ZAMENIK TUZIOCA OGREZAO U KRIMINALU
Afera u pravosudju Srbije
Pise: Vojkan Kostic
Opaska da svaka drzava na svetu ima svoju mafiju a
da je samo u Srbiji obrnuto, dobila je najbolju potvrdu hapsenjem zamenika
Republickog javnog tuzioca Milana Sarajlica. On je pritisnut snagom dokaza,
priznao policiji svoju pripadnost kriminalnom “zemunskom klanu” i niz krivicnih
dela koja je pocinio kao placeni pripadnik te mafijaske organizacije.
U
saopstenju Vlade Srbije izdatom nakon hapsenja, navodi se da je Sarajlic priznao
da je bio “na platnom spisku” jednog od glavnih osumnjicenih za organizovanje
ubistva srpskog premijera Dusana Spasojevica Siptara, kao i da je “cesto odlazio
po instrukcije u Silerovu ulicu u Zemunu” kod vodja “zemunskog klana” Milorada
Lukovic Legije i Mileta Lukovic Kuma.
Sarajlic je priznao i da je
zemunskim kriminalcima, imao zadatak da dojavi prebivaliste zasticenog svedoka,
da je opstruisao istrage vodjene protiv njih, vrsio pritisak, pomogao u
lobiranju i stvarajuci kontakte sa pojedincima u pravosudju omogucivsi tako
oslobadjanje Dusana Spasojevica i njegove grupe nakon hapsenja zbog otmice
vlasnika kompanije “Delta” Miroslava Miskovica.
Njemu se na teret stavlja
i pustanje na slobodu Dejana Milenkovica Bagzija, za koga se sumnja da je
pokusao ubistvo premijera Zorana Djindjica, sredinom februara, na delu auto-puta
koji prolazi kroz Novi Beograd. Imao je zadatak i da izvestava grupu kriminalaca
o detaljima sa postavljanjem specijalnog tuzioca i o detaljima sa sastanaka na
kojima je bio prisutan sa predstavnicima sudstva, tuzilastva, policije,
Bezbednosno-informativne agencije i vlade.
Osim toga, priznao je i da mu
je bila obecana ogromna novcana premija od milion evra ukoliko postane
specijalni tuzilac a ukoliko ne, novcana nadoknada za svaku informaciju
dostavljenu iz tog tuzilasta, navodi se u saopstenju Vlade Srbije i dodaje da je
“od stepena vaznosti informacija zavisila i visina novcane
nadoknade”.
Sarajlic je, konacno, priznao i da je bio zaduzen da
opstruise sve istrage koje su vodjene posle 5. oktobra - ubistvo novinara Slavka
Curuvije, zlocin na Ibarskoj magistrali, ubistvo zamenika ministra unutrasnjih
poslova Radovana Stojcica Badze, ubistvo direktora JAT-a Zike Petrovica i
desetine drugih.
U vreme dok je bio prvi zamenik okruznog javnog tuzioca
u Beogradu, 11. decembra 2002. godine, Sarajlic je, odgovarajuci na optuzbe da
tuzilastvo koci istrage o finansijskim mahinacijama ljudi iz bivseg rezima, u
intervjuu za “Nedeljni telegraf” rekao da su krivicne prijave, njih 18 u kojima
se vise od 40 ljudi tereti za zloupotrebu polozaja i nenamensko trosenje novca
iz republickog budzeta, “nepotpune i nekvalitetne”.
On se, takodje, zalio
i da su prijave “negde zadrzavane”, ali je odbacio mogucnost da je to u
tuzilastvu.
Osumnjiceni na slobodi
Krivicne prijave za
malverzacije koje je jos pre godinu dana podnelo Ministarstvo finansija, dosle
su do Sarajlica. Za malverzacije su bili osumnjiceni bivsi ministar finansija
Srbije Borislav Milacic, njegov zamenik Stojan Golic i generalni sekretar Zivka
Knezevic, bivsi ministri pravosudja Arandjel Markicevic i Dragoljub Jankovic,
bivsa ministarka Leposava Milicevic, bivsi ministar trgovine Zoran Krasic,
direktor Direkcije za obnovu zemlje Milutin Mrkonjic i bivsi direktor Zavoda za
zdravstveno osiguranje Tomislav Jankovic.
Na spisku osumnjicenih bili su
i direktor Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Jovan Pejovic, bivsi
ministar saobracaja i veza Ratko Marcetic, direktor Fonda za trziste rada
Slobodan Drobnjakovic, bivsi direktor Direkcije za robne rezerve Ljubisa Vitic,
bivsi ministar za omladinu i sport Zoran Andjelkovic, bivsi savezni poslanik i
clan Direkcije JUL-a Slobodan Cerovic, ministar za poljoprivredu, sumarstvo i
vodoprivredu Jovan Babovic.
Niko od optuzenih sa dugog spiska nije
osudjen za pripisana im krivicna dela, nijedan sudski proces nije okoncan, a
neki i dalje “tapkaju u mestu” jer se rocista ili ne zakazuju redovno ili ne
odrzavaju iz tehnickih razloga kao sto su neodazivanje svedoka, nepotpuna
vestacenja, zahtevi za izuzece sudija i slicno.
Nakon saznanja o
aktivnostima coveka koji umalo nije postavljen za specijalnog drzavnog tuzioca,
mnogi javnosti poznati detalji o propalim istragama protiv veoma opasnih ljudi,
pustenih na slobodu zbog toga sto imaju “gladnu krmacu u toru” ili “posao
trgovackog putnika u Leskovcu”, dobijaju svoje objasnjenje.
To se
narocito odnosi na slucajeve i procese pokrenute protiv istaknutih ljudi rezima
bivseg predsednika Srbije i Jugoslavije Slobodana Milosevica, koji, i pored
cesto ubedljivih i obilatih dokaza, stoje u “nekoj fioci” ili osumnjiceni
jednostavno, bivaju oslobadjani.
Tako su, i dve i po godine nakon promene
vlasti u Srbiji, brojni pocinioci najrazlicitijih krivicnih dela ostajali na
slobodi, na volseban nacin izbegavajuci suocenje sa licem
pravde.
Kolegijum iznenadjen
Kolegijum Republickog javnog
tuzilastva podrzao je, odmah nakon hapsenja, drzavne organe u borbi protiv
organizovanog kriminala, kao i odluku o uklanjanju sa duznosti zamenika
Republickog javnog tuzioca Milana Sarajlica.
“Na Kolegijumu je data
bezrezervna podrska svim organima koji su ukljuceni u borbu protiv organizovanog
kriminala i rasciscavanja sa svim njegovim oblicima, a svi clanovi Kolegijuma
zahtevaju brzo istrazivanje i utvrdjivanje svih relevantnih cinjenica o
eventualnoj povezanosti Milana Sarajlica sa `zemunskim klanom`”, navodi se u
saopstenju.
Ipak, Kolegijum republickog tuzilastva nije stigao da objasni
kako je drugi covek tuzilastva, za samo nekoliko meseci koliko se nalazio na
funkciji, stigao da pocini vise krivicnih dela nego vecina pripadnika kriminalog
“zemunskog klana” kojem je pripadao, a da to niko nije primetio.
Kako je
bilo moguce da, i pored jasnih signala da informacije sa vaznih sastanak “cure”
ka drugoj strani, Kolegijum tuzilastva ne reaguje i bar zatrazi istragu sa
ciljem da se pronadje “trula jabuka”.
Taj neobavljeni posao, pre nekoliko
dana, preuzela je policija koja je, pomocu saznanja dobijenih u istrazi u kojoj
je uhapseno preko 1.100 ljudi, uspela da sa poprista borbe protiv mafije, ukloni
jednog veoma vaznog protivnika.
Dobijena prva runda
Prva
runda borbe protiv organizovanog kriminala, hapsenjem bivseg zamenika
Republickog javnog tuzioca Milana Sarajlica, svakako je pripala policiji i
drzavi. Sada je realno ocekivati da mnogi procesi protiv kriminalaca krenu
ocekivanim tokom. “Usko grlo” u pravosudju ce tim hapsenjem biti otcepljeno, bar
na neko vreme, dok organizovani kriminal u Srbiji ne nadje nekog jednako mocnog
zastitnika.
Dok se to ne desi, policija ce imati dovoljno vremena da
ucvrsti svoju poziciju nastalu nakon sto je, u raznim hapsenjima i akcijama
pokrenutim nakon ubistva premijera, prvi put dosla u situaciju da ima
inicijativu.
Mozda je talas hapsenja mafijasa, pokrenut nakon atentata na
Djindjica, jasan signal da ce kriminal u Srbiji konacno biti postavljen u
“prihvatljive” okvire, ne vece nego u ostalim drzavama.
Ipak, mozda je
“veliko prolecno spremanje Srbije” i dobra prilika da se slicna ciscenja “trulih
jabuka” obave i u drugim vaznim drzavnim institucijama kao sto je, na primer,
policija.
Tako bi se mozda moglo doci do odgovora kako je bilo moguce da
nekoliko stotina kriminalaca toliko ojaca da sebi dozvoli da ubije predsednika
Vlade Srbije u sred bela dana u centru Beograda, u dvoristvu zgrade
vlade.
Jos bitnije, mozda bi se konacno saznalo zbog cega je bilo nuzno
da se to ubistvo dogodi, pa da vlast u Srbiji konacno, nedvosmisleno i odlucno
krene u borbu sa ljudima koji su vise od jedne decenije odlucivali o zivotu i
smrti.
BETA
www.pcnen.cg.yu/
