Title: Message
 
 
 
Petak, 7. 3. 2003
 
Tema:
 
 

GLAS ISTRAŽUJE

Kako se, naočigled međunarodne zajednice, koči povratak Srba u Hrvatsku, Bosnu i na Kosmet

Planovi povratka perionice para

Avioni NATO su iz Avijana uzleteli 4. avgusta 1995, srušili sve releje srpske vojske i pomogli hrvatsku vojnu akciju "Oluja". Tako je proterano 220.000 Srba. Samo četiri godine kasnije, 24. marta 1999, iz iste baze poleteli su avioni iste alijanse. Sada pod parolom da treba milosrdno zaštititi izbeglice, albanske.

U junu 1999, posle četiri meseca bombardovanja, za dve nedelje vratilo se svojim kućama 850. 000 Albanaca, a 250.000 Srba, pred očima međunarodne zajednice, baš kao i u Hrvatskoj, napustilo je Kosovo. I posle četiri godine oni žive van zavičaja. A zbog njih niko nije bombardovan, niko dobio sankcije, niko nije kažnjen, niti je ko reagovao. Baš kao ni zbog "Oluje".

Šta je međunarodna zajednica uradila da se oni vrate kućama? Da li su njihovi programi o povratku ikad ostvareni? Pitanja je mnogo, a odgovori neubedljivi. Prema podacima Komesarijata za izbeglice, u Srbiji živi 330.000 izbeglica iz Hrvatske i BiH i 230.000 interno raseljenih sa Kosmeta.
- Srbi su sa Kosova proterani uz prisustvo mirovne misije koja je ovde stigla sa romantičnom slikom o dobrim Albancima i lošim Srbima - kaže Vladimir Božović, šef Odeljenja za pravosuđe pri Koordinacionom centru za Kosovo i Metohiju.

Koji je spisak?

Štrbac podseća da se Srbi ne vraćaju u Hrvatsku i zbog optužnica i presuda protiv 4.530 Srba.
- Hrvatska je dodatno zakomplikovala povratak Srba i spiskom od 21.000 amnestiranih. Međutim, taj spisak nikad nije objavljen, tako da više od 25.000 ljudi ne sme da se vrati jer ne zna na kom je spisku. Da li na onom koji ih optužuje, ili na onom na kome su navodno amnestirani - tvrdi Štrbac.

Za četiri godine, skoro niko od Srba nije se vratio na Kosovo, ubijeno ih je 1.300, isto toliko je nestalo. I to sve pred očima Unmika i Kfora, odnosno međunarodne zajednice.
- Što od tuge, što od lošeg načina života, u Srbiji je od 1999. umrlo 12.000 Kosovaca - tvrdi Rada Trajković, poslanik koalicije "Povratak".

Izbegavanje Mihaela Štajnera da pozove srpske predstavnike na godišnjicu uspostavljanja kosovskih institucija Božović je iskomentarisao sa: "Skandal!" Skandalom bi se mogli nazvati i svi izveštaji Unmika i Štajnera da se bezbednosna situacija na Kosovu popravlja.

Kako se tamo stanje "popravlja", mogu da potvrde mnogi Srbi koji ni danas ne smeju da odu u Prištinu ni pod pratnjom Kfora. Pre rata tu je živelo 40.000 Srba; danas ih je stotinak, žive u dve zgrade, a deca im se četiri godine igraju samo po hodnicima kuća.

Štajnerovi izveštaji najviše su pogodovali Vojnom komitetu NATO, koji je doneo odluku da Kfor sa Kosova ode 2006, pod izgovorom da se popravila bezbednost.

- Tačno je da su Srbi na Kosovu opstali zahvaljujući Kforu. Onog trenutka kad se povuku, Kosovo će biti etničko čisto. Svet se sprema da se povuče, a da nas ostavi u haosu - misli Rada Trajković.

Ona veruje da neki u međunarodnoj zajednici čak zagovaraju da i ovo malo Srba na Kosovu tiho nestane.
- Bez međunarodne zajednice nemoguće je vratiti Srbe na Kosovo, pa ni u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Istina je da svet može mnogo da utiče na povratak, a zašto to ne radi koliko bi trebalo - ne znam. Kfor nema šanse da ode 2006. - tvrdi Boris Tadić, potpredsednik DS, predsednik Odbora parlamenta SCG za bezbednost.

Slično se odigralo u Hrvatskoj, kad se 1998, iz straha od takozvane mirne integracije srpskih oblasti u Hrvatsku, iselilo 80.000 Srba. Iselili su i svoja groblja. Opet pred očima sveta koji je imao zadatak da štiti te zone.

- Najveći napadi hrvatske vojske na Srbe u Krajini odigrali su se upravo kad je Krajina stavljena po zaštitu Unprofora. Raspoređivanjem trupa UN 1992. došlo je i do pada Republike Srpske Krajine. Brojni su dokazi da su Amerikanci tokom "Oluje" iz centara u Zadru i Splitu pratili srpsku vojsku i o njenim položajima obaveštavali Hrvate - izjavio je za "Glas" Savo Štrbac, predsednik "Veritasa".

Da bi ušla u Evropsku uniju 2007, Hrvatska je ovih dana dobila preporuku da vrati Srbe, kao i njihovu imovinu, te i da na odgovarajući način reši pitanje oduzetih stanarskih prava, koja im se ne priznaju. Za osam godina, u našu bivšu "bratsku republiku", prema hrvatskim podacima, vratilo se 100.000 Srba. A prema "Veritasu", nije ih više od 35.000. Ostali su samo uzeli hrvatska dokumenta i otišli na Zapad, trbuhom za kruhom.

- Istina je da je međunarodna zajednica više puta vršila pritisak na Hrvatsku. Hrvati bi obećavali, ali nikada ništa ne bi ispunili, i to zahvaljujući svojim mentorima, pre svega Nemačke i Vatikana. Sigurno je jedno - da se bez žestokog pritiska međunarodne zajednice Srbi u Hrvatsku neće vratiti - kaže Štrbac.

Fiktivno vraćanje izbeglica zabeleženo je i u Bosni i Hercegovini. Ovih dana, aktuelna je priča o 5.000 Srba, povratnika u Drvar, koja se ne stišava. U ponedeljak je odbornik Hrvatske demokratske zajednice Miroslav Franjkić ispred zgrade OŠ pretukao učenika sedmog razreda Nenada Bajića.

- Međunarodna zajednica vratila je u Drvar nekoliko hiljada Srba, od 21.000, koliko ih je tu živelo pre rata. Ona se time diči, a i sama je svesna da u tom kantonu vlast drži HDZ, da 20 kriminalaca iz te stranke drži privredu grada, zbog čega je samo 80 Srba zaposleno - tvrdi Nikola Špirić, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH, i član Stranke nezavisnih socijaldemokrata.

Špirić smatra da su projekti na kojima je međunarodna zajednica radila služili za pranje para.

Prema njegovim rečima, nema povratka izbeglica, već samo povratka imovine.
- Da bi dobili nazad imovinu, izbeglice moraju da se vrate. Ali, oni se samo prijave, uzmu ličnu kartu i kad prodaju imovinu, vraćaju se tamo gde su trenutno našli mesto. Zbog toga je u Bosni najskuplji kvadrat u Banjaluci. Srbi masovno prodaju stanove u bošnjačko-hrvatskom delu, a kupuju ih u Banjaluci. Realno će se vratiti 15 do 20 odsto izbeglica, jer ko god da je pobegao s detetom u naručju ispred snajpera i topova, neće tu više da živi - navodi Špirić.

Savo Štrbac tvrdi iz iskustva da se i u idealnim uslovima samo 60 odsto ljudi posle rata vraća u zavičaj.

MIROSLAVA CVEJIĆ


Reply via email to