http://www.apisgroup.org/article.html?id=1143 Tri evropska geopoliticka nivoa Rusija - Balkan - Kosovo i Metohija Milan V. Petkovic Kada je Boris Jeljcin dosao na celo Ruske Federacije, hteo je da od Rusije, u najkracem mogucem roku, napravi zapadnu zemlju. Pod njegovim rukovodstvom pokusan je preporod zemlje u skladu sa onim sto je smatrano za najprogresivnije u razvoju Evrope. "U Lenjinovo vreme to je bio marksizam a u Jeljcinovom postkomunistickom dobu, ponovljen je pokusaj modernizacije odozgo, ali je ovog puta zapadni model bio americki a ne evropski", kaze Dzon Grej, profesor Visoke skole ekonomije u Londonu (one iste koju je vodio Halford Makinder, tvorac moderne geopoliticke misli). Na kraju ovog neoliberalnog eksperimenta, Rusija se nasla mnogo dalje od modernog drustva koje propovedaju strucnjaci iz MMF i romanticna prozapadna ruska elita, koja jos uvek cezne za barokom, glamurom i laznim sjajem nekadasnje carske Rusije iako je niko nikad nije doziveo. Zemlja se survala u "vizantijski lavirint kriminala i korupcije", zakljucuje profesor Grej, mada se ona jos uvek ne da a smatra da ce se njen oporavak i ponovni uspon u vrh svetske moci dogoditi iznenada i brzo. Kako sada stvari stoje, za tako nesto bice potrebno jako mnogo vremena i, mozda, jedna nova revolucija. Ovo utoliko pre sto njen doskorasnji rival, SAD, Rusiju ne tretiraju kao silu od posebnog znacaja vec kao deo Evrope koja je pod kontrolom. Da li ce predsednik Putin uspeti da Rusiju otrgne iz letargije i da joj impuls ka ponovnom usponu u vrh svetske moci, moze se samo pretpostavljati, ali to, u velikoj meri, ne zavisi od same Rusije. U tom svetlu, napori Rusije i Francuske da se suprotstave jednostranom odlucivanju SAD na svetskom nivou kad su u pitanju takvi problemi kao sto je rat protiv jedne suverene zemlje bez ikakve saglasnosti Saveta bezbednosti UN, imaju svoju tezinu i znacaj, utoliko pre sto su se njima pridruzile i mnoge zemlje u Evropi i svetu. Nekako u isto vreme, postalo je zamarajuce govoriti o zemljama Balkana, pa je na brzinu izmisljen izraz "zemlje jugoistocne Evrope". Medjutim, ni taj izraz se nije dugo odrzao. Valjda zbog odrednice "Evropa" za koju mnogi u Evropi smatraju da je neprirodno umetnuta u novostvoreni izraz. Sada je u opticaju izraz "zapadni Balkan". Pod tim pojmom se podrazumevaju zemlje bivse SFRJ (bez Slovenije) i Albanija. Sve te zemlje zajedno, kao region, mogu da racunaju na ulazak u Evropu pod odredjenim, nikad do kraja definisanim uslovima, jer nema pojedinacnog ulaska u evropske integracije. Analiticari su izracunali da na tom prostoru zivi oko 25 miliona stanovnika, da je drustveni proizvod celog regiona oko 40 milijardi evra i da se proizvod po glavi stanovnika krece od 1.500 do 4.500 evra. Sve u svemu - sirotinja. Ovo podrucje, zapravo, nikad nece biti deo one prave Evrope. To ce biti neka treca Evropa, ako kao "novu Evropu" racunamo zemlje bivse clanice Varsavskog ugovora, koje su sada preko potrebne i Evropskoj uniji i NATO-u i Sjedinjenim Drzavama, a kao "staru Evropu" zemlje clanice Evropske unije. Ta treca Evropa bice okruzena Evropskom unijom i NATO-om i licice na neki arhipelag koji je blizu ali istovremeno i daleko od kontinenta jer more koje je izmedju njih ih i spaja i razdvaja. Naravno, u toj trecoj Evropi, postojace stalno zarista kriza i sukoba jer na prostoru "zapadnog Balkana" jos nista nije zavrseno. Nisu resena pitanja medjusobnih potrazivanja drzava, granice nisu ozvanicene, postoje teritorije pod patronatom OUN i NATO, nacionalne i teritorijalne pretenzije nekih naroda i nacionalnih drzava nisu resene i tako dalje. Jedno od gorucih pitanja je i pitanje buduceg statusa srpske pokrajine Kosovo i Metohija. Bez obzira na to sto je njen status jasno utvrdjen Rezolucijom Saveta bezbednosti UN broj 1244, realizacija odredaba rezolucije, bar za sada, ne odvija se onako kako je predvidjeno. Posebno je osetljivo pitanje vracanja dela srpskih snaga bezbednosti i vojske Srbije i Crne Gore na prostor te srpske pokrajine i tesko se moze zamisliti da bi se to moglo sprovesti bez novih oruzanih sukoba, pa i novog rata, koji bi se sigurno prosirio na ceo region. Ukoliko dodje do novog rata na Kosovu i Metohiji, on ce se poput spojenih sudova prosiriti i na Makedoniju, a verovatno, i na Grcku, bez obzira na to sto se zapocinjanju novih ratova na Balkanu protive SAD, EU i NATO. "Medjunarodno pravo jasno govori da su granice izmedju drzava nepovredive. Njihova promena moze, eventualno, da usledi dogovorom medju drzavama koje se granice, uz posrednistvo medjunarodne zajednice. Kada je, pak, rec o Kosmetu, eventualno menjanje njegovog statusa ce sigurno imati reperkusije i na ostale susedne zemlje na Balkanu poput 'domino efekta'. Zato ovo pitanje ne mogu da razrese Beograd i Pristina, niti zemlje u okruzenju, jer je to znatno sire geostratesko pitanje u cijem resavanju presudnu ulogu imaju SAD", smatra Vasil Tupurkovski, predsednik Demokratske alternative iz Skoplja. Da li ce se i kako zapoceti pregovori oko buduceg statusa Kosmeta, zavisice od politickog kalendara dogadjaja americke administracije, kao sto je 1999.godine, od njega zavisio datum pocetka bombardovanja i agresije na tadasnju Saveznu Republiku Jugoslaviju. U tom svetlu, zastrasujuce zvuci inicijativa albanskog dela skupstine Kosova i Metohije o uniji Albanije i Kosova jer je to "vekovna teznja albanskog naroda", uz koju ide i najava od strane Ibrahima Rugove mogucnosti da bivsi americki senator Bob Dol, nezvanicni vodja albanskog lobija u SAD, bude imenovan za pocasnog konzula SAD u Pristini. Pri tome, ne sme se smetnuti s uma ni cinjenica da je Albanije jos od 1994.godine, clan Organizacije islamske konferencije i da odrzava bliske veze i odnose sa jednim brojem ekstremnih islamskih zemalja. Stoga, nije preterano reci da je Avroazijski kontinent postao talac americke politike prema "ostatku sveta" i dobre volje Vasingtona da neki problem resi ili ga ostavi lokalnim silama na resavanje, sto ce njima predstavljati teret kao davljeniku vodenicni tocak oko vrata. U toj i takvoj konstelaciji snaga, gorepomenuti arhipelag ce se sve vise udaljavati od kontinenta dok ne postane "daleka egzoticna zemlja", kao sto su sada neke udaljene zemlje Dalekog istoka ili centralnog dela Afrike. Pri tome, ne treba zaboraviti da je uvazena skola postovanog Halforda Makindera sve do kraja Drugog svetskog rata tretirala Balkan kao sastavni deo Bliskog istoka. U mnogim geopolitickim razmatranjima i procenama, Balkan se jos uvek posmatra kao deo Bliskog istoka ili, u najboljem slucaju, region koji je bio deo Otomanskog carstva. U takvim uslovima, sve sto se preduzima u pravcu nekog konacnog resenja problema, bice relativizirano do te mere da je moguce ocekivati i uplitanje nekih novih "zainteresovanih" sila koje na Balkanu imaju neke svoje planove. 5. mart 2003. godine Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
