Piše: Mirjana Kusmuk
Pucanj u budućnost
Ubica je juče ispalio posljednji metak u srpsku budućnost. Ubijen je srpski premijer, koji je u džepu jedini nosio posljednju kartu za put u demokratski svijet, koju su Srbi zakasnili da kupe barem deset godina. Ubijen je čovjek koji je znao da igra i odigra partiju za svoj narod. Pametno, pošteno i da ga celi svet razume. Ubijen je mučki, s leđa, snajperskim hicem, a kako bi drugačije? Na Zorana Đinđića mogao je pucati jedino bijednik i kukavica.
Mlad, obrazovan, hrabar, dalekovid, Zoran Đinđić mogao je i bolje i više. Ali kurvini sinovi mu nisu dali, podmetali su mu noge, prijetili i njemu i porodici i na kraju ispalili metak. Kroz posljednji hitac odaslali su nepisanu poruku i srpskom narodu da jedino čemu može da se nada je to da za njega nema budućnosti u demokratskom društvu, u društvu u kojem kriminal nije osnovna djelatnost. Terorista i oni koji su ga unajmili ovim ubistvom željeli su da zaplaše i zaustave demokratsku Srbiju.
Zoran Đinđić je znao da se sprema atentat. Poslije pokušaja ubistva prije dvadesetak dana kod dvorane "Limes", upozoren je da će pokušati ponovo. Pričalo se da je pojačao obezbjeđenje i da su uz njega profesionalne "gorile" koje su obučavane u najboljim školama Zapada. A onda ga je smrt dočekala u trenutku ulaska u zgradu Vlade kada pored njega nije bilo nikoga. Slučajno ili ne?
Sva ubistva koja su se desila u Srbiji u proteklih deset godina pokazala su da su insajderi ubica u obezbjeđenja žrtava ubacivani nekoliko mjeseci prije "dana D". Svi oni su veoma brzo sticali najveće povjerenje svojih pretpostavljenih. Ko je bio insajder u Đinđićevom slučaju teško da će se saznati. Onima koji su ga lično poznavali teško je povjerovati da je Zoran Đinđić u samo jednom jedinom slučaju bio neoprezan i da nije procijenio ko mu drži nož nad glavom.
Ako je, a jeste, ključni bio insajder, onda je suvišno postavljati pitanje zbog čega nije bilo, kako policajci to kažu, pojačane potkovice u obezbjeđenju zgrade Vlade Srbije. Pojačano obezbjeđenje bilo je logično očekivati još od onoga trenutka kada je ministar policije Dušan Mihajlović obavijestio javnost da je Đinđić prva meta organizovane grupe ubica.
Za ubistvo srpskog premijera razloga je mnogo, a jedan su imenovali svi. To je njegova odlučna namjera da se obračuna sa organizovanim kriminalom i najava da taj obračun počinje uskoro. U toj posljednjoj trci kriminalci su bili brži. Ubili su ga u nadi da će njihovo carstvo biti dovijeka, ali ne likuj, mafijo, puna je Srbija ovakvih glava.
