KONFERENCIJA ZA STAMPU PATRIOTSKE STRANKE DIJASPORE ODRZANE 28.02.2003. - SAOPSTENJE
1. USTAVNA POVELJA I PRAVO GLASANJA
Teorija o strahu od dijaspore,
karakterise, ubedljivije i razgolicenije aktuelnu vlast od bilo koje
prethodne. Ne postoji
institucija u smislu autoriteta i ingerencije u ovoj zemlji, kojima se
Patriotska stranka dijaspore nije obracala s ciljem
podsticanja istih na svu pogubnost
ignorisanja dijaspore. Pogubnost naravno, pre svega za zemlju i ovaj narod. Ko
to vise moze progutati pricu nasih vlastodrzaca o silnim kreditima i donacijama
koje ceo svet dati ovoj zemlji, ako samo zeli da
ih uzme? Ironija je u toj prici o stranoj
pomoci.
Ili je
zaboravljeno da nacionalna ekonomija ne sme i ne moze da se zasniva na kreditima
i stranim donacijama, ili je
pohlepa za vlascu do bezvlasca, izmakla svakoj kontroli.
Da bi se smirio revolt naroda,
ustanovljena je praksa bestidnog ruiniranja nacionalnog ponosa drzave i naroda.
Dva
predsednika ove
zemlje su u Hagu, nacelnik Generalstaba i druge, ne tako davno , visoke
«licnosti» ove zemlje. Ako im
je mesto tamo, neka je, mada mi mislimo da su, ako su krivi, krivi
sopstvenom narodu, ali je ustanovljena praksa da se
javnost obavestava o tome da je to korist za
zemlju, a koristi niotkud, a manje ubedljivo o tome da li su i zasto
krivi.
Nije
medjutim, to tema naseg razgovora. Mi zelimo podsetiti po ko zna koji put da se
kojekakvim farsama prikriva cinjenicno stanje, uz sveopste misljenje da se samo
u lepim pricama, postizu uspesi u tranziciji, privatizaciji itd.
Zelimo podsetiti na cinjenicu da je
u ovoj zemlji stanje takvo da pomoc niti treba ocekivati, niti ce je od nekud
biti, ako
mislimo na
pomoc sa strane. Belosvetski mocnici su oteli ovoj zemlji sve sto su mogli, a
njeni vlastodrsci kao da kane
isporuciti gospodji Karli i to malo preostalog njenog ponosa. Jer,
zemlja je dobvedena u takvo stanje da dobija ko sta
pozeli. A u svemu tome, bezi se od istine da
jedino dijaspora moze revitalizovati ovu izmucenu zemlju.
Pomoc dijaspore, medjutim, nije
pomoc sa strane. Ona nema nikakve veze s politickim uslovljavanjima i ona ne
vodi ruiniranju, vec povratku i stabilizaciji nacionalnog ponosa. To je pomoc
iznutra, pomoc iz nedara ove zemlje. Emotivni, moralni i materijalni naboji i
cinioci nasih ljudi u rasejanju, cekaju na carinskim ispostavama da preporode
ovu zemlju. Ko to, u ime koga i cega, ima pravo da drzi spustenu rampu
svekolikom bogatstvu sopstvenih drzavljana.
Ko ima pravo da sopstveni narod drzi u bedi i
beznadju samo zato sto misli da je to politicki korisno za njega, odnosno
za
te ljude koji
donose politicke odluke.
Patriotska srtanka dijaspore se jos jednom
ovim putem obraca vlastodrscima i onim ljudima koji stvaraju tu famoznu Ustavnu
povelju, da se konacno osveste i omoguce nasim ljudima u rasejanju koriscenje
njihovog birackog prava. Nepozeljnost pojedinaca iz naseg establismenta u svetu,
ne znaci da taj svet ne zeli omoguciti nasim ljudima da glasanje sprovedu u
diplomatsko-konzularnim predstavnistvima nase zemlje na njihovoj teritoriji.
Ukoliko do Uskrsa u ovom smislu ne bude ozbiljnih nagovestaja i pomaka, Stranka
ce biti prinucena da sa svojim istomisljenicima, a nije ih mali broj, ne samo u
clanstvu i simpatizerima, vec i u drugim politickim i nepolitickim
organizacijama, udruzenjima i klubovima, iz matice i rasejanja, pristupi necem
sto celi svet primenjuje silom prilika, protestima i blokiranjem ulaza u famozne
institucije gde se donose famozne politicke odluke , ne samo protiv nasih ljudi
u rasejanju, vec , na taj nacin i protiv svih nasih ljudi u ovoj drzavi.
Sprecavanje nasih ljudi u rasejanju da koriste osnovno politicko pravo, pravo
glasanja, genocidno je ponasanje vlastodrzaca prema celom
narodu.
2 ZAHTEVI PATRIOTSKE STRANKE DIJASPORE I MINISTARSTVA U SENCI ZA DIJASPORU PREMA TVORCIMA NOVOG USTAVA SRBIJE
Patriotska stranka dijaspore je, od
formiranja nove republicke vlade, bila i ostala na stanovistu da je ukidanje
Ministarstva za odnose sa Srbima van Srbije, bio i ostao veoma indikativan znak
ponizavanja i omalovazavanja nasih drzavljana koji zive i rade van granica
otadzbine. Nije od pomoci bila promena sistema , od Brozovog, preko Slobinog, do
DOS-ovskog, da se raskrsti sa zabludama da se ti nasi ljudi tretiraju kao
ekstremni emigranti. Zbog sopstvene politicke koristi, neizmerna steta je naneta
ovoj drzavi ukidanjem Ministarstva, a naneta je i nepodnosljiva uvreda nasim
ljudima u rasejanju obrazlozenjem da to Ministarstvo ne treba da postoji, jer
trosi sredstva vladinog budzeta.U medjuvremenu, za «potrebe» Vlade, niklo je
nekoliko novih ministarstava. Prva uvreda je u tome sto se stavlja do znanja da
dijaspora i nije neki faktor da bi se u njeno ime i za njenu korist , trosile
vladine pare. A to nisu vladine pare, vec pare ovog naroda. Druga uvreda je u
tome sto je valjda jedino Ministarstvo dijaspore moglo da radi sa sredstvima
koja nisu trebala biti izdvojena iz budzeta vlade. Ljudi iz rasejanja bi to
obezbedili kao sto su obezbedili i desetine milijardi dolara u zadnjoj deceniji
proslog veka, kada su poverovali prici o nameri vlastodrzaca da se matica
revitalizuje u ekonomskom i svakom drugom pogledu. I ovog momenta sedam miliona
maraka koje je dijaspora dala za vidanje rana svojoj otadzbini nakon vandalskog
bombardovanja belosvetskih mocnika, nema svog traga.
Ali, dijaspora se ne odrice matice. Ni u
cemu, pa ni kada su u pitanju pare. Prema veoma prihvatljivim podacima,
mesecno dijaspora salje matici (roditeljima, rodbini, prijateljima) izmedju 70 i
100 miliona dolara. Naravno, preko "Vestern junion banke", preko poznanika i na
druge nacine. Preko domacih banaka to ne cini, jer se nikada ne zna gde bi pare
dospele.
Pretpostavlja se da od cetiri miliona nasih ljudi u rasejanju (toliko ih
ima , a ne 400 hiljada, kako kazu nasi drzavni
cinovnici), jedan milion raspolaze sredstvima
od minimum 50 hiljada evra kojima bi mogao da intervenise prema otadzbini. Zasto
ne prema otadzbini kad ta sredstva koriste u biznisu u bilo kojoj zemlji u svetu
u kojoj je to moguce i sigurno. Radi se dakle o 50 milijardi evra. Ne postoji
zemlja u svetu koja moze angazovati tolika sredstva u sopstvenu korist. A te
pare ne kontrolise nikakav finansijski lobi, nikakva ekonomska institucija,
nijedna banka. Nasi vlastodrsci kao da ne znaju sta znace tolika sredstva.
A nasa javnost nevericu u ovom smislu mora da potisne saznanjima o tome sta je
dijaspora napravila od svojih drzava kao sto je Izrael, Kina, Grcka, Italija,
Hrvatska, ili sada Albanija.
Ali, nasi ljudi prilikom dolaska u otadzbinu, smatraju se jos uvek
strancimja. Oni su jos uvek ovce za sisanje, jer samo
evropska srpska dijaspora za vreme
novogodisnjih i bozicnih praznika, biva opljackana preko carine i drumarine i do
tri miliona evra. I ovom Uskrsu sto dolazi carinici se ne raduju iz verskih, vec
iz «patriotsko-dijasporsko-materijalnih» razloga.
Osnivanjem Ministarstva u senci za dijasporu,
Stranka je zelela i na taj nacin podstaci zacaurena razmisljanja
odgovornih ljudi, odnosno ljudi
koji bi morali biti odgovorni, da se mora vratiti u drzavno-politicku
infrastrukturu institucija
kao sto je Ministarstvo dijaspore.
Celokupna nasa javnost je svedok da se tome
pruzaju nemusti i bezlicni otpori, pre svega u smislu ignorisanja, a
onda
odbijanjem
uobrazenog politizkog establismenta da se o tome uopste razgovara. Ministarstvo
dijaspore je zapravo
necista savest ove Vlade. Svesna je Vlada njegovog znacaja, ali i
opasnosti po sopstvenu politicku lagodnost ukoliko
proradi logika zdrave politike, zdravog
Ministarstva dijaspore i zdrave ekonomije.
Postoje razmisljanja i o tome da se
intervenise prema stranim diplomatskim telima i institucijama u smislu
razoblicavanja
istine
zasto aktuelna vlast strahuje od dijaspore. Zasto, na primer, ne podsetiti nekog
stranog drzavnika koji ili prima u
posetu ili dolazi u posetu nasim
vlastodrscima na to, da ti isti ljudi ucestvuju u necem sto se zove politicko
obespravljivanje jedne trecine svojih gradjana. Oni ucestvuju u propasti
otadzbine.
Peti
oktobar se uistinu desio. Ali, ko vise ozbiljan u svetu moze da slusa pricu o
nasem Petom oktobru, kad je nakon
toga, oktobarskih dana bilo malo. A oni bi da
pricaju uvek i ponovo o svojim zaslugama Petog oktobra 2000.
godine.
U krajnjem,
ostaje nam da sacekamo odredbe tog novog Ustava. Ako, posle svega, ni tamo ne
bude dijaspore, Stranka
ce imati dovoljno snage i istomisljenika da protestima svih vrsta krene
u traganje za pravdom, stoji u Saopstenju Patriotske stranke
dijaspore.
