Nema više crnih džipova
Ljudi su pomalo uplašeni, sede za stolom, pijuckaju piće i tiho međusobno razgovaraju
Nakon ubistva premijera Srbije dr Zorana Đinđića i proglašenja vanrednog stanja, noćni život u našoj prestonici gotovo da i ne postoji. U pojedinim gradskim kafanama prepolovljen je broj gostiju. Ispred kafića nema više parkiranih crnih džipova, a i oni malobrojni gosti ne ostaju duže od ponoći.
Gotovo prazna bila je pre neko veče i kafana "Bosna" u centru grada, gde smo
zatekli konobara, upravnika i tek po nekog gosta.
- Ovako je od prošle
nedelje. Preko dana poneko i svrati na ručak, ali uveče slabo dolaze. Ljudi su
pomalo uplašeni, sede za stolom, pijuckaju piće i tiho međusobno razgovaraju.
Iako imamo stalne goste iz kraja, gde se svi uglavnom znaju, vlada neko
nepoverenje i strah, i zato, verovatno, ljudi najradije ostaju kod kuće u
večernjim satima-kaže za "Glas" Stevan Borovec, upravnik restorana "Bosna".
Slična slika bila je i u "Grmeču", gde smo zatekli tek po kojeg "veselog"
novinara.
- Nikada nećemo zaboraviti dan kada je ubijen Zoran Đinđić. Kafana
je, kao i obično, bila prepuna ljudi, ali nakon tragične vesti svi su odjednom
otišli. U subotu, na dan sahrane, bila je gotovo neverovatna slika za beogradske
restorane. Nije bilo nijednog gosta, a slično je bilo i u drugim kafanama. Ljudi
su uglavnom dosta zabrinuti, ne samo situacijom u našoj zemlji, već i zbog
eventualnog rata između Amerike i Iraka. Neko se, kažu, plaši i gripa koji hara
gradom - kaže Milan Novaković upravnik restorana "Grmeč".
- "Sport kafe" je i u ovim danima vrlo posećeno mesto, iako se donekle promenila doskorašnja struktura gostiju. Nema više parkiranih crnih džipova, ali i dalje dolaze mladi u velikom broju. U kasnim večernjim satima, međutim, i oni manje izlaze, jer nikome nije prijatno kada vidi žandarme u maskirnim uniformama, naoružane "do zuba" - kaže Saša Džoković, menadžer ovog kluba.
U Skadarliji, kultnoj boemskoj četvrti, ovih dana je takođe mnogo mirnije. U kafani "Dva bela goluba" svirači su se trudili da uvesele retke goste. Slično je bilo i u ostalim skadarlijskim restoranima, a jedino je u novootvorenom italijanskom restoranu sve bilo puno gostiju, uglavnom stranaca, turista ili poslovnih ljudi. Kako nam reče šarmantna konobarica, Amerikanci su pomalo zabrinuti, što nije za čuđenje s obzirom da se radi o naciji koja se plaši svega i svačega. Tvrdokorniji od svojih saveznika "preko bare", Englezi se učtivo raspituju o situaciji u našoj zemlji, a čini se da su i jedni i drugi, ipak, ravnodušni prema svemu što se kod nas događa.
