Dr Mila Aleckovic Nikolic*
(dostavljeno: CNN, APIS)
Posle oktobarskih promena u Srbiji 2000.leta, koje su pozdravile mnoge srpske patriote sirom sveta, smatrajuci da je nesto u plemenskoj zajednici i u oboleloj, deliricnoj psihi ipak moralo da se menja, jos jednom se pokazalo da je demokratija u fazi prvobitne akumulacije kapitala veoma slozena i krhka pojava, odnosno neka vrsta pubertetskog hormonalno haoticnog doba, a da savest psiholoski zrelom coveku nalaze da permanentno ostane budan i kritican,spreman na svaku novu promenu, svako novo sazrevanje, ako zatreba..
Sta se danas, zapravo, u nasoj novoj i staroj, uvek potencijalno shizoidnoj otadzbini, Srbiji i Crnoj Gori, desava?
Srbi rasejanja pravo glasa ni posle tri godine nisu dobili, spoljna politika je, uprkos ulasku u svetske organizacije maloletna, buduci da ce, izgleda, ili je to barem visoko verovatno, uprkos svim komisijama za zastitu drzavnih interesa, jedino Srbija placati ratne odstete; vazalni status zemlje je nedefinisan (premijer izjavljuje da zemlja nece ucestvovati u ratu protiv Iraka, dok njegov kolega, ministar spoljnih poslova u svojoj izjavi "daje" drzavno nebo za preletanje Nato avionima), sto se sve ne moze smatrati ni koherencijom, a jos manje diplomatskom vestinom, demagogija je snazna, socijalni programi u tranzicionom drustvu jedva da postoje, predsednicki izbori svuda propadaju (u Srbiji, jednako kao u Crnoj Gori). To je za nas koji zivimo u Evropi jasan dokaz zamora od fiktivnih obecanja i politike koju mimo naroda vode svetski oligarhijski finansijski krugovi (i tutti quanti), u svetu u kome suverenitet odavno vise ne postoji. U kome je doslo do rastakanja svih snaznih, nezavisnih struktura i licnosti,a na ceni su jos ostali prosecni ili ispod-prosecni politicari sa gomilom nepotrebnih referenata, sekretarica i insekata, sivih kancelarija svetskih centara moci, pod uslovom da im je moralna strana licnosti sakrivena ili zakrzljala.
Srbi u matici, za razliku od nas koji smo toga potpuno svesni, ovo nekako vise intuitivno, podsvesno, desnom hemisferom mozga osecaju, kao vrstu histericnog simptoma paralisuceg i umrtvljujuceg za njihovo umorno telo, te otud atipicna depresija koja se ogleda u neizlasku na glasanje kada pada kisa ili duva vetar, odnosno fatalisticka, morbidna apstinencija stalnih depresivnih recidivista.
Istovremeno, deo kolektivnog organizma zvanog DOS, koji odavno nije opozicija kao sto u nazivu stoji, vec vlast stecena preko jednog realno, od gradjana izabranog coveka (dr.Vojislava Kostunice), kooptiralo je dovoljan broj svojih simpatizera i pruzilo pipke i ka spoljnoj i ka unutrasnjoj politici neuravnotezene zemlje. Odavno je ovaj kandidat naroda, koji je posluzio kao klinicki "Vinikotov prelazni objekat", smetnja onima koji sebe zovu "reformistima" (kao da svi u zemlji ne zele bas reforme). Isti su, izgleda, posli klasicnim jakobinskim putem, na kome glas naroda, uprkos demonstracijama odlucnosti i revolucionarnim hapsenjima i javnim giljotiniranjima, postaje sve manje vazan, te ce i srpski narod, mozda, kao i americki, postati prostrana nema pucina, odnosno nema vecina. I pored toga sto u DOS-u ima umnih ljudi a i strucnjaka, pa mocda i onih koji su srecno razresili edipalni konflikt, rec izgleda vode bas ovi koji nisu dostigli ni psihofizicku zrelost, niti bilo kakvu strucnost. Na njih se lepe tranzicione usedelice, karijeristi, profiteri, demagozi i haski istrazitelji.
Posle nedavno propalih predsednickih izbora, u kojima je, kaze se, uzestvovalo vise stotina lazno upisanih biraca (odseljenih iz matice ili upokojenih dusa), paganskih prividjenja i halucinacija iz vremena Boza, Mezamira i Peruna, a kasnije vampira, sto je kao rezultat dalo "veliku apstinenciju", gradjani su uprkos svemu pokazali da bi jo{ uvek birali prvog narodnog kandidata, Vojislava Kostunicu, simbola neke, kakve-takve, moralne instance licnosti. Svejedno, izbori su zbog neizlaska, odnosno neodgovarajuceg izbornog zakona proglaseni neuspelim, OEBS ih je proglasio "demokratskim" (kao kada psihopati kazete: dobar si ti covek), a Zajednica Srba Francuske uputila je organima u Strazburu predlog da razmotri slucaj imena lazno upisanih u biracke spiskove. Za to vreme, VD predsednica Srbije, ni od koga izabrana, izvesna gospodja Micic, koja verovatno ni sama ne zna sta ju je zadesilo (pa se koprca izmedju prirodnog pocetnickog narcizma i svesti o malenkosti i nedostojnosti situacije) ne raspisuje nove izbore, iako je to po zakonu trebalo da ucini, jer je u konsultaciji sa politickim faktorima u zemlji, "dosla do zakljucka da bi izbori opet bili neuspesni". Niko ne obraca paznju na to da li je ova osoba politicki punoletna, odnosno da li je prinudna upravnica nesrecne zemlje, uopste imala pravo da se sa nekim konsultuje oko onoga sto je njena neumitna zakonska obaveza, odnosno duznost.
Tako, stranka predsednika Kostunice, kao i CESID (Centar za slobodne izbore i demokratiju) proglasavaju neraspisivanje izbora od strane VD predsednice za "drzavni udar" i za "ukidanje institucije predsednika drzave", u trenutku kada novi ustav jos nije ni donet, a ostatak DOS-a (cije interese VD predsednica svesno ili nesvesno psihosomatizuje), sluteci da mozda vise nikada i ni pod kojim uslovima, nece doci do vlasti i omni-potencije u Srbiji, pokusava da rastegne svoj mandat, tj. da produzi vestacki orgazam bar do 2004. godine, kada bi prirodno trebalo da se odrze novi izbori, tj. da se promeni partner. Ova grupacija ljudi na, u sustini, nezasluzenom polozaju, realno srpsko biracko telo, na zalost, ostavlja frigidnim, jer u toj ravni ne predstavlja gotovo nista (predhodni su izbori upravo pokazali da je rec o nekoj vrsti "ejakulacije u prazno"). Ova grupacija kao da oseca laznost sopstvene situacije, te pokusava da potisne problem i predlozi ustav po kome bi se predsednik drzave birao posredno u Parlamentu. Time bi se najzad definitivno uklonio kandidat Kostunica, odnosno DOS-ov strah od kastracije, neka vrsta smetajuceg Nad-Ja, tj. jedini realno i NEPOSREDNO od gradjana na izborima, izabrani otac . Upravo u ovom kratkom psiho-neuroticnom pubertetskom zapletu, sastoji se citava psihodinamika i moguca dijagnostika bolesne porodice. To je neka vrsta oceubistva prvobitne horde, ili noza u Cezarevim ledjima.Videcemo da li ce Edipalni konflikt, u tako nepovoljnim uslovima,uopste moci da se razresi.
Kakve god da su nam politicke simpatije i ubedjenja (a svaki demokrata brani pravo na sopstveni i tudj izbor, sto je neka vrsta tautologije), svi smo se mi ipak borili za realne, a ne fantazmatske predstavnike naroda, za javnost, a ne potiskivanje zabranjenog mentalnog sadrzaja koji ce figurirati jedino u kosmaru siromasnih, protiv trgovine ljudskom voljom i mandatima, za nas, slobodan od straha, glas u svetu i stalnu kontrolu krhke demokratije, kao nerazvijene, emotivmo labilne licnosti, gde god da se, na bilo kom kontinentu, ona nalazi. Jer, i mi Srbi rasejanja zivimo svuda.
Nije proslo ni tri godine, a ova tvorevina u otadzbini vec pocinje da posrce, vec su se "umrezili" novi bogatasi, novi psihoneuroticari i psihopate, novi klanovi, les nouveaux enarques, u novom kratkom spoju na galeriji bolnickog "F" odeljenja: vlast-narod,gradjani. Bolesnik je prisvojio staro i novo ime, ali to do sada nije uticalo na ozdravljenje celine organizma, jer je mentalni virus ostao isti,odnosno vrlo aktivan.
I dok nas francuski predsednik u dinamici impotentnog paralisuceg braka Francuska-Nato, iz hermafroditske uloge pokusava da udje u De Golovo muzevno odelo (uvek sam pomalo skeptik kod ovakvih pozajmica), nas donedavni predsednik u otadzbini, Vojislav Kostunica, imace mozda sudbinu De Gola koga je CIA, nekada davno, jednoga proleca, pozelela prevremeno da penzionise. Bese to u dalekom zelenom maju, il etait une fois…, uz mnogo golobradih studenata, punih prolecnog Erosa, tj. nekanalisanog nagona zivota, naivnih, dobronamernih i zeljnih istinske slobode…
Danas, naravno, vise nisu potrebne demonstracije, niti manipulacije emocijama pubertetske mase, dovoljni su lobisti i trgovina kljucnim (karakterno slabim) ljudima, koji su, u stvari, i ne znajuci to, malgre eux, verne pristalice doktrine robovlasnistva.
Znamo, De Gol se, kao covek koji je imao izrazenu psiholosku snagu "Nad-ja", sam povukao.
Ostao je,ipak, uprkos svim previdima, neka vrsta savesti i jedan od retkih drzavnika koga Francuzi pamte.
-----------------
*Zajednica Srba Francuske
http://www.apisgroup.org/article.html?id=1111
12. februar 2003. godine
