|
Aleksandar Bogdanovic mailto:[EMAIL PROTECTED]
Svaki DOS-ovac sa kojim sam kojekude vodio polemike, rekao bi da su srpski plemići bili potpune budale, da je trebalo da sklope savez sa Turcima i da ih puste preko nase zemlje "i sve bi bilo lepo". Za njih su budale i Karadjordje i Milos Obrenovic sto su dizali ustanke po Srbiji, i Stojan Cupic, i Milan Toplica i Hajduk Veljko, itd, itd. Za njih su i Gavrilo Princip i Nikola Pasic i Kralj Petar ujedinitelj budale, kao sto su budale i oni koji su 27. marta 1941. izasli na ulice i srusili sramni Trojni pakt, kao sto smo budale i mi koji podrzavamo politiku da se brani zemlja, bez obzira na velicinu sile koja je na nju nasrnula. Jedino za te moje sagovornike nisu budale oni koji su izvrsili 5-ooktobarski puc i "spasli narod od Hitlera novog doba, itd."!? Ono sto moji sagovornici nisu razumeli, to je da nije istina, da je velika zabluda i pogresno razmišljanje, da bi srpski narod bio veci i vise ojacao da je: 1. Umesto Kosovskog boja usao u savez sa Turcima 2. Umesto stalnih buna i ustanaka i hajduckih napada - odrzavao mirnu podanicku politiku prema Turcima 3. Umesto odbijanja Austrijskog ultimatuma, isti prihvatio 4. Umesto 27. marta 1941. ostao na 25. martu 1941. 5. Umesto odbijanja ultimatuma iz Rambujea, isti prihvatio Zasto? 1. Da smo usli u savez sa Turcima, trajno bi bili zbrisani i nestali kao pravoslavni narod, a umesto nas bi na ovim prostorima ziveli njihovi poturceni potomci. Ime i reč Srbija ne bi postojali, kao ni srpski jezik - ili bi to bila neka mesavina ondasnjeg srpskog i Turskog, ali bi gotovo sigurno sluzbeni jezik bio Turski. Kosovski boj je sa tolikom energijom urezao Kosovski zavet u svest Srba koji su preziveli, da su oni zbog kolektivnog secanja na taj sveti Vidovdanski dogadjaj uspeli da ocuvaju bice nacije i pored svih zuluma i pritisaka da se poturce. Kosovski boj im je davao snagu jer su te junake slavili kao svece. Milos Obilic kao simbol junastva i Knez Lazar kao simbol vizionara koji je izabrao "carstvo nebesko umesto carstva zemaljskoga" i zauvek, u nama koji to osecamo, uklonio dilemu novozavetnim odgovorom na pitanje: "Šta je pretežnije? Duša ili telo?" I meni je, zaista, teško da shvatim da se koren ove nacije početkom trećeg milenijuma hladno dovodi u pitanje? Koliko su duboki koreni indoktrinacije kojoj smo izloženi? Možda ne bi bilo loše ni definisati, šta je to Srbin i Srbstvo? Telesno - genska pripadnost ne bi mogla biti, jer bi rušila Srbstvo kao duhovni pojam hrišćanskog ljubljenja duha spram materije. Dakle, svaki čovek koji prihvata srpsku istoriju u smislu srpskog opredeljenja pretežnosti duše nad telom jeste srpskog roda! I time nestaje polemika i dilema srpskog kritikovanja Gospodara Lazara Hrebeljanovića, jer ta kritika postaje čisti nonces. Nonces oko koga smo prinuđeni danas trošiti veliku energiju i vreme, jer je indoktrinacija sve dovela u pitanje, pa tako i same temelje. 2. Potomke onih koji su održavali mirnu podanicku politiku prema Turcima imate među nama, to su nasa braća islamske veroispovesti, muslimani, Muslimani i trenutna verzija: Bošnjaci. Većina njih negira svoje srpsko poreklo stalno lutajući u potrazi za nekim drugim identitetom. Neki su tako došli i do trećeg milenijuma (čast Meši Selimoviću, Mehmed - Paši Sokoloviću i retkim svesnim) a da nisu kadri pogledati istini u oči, već se celog života gledaju u ogledalo tvrdeći za sebe da su neki drugi, a ne oni koji jesu!? Da ne okolišim više - vi koji tvrdite da se tada trebalo poturčiti, vi ste isti oni koji tvrdite da je kasnije trebalo zakačiti kukasti krst za rukav i iskopati veliku jamu, pobiti cigane i jevreje, a onda izvršiti i kolektivno samoubistvo - i vi ste isti oni koji ste spremni danas zakačiti NATO-vski simbol i dati svoje mladiće za napade na Iraq, Rusiju, Kinu - i ko zna šta će bolesnicima još pasti na pamet!? Ipak, stavio je tada ovaj narod duhovno osećanje ispravnosti, iznad osećanja materijalne sigurnosti - i opstao! 3. Da li neko može, zaista, da veruje da je I svetski rat izazvala Srbija? Ta, i vrapci već znaju da su se za I svetski rat Austrijanci spremili mnogo pre nego što su proglasili aneksiju Bosne i dalje se samo tražio povod. Prihvatanje ultimatuma bi vodilo do sledeceg ultimatuma i tako sve dok ne bi dosli do iste tacke - da dalje više ne mozemo. A, u medjuvremenu bi se još više oslabila ionako izmorena Srbija. I kako je Balkan bio ukljucena interesna sfera, rata bi bilo i ovako - i onako, na ma kojoj strani mi da budemo. A, sa Austrijom, mi bi bili na strani gubitnika. I kako bi onda izgledala nasa drzava, odnosno sta bi bilo sa nasim narodom, kao gubitnikom, po zavrsetku tog rata? 4. U prethodnim diskusijama ti isti sagovornici su, inače, decidno izjavljivali da se gade i mrze Hitlera, (stavljajuci i SM u isti kos sa njim), ali, ja ih pitam: Pa kako bi ste se vi osecali da je Jugoslavija ostala u trojnom paktu i tako znaci u II svetskom ratu bila na Hitlerovoj strani - ceo narod??? Naš narod da bude uz svetske ubice i silnike, da im daje energiju i mladiće da oni više zala po svetu mogu načiniti? I kako bi smo mi prošli na strani gubitnika II svetskog rata, kada su nam ovo danas uradili kao pobednicima??? Pričaju, takodje, i da su 27. martovski puc organizovali Britanski agenti. A ja kazem: Pa zar je mogao DOS koji vrvi od Američkih agenata da organizuje 5. oktobarski puč da nije bilo prethodno izgradjenog stava jednog značajnog dela srpskog naroda? (izostavljam sad dublje komentare) - Naravno da nije! E, pa tako su i 27. martovske demonstracije prihvacene od srca ovog naroda i niko ih nije ubedjivao jer je bio samo jedan dan izmedju. To je bila eksplozija povredjenog nacionalnog dostojanstva naroda kojeg su njeni vodji gurali u sramnu i duboko nepravednu koaliciju sa onima koji su samo pre 20ak godina harali njegovim prostorom. I to ne znaci da je ovaj narod toliko mrzeo Nemce i Hitlera, to je znacilo da se ovaj narod gnušao nad njihovim zlodelima, to je značilo da ovaj narod ne kleči pred nepravednim silnicima, i to je značilo da je ovaj narod voleo svoje dostojanstvo i svoju slobodu vise od svojih ovozemaljskih zivota. Voleo je duhovno više od telesnog! 5. Šta da kažem za Rambuje? Pored tadašnjih vlasti, ni Koštunica, na primer, pa ni Vuk nisu rekli da je nekom Srbinu takav tekst mogućno potpisati, posle jasne odluke ogromne većine naroda koji se izjasnio na referendumu. I potpis kumanovskog papira je ono što nije volja ovog naroda!!! I to je ono što prethodnoj garnituri treba najviše zameriti. Zbog slabosti koje su iskazali! Cena jeste visoka, ali smo je uvek plaćali. Zato jer nam je duša bila pretežnija od telesa! Da li je to greška? Da li smo se danas promenili? Čini mi se da smo se sa strmeknuli - ne u zemlju, već pod zemlju, pravo u ad! Na žalost, to je ta cena koju traži sloboda, istina, čast i pravda. Bez spremnosti da se ta cena plati, dobija se sadašnje stanje - cepanje i razvlačenje na sve strane, nema države, nema slobode, nema vizije, nema pravca, nema smisla, nema identiteta ni integriteta ni naroda, ni teritorije. Sve ovo je jadni kolonijalni neoliberalni protektorat, uspostavljen ne fizičkom, već mentalnom snagom propagande i specijalnog rata! Pali smo, ali nije nam prvi put. Velika je sila i velike su muke na kojima smo. Ali, ima još ljudi ovde koji ne žive samo od hleba i koji se ne brinu po vasceli dan samo oko toga "šta će jesti i piti", već na prvom mestu žive od vere u pobedu i krajnji uspeh! Još uvek u ovom narodu ima ljudi kod kojih u svakom otkucaju srca kuca majcin zavet: "Bolje Ti je izgubiti glavu, nego svoju sagrijesiti dusu!" I takvi ljudi mogu tesko ziveti u ovom americko-nemackom protektoratu. Nažalost, još se i ne nazire svetlo na kraju ovog najmračnijeg tunela. Srbi su, oni pravi Srbi, ako me cuju, ptice koje ne mogu da zive u kavezu. I ne mrze oni niti se rugaju onoj živini koja "lepo" živi po učmalim svetskim zatvorima - mi smo, jednostavno, one ptice koje, kada se zatvore, umiru svesno, umiru ponosno, umiru ispunjenog i čistog srca, umiru znajući zašto su živeli, umiru da bi živeli večno, sa pesmom na usnama i srcu: Za krst casni i slobodu zlatnu! Za Kralja i Otadzbinu! Sloboda ili smrt! Bolje rat - nego pakt! Bolje grob - nego rob! Smrt fasizmu - a sloboda narodu! Zivela Slobodna Srbija! Zivela Slobodna Jugoslavija! (protivnici Jugoslavije neka ne zamere - ali je mnogo Srba izginulo sa ovim poklikom, sa ovom mišlju, u najboljim i najčistijim namerama i niko nema prava da to poništava!!!) Neka je večna slava i hvala našim kćerima i sinovima, i svih naroda i nacija, koji su polozili svoje zivote za pravdu, za istinu, za slobodu, za ideale čovečanstva!
Do pobede! Aleksandar Bogdanović |
Title: Message
