Prijatelji i rođaci me mole da im ne dolazim u kuću
Vanredno stanje je uvedeno radi obračuna sa kriminalom što u Novoj Srbiji podržavamo, ali smatram da je do te borbe protiv kriminala trebalo da dođe znatno ranije. Međutim, ovo vanredno stanje ima dvostruku ulogu i koristi se kao borba sa političkim protivnicima.
Iskorišćeno je da bi se potpuno uzurpirali mediji, na kojima se politički protivnici dovode u direktnu vezu sa kriminalom, i prozivaju da su odgovorni što nije došlo do ranijeg obračuna sa kriminalom, tvrdi Velimir Ilić, predsednik Nove Srbije i gradonačelnik Čačka, u razgovoru za Glas javnosti.
Kažete da se radi o obračunu sa političkim protivnicima, ali vašu stranku
i Vas niko nije direktno optužio za vezu sa kriminalom.
- Kako nije,
pogledajte po medijima naslove: "Ilići su jataci
Legiji", pa to dovođenje u vezu mene i Boška Radonjića (meću prvima
uhapšen, vlasnik "Lotos bara", hapsio ga FBI zbog čvrstih veza sa italijanskom
mafijom u SAD) . Pa taj čovek je vlasnik kafane koja je preko puta naše stranke.
Često me je zvao da svratim kod njega na kafu jer smo mi zemljaci, on je u Čačku
završio školu. Pa nisam samo ja kod njega svraćao na piće, svraćali su i drugi.
Bio je vrlo komunikativan, pričao je o avanturama sa Kavajom, koji mu je kum.
Sada me prozivaju kako sam poznavao Radonjića i proturaju neke priče da je bio
moj savetnik za bezbednost. Ja nikada nisam imao savetnika za bezbednost.
Prema nekim informacijama Radonjić je bio u službi bivšeg DB-a i kao takav
je za vreme bombardovanja pokušao da vam se približi nudeći Vam svoje usluge
fizičke zaštite?
- Mislim da za vreme bombardovanja uopšte nije bio u
zemlji, ali je bio tu 5. oktobra. On je prisustvovao svim opozicionim skupovima,
i kad smo bili Savez za promene i kad smo postali DOS, bio je i na skupovima
Labusa, Koštunice i Šešelja. On je predsednik Srpskog otadžbinskog pokreta, koji
okuplja emigraciju, i valjda je kao njihov predstavnik dolazio na te naše
skupove i komunicirao sa strankama. Sa nama ništa više nego sa drugima. Ne znam
što se sad toliko priča o mojoj vezi sa njim, a zašto niko ne pita funkcionere
DS-a kako se u zatvoru našao bivši šef za bezbednost njihove stranke Nikola
Sandulović.
|
Duvanska mafija Da li je u DOS-u ikada pokrenuto pitanje mafije i njihove potrebe da
utiču na vlast? |
||||
Ipak se ispostavilo da ste u nekim situacijama na ovaj ili onaj način bili
u kontaktu sa ljudima iz podzemlja. Da li ste nekad pomislili da to i nije
najbolje okruženje za jednog političara?
- Nisam samo ja bio u takvom
okruženju. Nastupali smo grupno, a nas je uvek pratila velika grupa ljudi, a tu
su bili i ti "žestoki momci". I svi ljudi iz obezbeđenja poznavali su te momke.
Ja nisam bio sa njima ni manje ni više nego drugi. Sa takvim ljudima nikada
nisam radio posao, nisam se družio niti se zadržavao duže u njihovom okruženju.
Ni ja, ni NS, nikada nismo primili sponzorstvo, ili bilo kakvu uslugu od ljudi
iz podzemlja. A mnogi su tražili usluge, privatnici koji su bili uz nas 5.
oktobra, policajci...
Nije isto kad Vam uslugu traži neki privrednik i član mafije?
-
Svi smo mi njih viđali, a sada se svi femkaju i tvrde da nikog od tih momaka
nisu poznavali. Neki od članova DOS-a tražili su da im baš ti momci budu u
obezbeđenju, da im budu vozači, da budu deo obezbeđenja ambasada ako su odlazili
za ambasadore. Posle 5. oktobra ja sam imao najveći kapital i formiran je
poseban tim koji se bavio time kako da taj kapital sruši, kako da se ubije ta
pozitivna energija.
Tako su krenule te priče o mojoj vezi sa sumnjivim tipovima. Sada su svi koji su ostali u DOS-u čisti, a samo smo Koštunica i ja poznavali mafiju. Mislim da Voja Koštunica sutra te momke da sretne na ulici, ne bi ni jednog prepoznao. Moja komunikacija iz Čačka sa podzemljem iz Beograda je nikakva. Kada bih dolazio na mitinge, pozdravio bih se sa takvim tipovima i otišao dalje. Ipak sam ja u nezgodnoj situaciji. Svaki drugi dan dolazim za Beograd, treba da razmišljam da li će mi neko sutra oteti dete, da li sam bezbedan kada usred noći treba da putujem do Čačka.
Treba tu veliko obezbeđenje, neko ko će da mi obezbedi porodicu u Čačku i ko će da obezbeđuje mene. Onima u Beogradu je to jednostavnije, oni koji su bili u Vladi su imali zaštitu državnih organa. Pri tom sve vreme imate potrebu mafije da skreće vlastima pažnju na sebe. Kada su predsedniku države ukrali auto, niko nije ozbiljno reagovao. To je bio signal da su hteli da kažu "mi smo ovde i mnogo smo važni".
Da li ste Vi i Pavković prijatelji?
- Sa njim sam bio prijatelj
koliko i svi ostali iz DOS-a. Posle 5. oktobra sam se sa njim video. Tada smo se
plašili vojske i njenog reagovanja, a njegovi ljudi su mi pokazali Miloševićevu
naredbu da nas nekoliko snajperisti skine sa čela kolone.
Da li je tačno da ste od Nebojše Pavkovića svojevremeno dobili džip i
pištolj?
- To nije tačno. Od Pavkovića sam dobio pištolj i pušku, a ne
džip.
Odakle onda ta priča o džipu?
- Tri - četiri meseca posle 5.
oktobra vojna bezbednost me je pozvala i obavestila da imaju podatke da su neki
ljudi iz "crvenih beretki" locirani u Čačku već duže vreme i da mi preti
opasnost. Savetovali su me da, na osnovu naredbe Pavkovića, iznajmim njihovo
blindirano vozilo i vozača, što sam platio 100.000 dinara. To vozilo sam
koristio na relaciji Čačak - Beograd, a onda sam ga, naravno, vratio.
To vozilo koje ste iznajmili je bio džip?
- Da. Iste takve džipove
viđao sam i ispred Republičke skupštine.
S obzirom da ste podržali kandidaturu Koštunice na predsedničkim izborima,
da li u DSS-u vidite saveznika na sledećim izborima?
- Želimo da budemo
svoj na svome, ali i da napravimo sa nekim strankama partnerstvo. Ne želimo da
budemo ničiji privezak, već da u tom partnerstvu budemo ravnopravni. Moramo da
sačekamo da se sve isprofiliše, da prođe vanredno stanje i da se oslobode
mediji.
