Atentat očekivan
"O atentatu u Marseju", 28. 3.
U rubrici "Među nama" 28. marta je objavljeno pismo pod naslovom "O atentatu u Marseju", u kojem su iznete neka zapažanja, uglavnom tačna, povodom ubistva Njegovog veličanstva kralja Aleksandra î Karađorđevića 9. oktobra 1934. godine u Marseju. Tačno je da su francuske vlasti veoma slabo organizovale prijem i obezbeđenje tako visoke političke ličnosti, što je na kraju i omogućilo da kralj bude ubijen.
Ali, nije tačno da se za pripremu atentata nije znalo. Moglo bi se čak suprotno tvrditi – da su za pripremu znali mnogi, i koji su bili službeno upoznati, pa i oni koji to baš nisu morali znati. Da se atentat priprema s tim je detaljno bio upoznat i sam kralj Aleksandar, preko našeg vrhunskog obaveštajca Vladete Milićevića koji je svoje poslove obavljao u Beču, a koji je, koliko se sećam, i pratio kralja na razaraču "Dubrovnik". Znala je to i francuska policija i svi drugi organi bezbednosti, ali nije ništa preduzeto da se ovo planirano zlo spreči. Najnovija istraživanja govore da je bilo čak i suprotnih tendencija, ali o tome drugi put. Evo i nekoliko činjenica, samo radi upoznavanja čitalaca.
Jugoslovenska kraljevska policija je znala sve o radu Pavelićevih ustaša u logoru Janka pusta u Mađarskoj, u neposrednoj blizini državne granice. Znala je i za aktivnosti Vanče Mihailova i njegovog VMRO. Posle hapšenja Jelke Pogorelac i njenog pristanka da sarađuje s policijom u Beogradu, Pavelić je bio prinuđen da likvidira rukovodioca logora u Janka pusti zbog mogućeg odavanja važnih dokumenata i podataka. I drugi ustaški diverzanti su odavali mnoge tajne odmah po njihovom hapšenju.
Što se tiče samog dočeka kralja Aleksandra, on je bio više nego skroman. Sama činjenica da ga nije dočekao predsednik Francuske Republike govori dosta u prilog tvrdnji da je i u samim francuskim političkim vrhovima bilo previranja i razmimoilaženja. Jer, kako tumačiti odluku prefekta grada Marseja da neposredno pred kraljevo iskrcavanje povuče kordone policije sa obe strane ulice kojom je povorka trebalo da se kreće. Dalje, u Prefekturi je bio predviđen prijem sa, kako bi se danas reklo, radnim doručkom. Po izvršenom atentatu, kada su kralja doneli u Prefekturu, nije bilo ni traga od priprema za nekakav doručak ili barem koktel, što takođe mnogo govori.
Inače, Jugoslovenska kraljevska vlada je razmatrala pitanje obezbeđenja kraljevog putovanja i njega lično i u tom cilju je razmatrala i pitanje obezbeđenja dodatnih finansijskih sredstava, ali je to presekao sam kralj, jer je rekao da on ne sumnja u francusku policiju i da u tom smislu nije potrebno u Francusku slati bilo kakve naše policajce i agente. Uostalom, to je bio treći atentat na njega, tako da se i sam kralj nadao da i ovoga puta neće uspeti. Međutim, ako su Stejić, Zvonimir Pospišl, Kavran i Jagarinec i omanuli, ovoga puta Vladimiru Črnozemskom je uspelo.
Radivoj L. Živanović,
Beograd
