i navodjenje poci na jug iz Turske, - pise list. "Rendzeri" bi trebalo zauzmu aerodrume.
Vazdusne snage SAD su regionu Zaliva vec uskladistile 6.700 satelitski navodjenih bombi zvanih "municija za zdruzen i direktan napad", kao i 3.000 laserski navodjenih bombi, pise list pozivajuci se na zvanicnike u Vojnom vazduhoplovstvu SAD.
Strategija prema kojoj bi kopnena ofanziva pocela gotovo kad i vazdusna" imace za cilj sprecavanje irackih snaga da se posluzi hemijskim ili bioloskim oruzjem, kao i njihovo povlacaenje u Bagdad, gde bi se vodio iznurujuci i krvav urbani rat - navodi "Obzerver".
Vazdusna kampanja i psiholosko-propagandne operacije
Iako je tekst propagandisticki s osnovnim ciljem da se pokaze moc SAD, kao i to i da je svaki otpor beznadezan on ipak sustinski prikazuje ono cemu ce SAD u buducem sukobu sa Irakom teziti a to je: slabljenje borbenog morala iracke vojske, slabljenje morala irackog naroda kroz izazivanje beznadeznosti, izazivanje rascepa izmedju institucija sistema, odsecanje politickog rukovodstva Iraka od stanovnistva, vojske i policije, s osnovnim ciljem, da ako je to moguce, te "odcepljene" strukture budu one koje ce sursiti Sadama Huseina ili da u dobroj meri doprinesu da njegov rezim bude srusen. Ono sto SAD po svaku cenu zele da izbegnu jeste direktan sukob po irackim gradovima i irackom tlu plaseci se "zaglibljivanja" koje se moze pretvoriti u drugi Vijetnam.
Sve ukazuje na to da ce americku intervenciju u Iraku karakterisati kombinacija vazdusnih udara i psiholosko-propagandnih dejstava ciji je osnovni cilj uticaj na psihu iracana. Moze se konstatovati da ce intervencija po svom modelu predstavljati svojevrsnu "obrnutu varijantu" neokortickog ratovanja Ricarda Safranskog. Naime po ovoj teoriji ciljna grupa na ciju se svet, poimanje i volju vrsi uticaj, jeste politicko rukovodstvo jedne zemlje, s teznjom da se ono dovede do kontrolisanog i suzenog proracuna vremena i procena, sto za posledicu ima da njegove donete odluke i rezultati delovanja korespodniraju sa americkim planovima i zeljama. Takvo politicko rukovodstvo zatim vrsi uticaj na siroke slojeve stanovnistva svoje zemlje.
Po "obrnutoj varijanti" neokortickog ratovanja ciljna grupa nije politicko rukovodstvo vec su subgrupe (partije opozicije, disidenti i svi oni koji se na bilo koji nacin organizovano suprostavljaju nekom rezimu – ni jedno drustvo nije bezkonfliktno) u okviru jednog drustva koje vec postoje a vazdusna kampanja samo sluzi kao svojevrsni okidac za pocetak njihovog delovanja. Ako takve subgrupe (organizovane) ne postoje pre svega zbog represije rezima, vazdusna kampanja kombinovana sa psiholosko-propagandnim dejstvima sluzi kao okidac i podrska njihovog okupljanja.
Smisljenom psiholsko-propagandnom kampanjom kroz kombinaciju sa vazdusnim udarima vrsi se uticaj na svest, poimanje i volju vodjstva takvih grupa, (svaka od njih u obaranju rezima vidi sansu za ispunjenje svojih ciljeva a u SAD mocnog saveznika koji ce omoguciti ostvarenje istog), sto za posledicu treba da ima da njihove donete odluke i rezultati delovanja korespodniraju sa americkim planovima i zeljama Takve grupe zatim vrse uticaj na siroke slojeve stanovnistva sto za krajnji ishod treba ima obaranje rezima iznutra ili znatnu podrsku koja ce omoguciti da SAD poraze rezim koje su identifikovale kao neprijateljski.
Ovakva strategija SAD – vazdusni udari + psiholosko-propagandna kampanja koja ima svoju doktriniranu osnovu u delu ""AN INDIRECT APPROACH TO WARFARE ATTACKING AN ENEMY’S MORAL FORCES", dogradjivana je u agresiji NATO na nasu zemlju bice upotrebljena i u napadu na Irak. Ostaje da se vidi jesu li Iracani mozda nasli "kljuc" za suprostavljanje.
12. februar 2003. godine
