Title: Message
 
 
 

Vreme 632, 13. februar 2003.

POLITIKA

Intervju - Vojislav Ko�tunica:
Plati�e se cena izbornih kra�a i kr�enja Ustava

"Vlastodr�ci u Beogradu i Podgorici �ine sve da se ono �to oni nazivaju reformama ostvari, ali bez oslonca na jake institucije i vladavinu zakona. To je karikatura reformi, mo�da su to reforme u interesu njihovog li�nog boga�enja"

Urednici TV dnevnika trenutno se prili�no mu�e kada je potrebno predstaviti Vojislava Ko�tunicu. Znaju da �e barem do po�etka marta on biti predsednik dr�ave koja zvani�no vi�e ne postoji pod imenom pod kojim joj je on u oktobru 2000. polo�io zakletvu, pa ga poslednjih dana, da bi izbegli eventualnu zabunu, uglavnom potpisuju sa – Vojislav Ko�tunica, predsednik Demokratske stranke Srbije. Ono predsednik SRJ nekako vi�e ne ide, a ono predsednik Dr�avne Zajednice Srbija i Crna Gora, po Povelji jednostavno nije ta�no.

"Povratak" Ko�tunice sa mesta predsednika savezne dr�ave u DSS mnogi, me�utim, vide i kao po�etak te�kih vremena za njega li�no i ovu najve�u politi�ku stranku u Srbiji. Pre desetak dana srpski premijer Zoran �in�i� nazvao je predstavnike ove stranke "spava�ima", a pominjao je i "politi�ke �amare" kojima �e navodno razbu�ivati svakog ko poku�a da u parlamentu ru�i njegovu vladu, �to je odavno najavljena ambicija DSS-a. Ima i onih koji predvi�aju kako bez Ko�tunice na mestu saveznog predsednika sledi marginalizacija i novi, mo�da sna�niji poku�aj potiskivanja DSS-a sa politi�ke scene. Ili su gotovo spremni da se opklade kako �e na prvoj narednoj strana�koj konferenciji za �tampu bar pedesetak novinara do�i u prostorije ove stranke da �uje �ta �e re�i biv�i predsednik. I da �e zatim ve� na drugoj, i svakoj narednoj konferenciji za �tampu, slobodnih novinarskih stolica biti na pretek.

Sam Ko�tunica tvrdi da ga nimalo ne brinu niti pla�e ovakva predvi�anja i nabraja niz primera stranaka u bli�em i daljem okru�enju koje su se ve� na prvim narednim izborima vra�ale na vlast, sa�uvav�i prethodno uticaj u javnom �ivotu. Isti�e da se ne pla�i ni eventualnih medijskih blokada. U trenutku dok se sprema da napusti kabinet u sve praznijoj Palati federacije (izgleda jo� jedno neprikladno ime), svodi polako i bilans onoga �to je uradio. U uspehe ubraja kona�an kraj Milo�evi�evog re�ima, povratak SRJ u me�unarodnu zajednicu i zaustavljeno rastakanje dr�ave koja je od Kosova, preko juga Srbije i nere�enih odnosa izme�u Srbije i Crne Gore bila u tom periodu na raznim isku�enjima.

Razgovor za "Vreme" po�inje podse�anjem da je nekoliko meseci posle oktobarskih promena Ko�tunica u�ivao takvu podr�ku kakvu, barem prema istra�iva�ima javnog mnjenja, nije u�ivao nijedan lider u zemljama koje su u okru�enju prolazile kroz sli�ne politi�ke promene. Uz to ide i konstatacija da Ko�tunica ni izbliza nije iskoristio �anse koje mu je pru�ao takav politi�ki rejting i uticaj koji je imao, odnosno da u opoziciju odlazi i s neuporedivo manjim rejtingom i uticajem.

"Jedno je politi�ki rejting, a drugo su stvarna ovla��enja", ka�e Vojislav Ko�tunica. "Kao savezni predsednik imao sam ograni�ena ovla��enja i jednostavno, i pored ugleda koji sam imao u javnosti, nisam mogao da uradim mnogo vi�e a da ne prekr�im ta ustavna ovla��enja. Setite se kritika koje su mi upu�ivane kad sam posalo pismo generalnom sekretaru UN-a, tra�e�i da se na�a zemlja vrati u tu organizaciju. S druge strane, deo DOS-a nastojao je da u�ini sve da moj ugled u javnosti dovede u pitanje. I zapravo se vi�e bavio time kako bi taj ugled ruinirao nego �to se bavio ne�im �to je pozitivna politika i posao koji je trebalo obaviti. Dakle, i jedno i drugo je uticalo na to. Bilo je zaista mnogo onih koji su nastojali da dovedu u pitanje najve�i deo svega �to sam uradio ili za �ta sam se zalagao. A ja sam smatrao da je u jednoj zemlji, kakva je bila Jugoslavija i ono �to je od nje ostalo, jedna od prvih stvari za koju se trebalo zalo�iti bilo uspostavljanje pravne dr�ave i zakonitosti. I stavljanje u prvi plan principa pravne dr�ave u odnosu na partijsku dr�avu. To je od samog po�etka postalo predmet napada i sprdnje, kao ne�to �to je ironi�no nazvano legalizam. Napadi su dolazili uglavnom od onih sa kojima sam zajedno u�estvovao i pobedio na izborima u septembru i decembru 2000. i koji su o�igledno zaboravili svoja predizborna obe�anja da �e se zalagati da Srbija i Jugoslavija budu normalno ure�ene, na pravu zasnovane dr�ave.

"VREME": Da li je ipak bilo trenutaka kada ste se suo�ili s limitima onoga �to se naziva "Ko�tuni�in legalizam"? �ak i neki va�i saradnici prigovaraju vam da ste na neki na�in izneverili narodnu volju. Pobe�ivali ste na izborima, ali ni vi ni va�a stranka niste posle uspevali, ili �eleli, da uzmete deo mo�i koji vam je pripadao. Nije tu re� samo o prelivanju preko Ustava ve� o efikasnosti politi�ke borbe koju ste vodili.

KO�TUNICA: Mo�e se naravno s razlogom postaviti pitanje da li su neke mogu�nosti koje su postojale, politi�ki gledano, zaista iskori��ene do kraja. Ali, u svakoj situaciji u kojoj je postojala dilema – da li po�tovati zakone ili ih prekr�iti, za mene nije bilo nikakve dileme. Na�alost, na drugoj strani u delu DOS-a tako�e nije bilo dileme kada se odlu�ivalo o ne�emu �to je kr�enje zakona. Time smo prosto zatrpani poslednjih nekoliko meseci. Uzmite samo zbivanja u parlamentu Srbije i zaprepa��uju�e primere izvitoperavanja volje naroda, trgovine poslani�kim mandatima, oduzimanja tih mandata. Siguran sam da ovaj veliki otpor koji postoji oko poku�aja da se predsednik Srbije bira neposredno dolazi pre svega otuda �to je to jedini oblik izbora gde naknadno ne mo�ete falsifikovati volju naroda. Pokazalo se da je tako ne�to mogu�e kada je re� o parlamentarnim izborima. Glasovi se presipaju na jednu ili drugu stranu, krade se posle izbora, falsifikuje se volja bira�a. Ve� sam rekao da ta trgovina poslanicima u Skup�tini Srbije li�i, u neku ruku, na trgovinu ljudima u Crnoj Gori. Neki prijatelji istori�ari skrenuli su mi pa�nju da se, posmatraju�i rad parlamenta u Srbiji od XIX veka do danas, jo� nikada nije desilo da u tako kratkom vremenskom periodu bude toliko manipulacija s poslani�kim mandatima. Toliko kra�a.

Vama se zamera da ste �esto bili previ�e neodlu�ni i spori, da politiku svodite na baratanje dobrim namerama. Pomalo ironi�no, premijer �in�i� je nedavno rekao da je takvima mesto u bajkama. Vi opet tvrdite da se u Srbiji ne mo�e �iveti samo od �in�i�evog "reformskog hleba", ali prizna�ete da ne mo�e ni samo od dobrih namera.

Da, govorio sam da u zemljama koje danas do�ivljavaju burne promene ono �to je va�no nije samo u materijalnom ve� i u duhovnom smislu. Potrebno je, pored jakih demokratskih institucija kojih nema, stvoriti i demokratsku politi�ku kulturu, jer ni nje nema. Ali, ako je re� o hlebu, vi ga, kako pokazuje iskustvo s ovom vladom Srbije, mo�ete imati i samo u pri�i, na televiziji i na bilbordima, a neuporedivo manje u stvarnosti. Ono �to je va�no kada je re� o sporosti i brzini jeste da se nizom nepromi�ljenih i neosmi�ljenih odluka koje smenjuju jedna drugu i koje sve na neki na�in zavr�avaju neuspe�no ne mo�e uticati na stvarnost. Postoje prilike u te�kim vremenima u kojima se mora i te kako razmisliti pre nego �to se ne�to ka�e, i pre nego �to se ne�to uradi. Postoje, naravno, ljudi kojima sve �to padne na um iznesu i na drum. Zalagao sam se da se uvek kada se radilo o strate�kim odlukama dobro promisli pre nego �to se odluke donesu. Opet, u nekim situacijama je zaista bilo usporavanja, ali neuporedivo vi�e na drugoj strani DOS-a nego kod mene. Uzmite samo raspravu o odnosima izme�u Srbije i Crne Gore. Ja sam na svaki na�in poku�ao da je ubrzam da se ne vu�e toliko od samog po�etka. Da bismo dobili na vremenu, poku�ao sam �ak u jesen 2000. da stvari gurnem u pravcu referenduma u Crnoj Gori, pa da se izjasne. Ali, ispalo je da su oni koji su bili najglasniji zagovornici referenduma to shvatili kao najve�u uvredu i me�anje u unutra�nje stvari. Tako je na kraju i EU morala da se uklju�i. Kasnije je u celoj raspravi u Ustavnoj povelji bilo veoma mnogo toga �to je �itavu stvar usporavalo. Sigurno je da bi bilo mnogo bolje da smo od samog po�etka imali neposredne izbore, za �ta sam se zalagao na sve na�ine. To nije vredelo, �ukanovi� to nije hteo i bio je u tome podr�avan u Beogradu od strane vladaju�e koalicije u Srbiji, sa tezom kako to nije va�no. Re�eno je da je va�no da Povelju potpi�emo, da je po�aljemo u Strazbur, da postanemo �lanica Saveta Evrope i da �emo sve re�iti kasnije. I na kraju smo do�li do nekog kompromisnog re�enja s kojim nisam preterano zadovoljan, ali eto i upe�atljivog primera gde je to usporavanje, odugovla�enje i razvla�enje jednostavno poticalo sa drugih strana iz Beograda i Podgorice.

Za�to se niste pojavili na ceremoniji progla�enja Ustavne povelje? Neki su to protuma�ili kao va�e javno pokazivanje sumnje prema ne�emu �to ste donedavno i sami tra�ili, ili bar prema fini�u tog �itavog posla.

Uz sve ograde i strahovanja kada je re� o budu�nosti te dr�ave, ja u nju jo� verujem. Verujem jednostavno jer jo� postoje dva �inioca koja pokazaju da im je stalo do nje. Prvi i najva�niji je narod u Srbiji i Crnoj Gori i ube�en sam da �e to biti presudno. Iz odre�enog interesa, zarad mira i stabilnosti u regionu i pro�irenja EU-a, i Evropi je stalo da se ta dr�ava o�uva. Prema tome, samo ako uzmem te dve stvari u obzir, makar i uz destruktivno delovanje dela politi�kih elita u Podgorici i Beogradu, ta dr�ava ima budu�nost. Smatrao sam da to �ta o budu�nosti te dr�ave zaista mislim treba da saop�tim u trenutku kada ona nastaje, ne onda kada se sve svodi na usvajanje jednog papira i manifestaciju. I naravno, pojavi�u se u skup�tini Srbije i Crne Gore kada ona bude konstituisana i novim poslanicima se obratiti s porukom koja �e, bez obzira na muke i sumnje kroz koje smo pro�li, u osnovi biti optimisti�ka u pogledu budu�nosti zajedni�ke dr�avne zajednice.

Ispada nekako da tu novu zajednicu niko ne voli previ�eni oni koji su �eleli o�uvanje dr�ave ni oni u Crnoj Gori i Srbiji koji su za nezavisnost.

Mi �emo ubudu�e ipak imati dr�avu. Do sada smo imali federaciju koja je to i bila i nije bila, jer u saveznim institucijama nije bilo predstavnika aktuelne vlasti iz Crne Gore. Prvi put �e u novoj zajednici biti zastupljeni predstavnici svih politi�kih stranaka iz Srbije i Crne Gore. �ak i oni koji se najvi�e mr�te na tu zajednicu, socijaldemokrate iz Crne Gore. Setite se samo da je prva stvar u oktobru 2000, posle �oka koji je pogodio �ukanovi�a zbog pobede onih s �ijom pobedom nije ra�unao, bila ideja o dve nezavisne dr�ave, o dve stolice u UN-u. Sada se o tome vi�e ne govori, premda su relikti tih dveju stolica ostali u ideji o dvokanalnoj diplomatiji. Ali, nema dve stolice, dr�ava postoji. Imaju�i u vidu sve glavne aktere na politi�koj sceni i sve ono �ta su radili proteklih godina, nije se moglo vi�e ni o�ekivati ni u�initi.

Nova dr�avna zajednica znatno menja politi�ki pejza� u obema republikama. Blokovi oko dva premijera, �in�i�a i �ukanovi�a, ima�e o�igledno apsolutnu vlast. �ak izgleda i pomalo paradoksalno, ali upravo va�e insistiranje na zajedni�koj dr�avi omogu�ilo je da budete izgurani iz vlasti i da je prepustite koaliciji DS-DPS.

Do toga je do�lo jer sam smatrao da je potrebno u�initi poslednji ustupak, pristati na tu kombinaciju prvo posrednih pa onda neposrednih izbora ne bi li se prona�lo ustavno re�enje i ubrzao na� ulazak u Savet Evrope i proces pridru�ivanja EU-u. Ali pre svega, ne bi li se postigao neki kompromis. Onoga trenutka kada sam na to pristao, bio sam svestan �ta to sve nosi sa sobom. Pre svega re� je o �injenici da je �ukanovi� izbegao da iza�e na neposredne izbore za koje sam ube�en da bi ih izgubio. I najverovatnije bi sastav tog crnogorskog dela skup�tine izgledao druga�ije nego sada. Bio sam svestan da �e se pojaviti i problemi sa srpskim delom skup�tine prosto zbog upornog i stalnog krivotvorenja volje naroda. Sa rezultatima izbora iz 2000. godine DOS i ono �to je od njega ostalo ne bi u tom delu skup�tine imao ve�inu. DOS je stvorio frakciju u SPS-u, formiraju�i stranku Branislava Ivkovi�a, i to im daje ve�inu u ovom trenutku, uklju�uju�i i nekoliko sve�e ukradenih poslanika Nove Srbije i SSJ-a. To je, na�alost, tako. I o tome mora da se javno govori i da se na to stalno ukazuje. Kad-tad neko �e platiti ceh za ovu izbornu kra�u.

�ukanovi� vas je pro�le nedelje u jednom intervjuu pozvao da se pridru�ite reformistima i prestanate da "flertujete s nacionalizmom" jer je to, po njemu, va�a poslednja �ansa da ostanete na politi�koj sceni.

Ako razmislim o �ukanovi�u iz vremena 1991, vremena dubrova�kog rati�ta, onda sam veoma za�u�en da on nekome spo�itiva nacionalizam. S druge strane, iza reformskog kursa ponekad se krije mnogo �to�ta. Kriju se i cigarete, i trgovina ljudima, korupcija, na �udan na�in nabavljani avioni, mnogo toga drugog u ina�e siroma�noj Crnoj Gori. Ako su to reforme, onda ja ne bih voleo da budem na takvom reformskom kursu. Kao �to ne bih voleo da budem ni na onoj vrsti shvatanja nacionalnog za koje se zala�e �ukanovi�. Na�oj zemlji su, naravno, potrebne ozbiljne reforme i jake institucije. Vlastodr�ci u Beogradu i Podgorici �ine sve da se ono �to oni nazivaju reformama ostvari, ali bez oslonca na jake institucije i vladavinu zakona. To je karikatura reformi, mo�da su to reforme u interesu njihovog li�nog boga�enja.

Do sada ste predsedavali Vrhovnim savetom odbrane. Ubudu�e �e on najverovatnije raditi u sastavu Marovi�-Mi�i�-Vujanovi�, bi�e tu verovatno i novi ministar odbrane Zoran �ivkovi�. Dosta se spekuli�e o tome da �e oni prili�no brzo krenuti s nekom vrstom �istke u VJ, da mnogim generalima uskoro sledi penzija.

Vojska je vi�e nego va�na institucija, pogotovo u ovakvoj zemlji koja je pro�la kroz rat i koja je suo�ena sa opasnostima od terorizma u regionu. Prema njoj se mora odnositi veoma ozbiljno, promene se moraju obavljati promi�ljeno, imaju�i u vidu i procene same vojske. Znam da ima mnogo onih koji smatraju da se stvari mogu izvesti a da se zapravo ne uzmu u obzir ni realno stanje, ni va�nost institucije ni stru�na saznanja. Tako je pre pola godine na talasu pri�e o stavljanju vojske pod kontrolu civilnih vlasti donesen zakon o slu�bama bezbednosti, za koji se pokazalo da je u mnogim stvarima neprimenjiv. Mora se dakle po�i od toga da su nam potrebne jake i stabilne institucije. Njih nema bez dobrog ustavnog polo�aja i ugleda koji vojska mora da ima u zemlji. Ako se to dovede u pitanje, onda se i sve ostalo dovodi u pitanje. Olako poigravanje s vojskom za mene je krajnje neobja�njivo i mo�e biti od interesa samo nekome ko je na� neprijatelj.

Za�to ste protivnik inicijative da se sada povede ozbiljniji razgovor o budu�em statusu Kosova? Ono zaista klizi ka nezavisnosti, me�unarodna zajednica ne po�tuje ono na �emu je i sama insistirala, zar nije bolje da se to stavi na dnevni red. Uostalom, zar u politici, kao i u �ivotu, stvarima ne treba i�i u susret?

Postoji niz razloga. Ne verujem da je Kosovo prva stvar koja svet okupira u ovom trenutku. I to u vreme kada smo na pragu jednog velikog opasnog ratnog po�ara u Iraku. U trenutku kada se lome stara savezni�tva, kada je Evropa uveliko uzdrmana, kada se uo�avaju i elementi sveop�teg ludila – uzmite samo nedavni komentar u "Njujork tajmsu" i preporuku da Francusku, koja mo�e biti prepreka vojnoj intervenciji, treba izbaciti iz Saveta bezbednosti, i umesto nje ubaciti Indiju – dakle, u tom op�tem ludilu i opasnostima od ratnog vihora ne mo�ete o�ekivati da �e Kosovo privu�i ne�iju pa�nju. Tako�e, stoji i pitanje da li je na� polo�aj u ovom trenutku zaista dobar. Sa jo� uvek do kraja nera��i��enim odnosima u zajedni�koj dr�avi, u jednom vakuumu u kome jo� ne postoje ni institucije zajedni�ke dr�ave ni zakoni. To su moji razlozi. Proceduralno gledano, imali smo do sada nekoliko puta programe kako bi pitanje Kosova trebalo re�iti. Iza tih programa su stajale dve vlade, republi�ka i savezna, i Koordinacioni centar. Treba sesti i videti za�to ono �to smo ve� stavljali na papir nije ostvareno, umesto da se pravimo da svega toga nema. Na kraju krajeva, odluka o Kosovu ne mo�e da bude odluka jednog �oveka, bar to iz iskustva znamo. Mi smo ve� imali program za implementaciju Rezolucije 1244 koji su donele dve vlade. Se�ate li se �ta je u tom programu pisalo o povratku raseljenih na Kosovo? Pisalo je da se tamo 2001. vrati 50.000 ljudi. Hajde da se apstrahuje sve to i Irak i da se zapitamo �ta se na Kosovu mo�e uraditi. Jedna mogu�nost je nezavisnost, ali posle svega �to se zbivalo na Balkanu, sa stanovi�ta onih koji su se ovde opekli i posle njihovog iskustva sa Makedonijom, te�ko da �e oni stati iza toga. To bi imalo nesagledive posledice. Druga mogu�nost je da se Kosovo podeli. To bi zna�ilo da bi Srbija dobila ono �to i nije bilo Kosovo do one administrativne odluke o pripajanju Leposavi�a i Zubinog Potoka, a s druge strane bi se od Srbije oduzelo ono �to je njen veoma va�an deo. Sa stanovi�tva nekakvog kalkulisanja sa stabilno��u, svaka promena granica dala bi ideju i drugima da isto �ine. Ako smo ve� zarobljenici granica takvih kakve jesu, onda daj da vidimo �ta mo�emo da uradimo na povratku, ali ne obe�anjem o 50.000, nego da krenemo malo pomalo. Da krenemo od decentralizacije vlasti, kontrole i o�uvanja i istorijskih spomenika i uspostavljanja komunikacije izme�u Beograda i Pri�tine. To je jedino �to je razumno, manje, a sigurnije. To je jedino �to se mo�e posti�i. Svaki radikalan potez mo�e izazvati jo� radikalniji na drugoj strani. Ono �ega se najvi�e bojim jeste da u jednom trenutku po�nemo da brojimo �rtve tog radikalizma na na�oj strani.

Odluka Nata�e Mi�i� da odlo�i raspisivanje predsedni�kih izbora posle dono�enja Ustava mo�e da se tuma�i na razli�ite na�ine. Jedno od mogu�ih tuma�enja je i ovo: Ko�tunica je u povla�enju, bez mo�i da se ozbiljnije suprotstavi, ne�e dobiti ni parlamentarne ni predsedni�ke izbore koje tra�i.

Na�a javnost zna na koji je sve na�in Milo�evi� gazio zakone i manipulisao voljom naroda i �ta je radio na izborima i u skup�tinama. I moglo bi se napravati pore�enje, pa videti da sada�nja vlast to �ini jo� direktnije i besramnije u Skup�tini nego �to je on �inio. I to �e jednog dana biti ka�njeno. Jer, Milo�evi� je imao naviku da poku�a da kr�i Ustav, ali kada je javnost o�trije reagovala, umeo je i da se povu�e. Ovde svega toga nema. Imate ljude koji idu ka zidu i dok ne udare u njega ne�e se osvestiti. Se�ate se da je Milo�evi� 1997. poku�ao da se tre�i put kandiduje za predsednika Srbije, pa je Ratko Markovi� tuma�io da Milo�evi� prvi mandat nije konzumirao do kraja. Ali, �im je javnost reagovala, on se povukao i pristao da bude biran kao savezni predsednik. On se, takav kakav jeste, ipak dr�ao neke procedure, poku�avao je da kr�i Ustav, ali bi se kada bi procenio da �e reakcije biti ozbiljne, uvek povla�io posle izvesnog vremena. Danas toga nema i neko �e platiti cenu za to.

Da li vi to smatrate kako takva odluka pove�ava rizike nedemokratskog i vanparlamentarnog raspleta politi�ke krize u Srbiji? Tako ne�to izgleda malo verovatno.

Govorimo o ne�emu �to je svet zakona i njegovog po�tovanja ili nepo�tovanja, ali zanemarujemo da postoje i drugi problemi. I manji i ve�i od ovih. Pre svih socijalna stvarnost Srbije u kojoj se sve te�e �ivi. Obra�un sa kriminalom svodi se na obe�anja koja se ne ispunjavaju, de�avaju se stvari koje je te�ko zamisliti i u jednoj polucivilizovanoj zemlji, a ne onoj koja se ipak nalazi u Evropi. Sve �e to uticati na dalji rasplet krize u Srbiji.

Najavili ste da �ete po prestanku funkcije na kojoj se sada nalazite voditi o�tru politi�ku borbu za dono�enje novog ustava i parlamentarne izbore. Ali, va�e pretnje oko toga prili�no su neodre�ene. �ta nameravate da �initeda nastavite da ula�ete proteste kao do sada, da reagujete van parlamenta, da �ekate gre�ku ostatka DOS-a?

Te�ko je to re�i u jednom novinskom intervjuu. Neke stvari se ne mogu i ne smeju izneti. Va�no je da postoji cilj za koji se zala�em, a to je da posle u�vr��enja Zajednice Srbije i Crne Gore predstoji velik posao uspostavljanja ne�ega �to je pravna dr�ava u Srbiji.

Da biste spre�ili cementiranje politi�kog stanja u Srbiji u kome Vlada neprekidno gomila mo�, a sve ostale institucije su prili�no invalidne ili u rasulu, vama su potrebni politi�ki saveznici. Malo je, izgleda, onih koji sa vama �ele da ru�e Vladu, a ni vi niste do sada ba� preterano pokazivali sklonost ka kompromisima zarad politi�kih saveza. Kakvi su koalicioni kapaciteti va�e stranke? Na lokalnom nivou, na primer u Leskovcu ovih dana, na�li ste nove partnere.

Lokalni nivo je jedno i tu su mogu�e koalicije koje nisu �esto mogu�e kada je re� o saradnji u parlamentu. Kada je re� o koalicijama, to je uvek stvar procene. Mi jo� prolazimo kroz proces osloba�anja od pro�losti i nasle�a, ali moram da ka�em da je prva faza tog redefinisanja odnosa prema onima koji su nekada bili na drugoj strani bio DOS. Dakle, DOS je okupio u sebi neke stranke i funkcionere koji su pripadali starom re�imu, sara�ivali s njim, a kada je to progutano, sada se pojavljuju i neke druge mogu�nosti saradnje. Verovatno �emo do�i u situaciju u kojoj �e biti sasvim normalno, ne ka�em da �e to biti sutra, ali treba s tim ra�unati, da se stvaraju razne partijske kombinacije da bi se dobila ve�ina u parlamentu. I mi �emo se polako osloba�ati balasta pro�losti, kona�no uspostaviti dobar izborni sistem i regulisane odnose i zakone o finansiranju stranaka, da �emo jednostavno u to u�i. DSS je, naravno, otvoren za saradnju sa svima koji su zainteresovani za o�uvanje dr�ave, za uspostavljanje vladavine prava. Bilo je, kao �to znate, podr�ke odre�enih stranaka DSS-u u vreme predsedni�ke kampanje i saradnje s pojedinim �lanicama DOS-a u radu na Ustavnoj povelji. Nadam se da �e toga biti i ubudu�e. Postoje neke stranke koje se mogu, uz sve razlike, u odre�enom trenutku spojiti.

Ali, tu je uvek neophodno da ve�i manjima pru�e i neke garancije da �e im obezbediti opstanak u vlasti.

Ti savezi izme�u stranaka grade se, naravno, na odre�enim interesima, na jednoj vrsti sporazuma, katkad i na jednoj vrsti onoga �to bi se moglo nazvati ugovor o osiguranju, kada je re� o manjim strankama jer se one ose�aju nesigurno. Na tu vrstu razgovora uvek sam spreman. I ve� sam ih vodio, za�to kriti. A bi�e ih i dalje. Jedino sam siguran da nikada ne�u posegnuti za jednim sredstvom koje se tako�e koristi. A to su ucene koalicionih partnera.

�ta se, po vama, dogodilo kada su nedavno po�eli da se ogla�avaju silni "kumovi iz predgra�a". Je li to bio poku�aj ovih biznismena da se iskupe za neke grehe, ili je, kako se pri�a, do�lo vreme da se njima plate neki nepla�eni ra�uni ili sve to ima veze s Hagom? Ili to samo spada pozlata sa nekih "junaka" oktobarskih promena?

Sve ono �to je napisano i �to se pojavilo u �tampi u velikoj je nesrazmeri sa onim �to je saop�teno kada je re� o policiji i organima gonjenja. Prosto je neverovatno da je ta koli�ina zlo�ina i plja�ki i svega ostalog pro�la kroz �tampu, ili se zaista i desila, kao miniranje Difensa, i da je u krajnjoj nesrazmeri sa informacijama koje su do�le od policije.

Otkuda to da u jednoj zemlji biznismeni tako mnogo znaju o likvidacijama ljudi, o kriminalu? Oni obi�no znaju neke druge stvari.

To je, izgleda, biznis posebne vrste. Ili poslovni ljudi te posebne vrste imaju vrstu posebnih veza sa delom politi�ke elite u Srbiji.

Ali, mnogi su ovih dana ponovili tvrdnju da svih tih pri�a i nera��i��enih slu�ajeva ne bi mo�da bilo da posle oktobarskih promena niste toliko dugo zadr�ali Radeta Markovi�a na mestu �efa RDB-a. Ponovo se �ulo da su u tom periodu uni�teni mnogi dosijei i podaci.

Vlada Srbije je obrazovana krajem januara 2001. godine i tada je uveliko bilo prilike da se svi nere�eni slu�ajevi re�e. Nekoliko meseci posle izbora za predsednika SRJ, pogotovo imaju�i u vidu da je �itav mesec postajao institucionalni vakuum u dr�avi, postajala su zapravo samo vojska i predsednik, pa je i deo vode�ih ljudi u vojsci i policiji ostao na svojim funkcijama. Kada je re� o policiji, od trenutka kada je osnovana Vlada Srbije, postojale su sve mogu�nosti da se zlo�ini po�injeni pre 5. oktobra i posle ispitaju i utvrde po�inioci. I da se novi zlo�ini spre�e. A oni su, me�utim, u�estali.

Nenad Lj. Stefanovi�
 

Optu�nice

Mnogo se u poslednje vreme govori o nekim novim ha�kim optu�nicama. �e�elj se sprema u Hag, imate li neka saznanja o tome. Pojedine agencije su ovih dana citirale i jedno va�e pismo iz koga se naslu�uje da su pod istragom sada i general Neboj�a Pavkovi�, zatim biv�i �ef KOS-a general Aleksandar Dimitrijevi� i policijski general Obrad Stevanovi�.

O svemu tome imam taman toliko saznanja koliko i vi. Rekao bih da neke nove ha�ke optu�nice, izgleda, neko pri�eljkuje, pa mo�da i pi�e u Beogradu. Pismo koje pominjete, i zbog �ijeg sam sadr�aja ina�e �estoko kritikovan od onih koji smatraju da se u Hag, kao u svetinju, ne sme dirnuti, a ja sam se, eto, usudio da uka�em na neke nedoslednosti i nelogi�nosti u njegovom radu, pre svega radu Tu�ila�tva, jeste prvo pismo koje sam po�etkom oktobra uputio predsednici Ve�a ministara Saveta Evrope. Uz to pismo i�ao je jo� jedan dokument tzv. non-paper, koji je sa�injen u SMIP-u, na osnovu dokumentacije Nacionalnog saveta za saradnju sa Tribunalom. U njemu je pobrojano �ta je sve na planu saradnje dosad u�injeno, pa, izme�u ostalog, i kome je omogu�eno da svedo�i pred istra�iteljima. Taj dokument se, ina�e, redovno a�urira i �alje svim na�im ambasadama. �to se ti�e istraga, odnosno imena koja pominjete, na neka od njih je jo� krajem novembra 2001. godine ukazano iz samog Tribunala. Ako se ne varam, prvi ih je pomenuo tu�ilac Bluit. Neka druga se nalaze na pro�irenoj Milo�evi�evoj optu�nici za Hrvatsku. Samo da preciziram: govorimo o osumnji�enima, ne o optu�enima. Ogromna je razlika.

Genocid

Me�unarodni sud pravde proglasio se nadle�nim po tu�bi BiH protiv SRJ za genocid. Vidite li i dalje mogu�nost za diplomatsko re�enje ovog spora, za vansudsko poravnanje?

Poku�aj da se procesno dobije ovaj spor nije uspeo i sada sledi parnica oko su�tine tog spora. Kako je vreme proticalo, postajao sam sve skepti�niji prema poku�aju da se spor dobije na ovaj na�in. Postoji naravno i mogu�nost ove druge borbe oko samih �injenica. Bojim se da onako kako je taj tim komponovan u SMIP-u ne�e biti kompetentan da se bavi su�tinom stvari, prirodom tog sukoba i svim istorijskim okolnostima, i to je ne�to �to me zabrinjava. �ini mi se da u tom timu ima i ljudi koji polaze od krivice na na�oj strani za genocid i agresiju. Ali, bilo kako bilo, tu nisu potrebni ljudi koji su uspe�ni u formiranju nebrojenih nevladinih organizacija, advokati kadri da brane svoje klijente i u slo�enijim slu�ajevima, ovde pre svega veoma dobro treba znati istoriju. �ini mi se da ljudi koje je okupio savezni ministar za inostrane poslove ne�e biti na visini tog krajnje slo�enog zadatka.

Atentat

Pre nekoliko dana krenula je pri�a o tome da je bio planiran atentat na vas. Sve to nije zvu�alo previ�e ozbiljno. Ko je hteo da vas ubije?

Nije re� ni o kakvom atentatu, ve� o stvarima koje su se poslednjih dana de�avale oko pisama i obra�anja Ljubi�e Buhe javnosti. Podsetili smo samo na �injenicu da je pre nekoliko meseci u jednom nizu tih pisma kojima je javnost zasipana, a neka su poticala i od njegove �ene, na moju adresu stiglo jedno njeno pismo u kome su pomenuta imena mnogih li�nosti, povezana s tim krajnje sumnjivim dru�tvom iz Sur�ina i Zemun Polja, i niz stvari koje su imale elemente krivi�nih dela. Pominjalo se i neko planiranje atentata, pominjao se i po imenu i prezimenu �ovek koji je bacio dve bombe na sedi�te DSS-a i smatrali smo u tom trenutku da je neophodno da o toj �injenici obavestimo tu�ila�tvo kako bi ono preduzelo potrebne mere. To je ura�eno u jesen pro�le godine jer je sve drugo moglo da bude prikrivanje �injenica koje mogu, ali i ne moraju biti ta�ne. Obavestili smo tu�ioca o tome. Nikakav odgovor nismo dobili, iako su ba�ene dve bombe na sedi�te najve�e stranke u Srbiji. A pomenuto je i ime �oveka koji je to u�inio.




Reply via email to