TRRRI GODINE SRRRBIJE I CRRRNE GORRRE
Masku dole Predsednik novoopecenog parlamenta Zajednice Srbija i Crna Gora, Dragoljub Micunovic poziva Svetozara Mar(k)ovica da polozi zakletvu, kao buduci predsednik trogodisnje orocene (j)unije. Svetozar Mar(k)ovic, prilicno zbunjen, oznojan, cesuci cas desnom cas levom rukom, odnekud pridosli, svrab na obrazu, drhtavim, uzbudjenim (stakato) glasom i agramskopurgerskim akcentom, nakon zaklettve zapocinje svoj istorijski, i za sudbinu dve "zaverene" drzave, svakako dalekosezno poucan govor. Od Zajecara, Rekovca, Jagodine, preko Beograda, pa sve da fatalnog Trsta, Svetozar Markovic je klesao svoju i nasu socijalisticku (utopijsku) misao, ideju... Autor Srpske obmane, zacudo, uistinu je verovao u ono sto je pricao. Velikosrpska ideja, tvrde, bila mu je trn u oku, a ujedinjenje balkanskih naroda, na ravnopravnim osnovama, zivotni san. Svetozar Prvi bar je pokusao da shvati Kako su nas vaspitali i zasto smo takvi kakvi jesmo, dok Svetozar Drugi, cini se, , ima nameru da okonca svoje putesestvije (mandat) najumnijim srpskim delom: Istek (istok) Jugoslavije. Od njega ce to biti sasvim dovoljno, a u Srbiji ce se valjda naci oni koji ce overiti grandomanski, belosvetski i crnosrpski monument, Srbija na Isteku. Ko o cemu, baba o ustipcima. Svetozar Drugi ( Ne )Marovic ne mari za zle jezike, duboko verujuci u buducnost obezdrzavljene drzave, stare novoobnovljene razjednice, u kojoj nece nedostajati kljucno i najvaznije demokratsko nacelo: RRREFERRREN-DUM! Karlantanija (zaklela se Zemlja Hagu...) Ministarstvo srpskih "vnejsih i spolejsnih dela" neprestano se zavetuje srbogenocidnom dzelatu da ce "vukovarska (razbojnicka) dvojka", bivsa "trojka", ubrzo biti uhapsena i prodata ju-en (multifacijalnom i multiglacijalnom) ad hoc sudu za virtuelne srpske zlocine. Razlog zbog kojeg to da danas nije ucinjeno treba traziti u maklerazi, to jeste, u "nabijanju" i utvrdjivanju adekvatne cene takvog "kupoprodajnog" aranzmana. Glavni problem je u tome sto, iako je potraznja velika, na srpsku zalost, ni ponuda nije mala. Karla je, izgleda, potomak Karla Velikog, krunisanog za cara zahvaljujuci "bizantskoj" naivnosti. Po srpskim "preucenim" i (opa!) ucenim lingvistima i politicarima, Karla je nasa (ne) sudjena kraljica (ako ne i carica!). Kao "kraljevna" Karla je navikla da vesto podmece srpsku "kraljeznicu" pod svemocni tokmak globalnog (finansijsko-politickog), starog a dobro podmladjenog Novog poretka. Karla je kraljica u krljanju i tudjem krkljanju. U grljenju je amater, ali koga ona zagrli tesko njemu. Kada se satre velikosrb-izum (greatserbism), na Balkanu ce se formirati velika carevina mir-otrovnih naroda. Ta nova, srecna dezela zvace se Karlantanija. Sljiva iza tarabe Ako ne budemo kooperativni, prete nam oni mocni i bogati, prestace da nam udeljuju mrvice preostale sa njihovog piromanskog stola, a nasa kljakavo ispruzena ruka stajace kao ocigledan primer prosjacke neinventivnosti. Zapravo, od Srba nece nista ni ostati, sem mozdanom reumom udzombanih i tesko pomodrelih prstiju. Poterom za Sljivancaninom i Radicem (jednim od najcasnijih i najumnijih oficira koje je bivsa JNA imala), srpska vlada je (da li svesno?) krenula u bratoubistvo i (samo)ubistvo Srba i zemlje Srbije. Nasa, po svim pokazateljima, prosjacka vlada, htela bi da sav ponosni narod Srbije natera, da golom zadnjicom "okupira" nebrojene trotoare raznolikih i udaljenih svetskih metropola. Tada ce se, veruju, neko na nas sazaliti i baciti nam "novu" kosku, koju cemo glodati dok ne skapamo ili dok nas "rejndzeri" ne strpaju u mrtvaju nekog novog bodstilkosovskog rezervata. Isporukom (kako je samo rogobatan ovaj izraz kojim se nase vlasti sluze) Sljivancanina, Srbija ce, sva je prilika, izgubiti i onu sljivu pod kojom bi se, po Tarabicevom prorocanstvu , Srbi trebalo da se saberu i razmisle sta im je ciniti... Stranger In The Night Srpski, naopako sazdani i mrznjom povampireni, Frenk Sinatra, resio je da ide u Hasku kalakurnicu i da tamo "propeva" o "srpskim zlocinima". Mozda tamo snimi i CD. Barem ne mora da se lomata i trazi sponzore. Kao osvedoceni Srbin, dosljak svakako, on u centar belosvetske pravde i istine ne ide bez canka. Sa cankom je krenuo u srpski Eldorado, iz tog canka oblizuje "vojvodjansku naciju", uz blagoslov Jelacicev i tamburicu Janike Blazenog, canak mu je u srcu, zapravo, on ceo je, iako toga nije svestan, nista drugo do taj isti, neunistivi i tvrdokorni canak. Punim gasom (kasom) gazi (pali) za Kasom, kasom i kesom, ukoso, popreko, bas preko mostiju slavnih srpskih predaka i preko grobova svojih najblizih. Nista mu nije sveto, jer je shvatio da se u svet ne moze sa svetinjama, pogotovo srpskim. Tako ucancen u cankoliznoj, srbouspavljujucoj grobnici uma, Srb Sinatra sanja snove u kojim ce se njegov izlizani, na beskicmena ledja natovareni canak, napuniti obecanim zlatom dobijenim od, davno, ustaskom kamom, povadjenih srpskih zuba. Srpski Sinatra, nesvestan i plitkouman, ne shvata da svojom gluposcu i tupavoscu, kao i pohlepom, prozdire rodjenu decu i da bescasno, svakodnevno, bljuje i defecira u svoj i nas zajednicki, vekovni canak, koji je othranio i nas i njega, koji mu (nam) je zivot dao... Dusan Vukotic mailto:[EMAIL PROTECTED] Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
