|
SVE JE U OBLIKU
KOMPROMISA
Demokratija, višestranački sistem i
opšta svetska kretanja podrazumevaju kompromise ali se kod nas kompromisi prave
i tamo gde ih nikako nije moguće stvarati, odnosno gde oni prestaju da budu
kompromisna rešenja već nešto sasvim drugo.
Beograd
29 maj 2003.
Sedim sa
prijateljima a atmosvera pobožna. Pijuckamo neki »bajati« Kosovski kabernet iz
tamo nekih godina, gledamo TV dnevnik i krstimo se. Više da razbijem tu
atmosveru iščudjavanja ispalih u obliku pitanja. Dali mi to živimo u državi
kompromisa ili kompromisno-mafijaškoj vladavini državom. Odgovor stiže kao iz
topa. Već si napravio nekoliko krupnih grešaka. Državu nemamo, jer ovo je
zajednica a osim toga neznamo ni koje su nam granice te zajednice. Nemamo ustav
nego povelju a imamo i različite monetarne i carinske sisteme. Vojska i jeste i
nije zajednička pa kad se tome dodaju i stalni ucenjivački stavovi iz Podgorice
to nikako ne možeš nazvati državom. Jedino zajedničko obeležje te papazjanije je
mafija na vlasti. Čak je i ona podeljena na Beogradsku i Podgoričku ali im je
delovanje vrlo slično ili bolje rečeno kompromisno.
Prilično
nespretno upadoh u poziciju da branim nešto što mi ni u snu ne bi palo napamet i
što se teško i može braniti, ali da bi razgovor dobio na dinamici krenuh u tu
avanturu. Nisam uspeo ni da udahnem u nameri da počnem sa odbranom te
»papazjanije« a moji sagovornici prosuše bujicu primera uz obilje argumenata.
Evo, na
današnoj konferenciji za štampu predsednik Živković izjavljuje da niko iz Vlade
nije bio umešan u kriminal, nije štitio niti je saradjivao sa kriminalcima.
Znači Vlada je čista. Svuda u svetu termin »organizovani kriminal« koristi se za
povezanost državnog i političkog vrha sa kriminalcima. Ako niko iz državnog vrha
nije uhapšen onda nije jasno kakva se to borba protiv »organizovanog kriminala«
vodi. Nije jasno ni kakvu su ulogu u »oganizovanom kriminalu« imali uhapšeni
general Tomić i savetnik Bulatović ali su još uvek u zatvoru. Ispada da je
uvodjenje vanrednog stanja bilo nužno da bi se rasturile Crvene beretke,
pohapsilo dvadesetak njenih pripadnika i nekolicina krimosa iz takozvanog
zemunskog klana. S tim da je onaj drugi mnogo stariji i finansijski znatno jači
surčinski zaobidjen u velikom luku. Što se klanova tiče, surčinski koji je na
vlasti zbrisao je zemunski koji je bio na vlasti. Korumpirani zamenik tužioca i
grupa u suštini sitnih rasturača droge kao i nekoliko policajaca na beznačajnim
funkcijama završavaju spisak aktera te masovne akcije nazvane sablja. »Ceca
nacionale« je izgleda glavna zverka te borbe sa »organizovanim kriminalom« ili
je ona i dalje u zatvoru baš zbog onog nacionale. U današnjoj Srbiji sve što čak
i malo miriše na nacionalno treba u korenu saseći i »sablja« je tu bila vrlo
efikasna.
Svi
ostali trenutno zatvoreni sa kriminalom očigledno nemaju nikakve veze ali su još
u zatvoru jer im se ubrzano spremaju haške optužnice. Njih bi trebalo svrstati u
preventivno zatvorene kako bi se taj za današnju Srbiju prvorazredan zadatak što
revnosnije obavio.
Ministar
policije Mihajlović izjavljuje da se u zatvoru nalazi još 23 zatvorenika koji su
sa haške liste optuženika. Kako se od Svilanovićevih 7 odjednom došlo do brojke
od 23 optuženih nije jasno ali se imena potencijalnih putnika za Hag zvanično ne
objavljuju. Medju njima su Stanišić, Simatović, Pavković....., desetak ljudi iz
crvenih beretki a još desetak je pod velom tajne. Dali su generala Tomića
naknadno uvrstili na hašku listu nije još poznato ali ima razloga da se i on na
njoj nadje. Drznuo se da na delu uhvati šefa CIA za Balkan i podpredsednika te
čiste vlade Srbije u primopredaji špijunskog materijala što svako može biti
dovoljan razlog za put u Hag. Sve više izgleda da je ubistvo Djindjića i
ekspresno uvodjenje vanrednog stanja mnogo ranije isplanirano kako bi se
otvorila mogućnost da se »mnoge stvari obave«. Djindjić je u celoj priči
kolateralna šteta kako bi se sa nekima obračunali, medije ućutkali a opoziciju
»ukinuli«. Čudne li ironije da je Rasim Ljajić ovih dana najzaposleniji
potpisujući fermane za izručenje Hagu, pa čak i Stanišiću. Ako je Stanišić
njegovo antidržavno delovanje tolerisao, Rasim njemu odbranu zemlje neće. Sada
je i nevernim tomama mnogo jasnija prošlogodišnja pobuna Crvenih beretki i nihov
zahtev za smenu Mihajlovića. Kao da su beretke već tada naslućivale šta im to
Mihajlović sprema te da će za odbranu Srpstva biti žestoko
kažnjeni.
Jedan
drugi potpredsednik vlade Nebijiša Čović je posle sastanka Vlade saopštio da je
napravljen kompromis koji njega u potpunosti ne zadovoljava ali tako je uvek sa
kompromisima. Ostalo je otvoreno pitanje dali je tačno ono što je o Čoviću
navodio TV Pink i hoće li TV Pink zbog toga odgovarati. Nije jasno ni dali će
MUP najavljenu tužbu zbog iznetih neistina protiv Čovića podneti ili se i od
toga odustalo. Kompromisno je »rešeno« i pitanje predsednika skupštinskog odbora
za Kosovo i Metohiju i člana DOS-a Momčila Trajkovića gde su ogromne pare iz
fonda za rad Koordinacionog centra kojim upravlja Čović.
Odmah
nakon ubistva zvanično je objavio da je Djindjić ubijen iz snajpera velikog
kalibra. Nadjena snajperska puška Hekler-Koh je kalibra 7,62mm što se nikako ne
može ubrojiti u veliki kalibar kojim se obično karaktetišu kalibri oko 12mm. MUP
je objavio i fotorobot ubice koji ni najmanje ne liči na Zvezdana Jovanovića za
koga je kasnije rečeno da je ubica Djindjića. Ako je već u javnost dat
»fotorobot ubice« on se morao praviti na osnovu proverenih izjava svedoka ili
očevidaca celog dogadjaja. Pritom je još i nagovešteno da ubica možda nije ni
naš državljanin. Dali je možda i Zveki neko kompromisno rešenje za ubicu jer o
organizatorima i naručiocima ubistva više niko i ne govori. Ta uloga će
verovatno biti pripisana likvidiranim Spasojeviću i Lukoviću pa oni sigurno neće
moći da svedoče.
Uz sve
ove nedoumice pojavljuje se još jedna veoma bitna. Najavljeno je da će sva ova
sudjenja biti zatvorena za javnost. Nije jasno zašto, ako je sve tako čisto,
pogotovu što su akteri već navodno priznali svoja nedela. Dali zato što javnost
može saznati da su mnoga »priznanja« krivice okrivljenih posebna vrsta
»kompromisa pod batinama« te da činjenice nisu tako čvrste kako se najavljuje.
Kompromisu se očigledno priklonio i
Ustavni sud Srbije. Sa zakašnjenjem od dve godine doneo je odluku da poslanički
mandati pripadaju poslanicima a ne strankama. Ako su u proporcionalnom izbornom
sistemu gde se takmiče stranke vlasnici mandata poslanici a ne stranke, ko je
onda vlasnik mandata u većinskom sistemu. Ustavni sud ocenjuje ustavnost nekog
člana ili kompletnog zakona i logično bi bilo da se poništenjem odredjenih
članova izbornog zakona dosad oduzeti mandati moraju vratiti poslanicima. Ali i
tu je napravljen kompromis. Ono što je do sad nezakonito uradjeno neka tako i
ostane, ali u buduće se to nikako ne bi smelo ponoviti. Sasvim je jasno da je
ovaj kompromis, kompromisa morao da bude napravljen jer bi Vlada automatski
izgubila skupštinsku većinu, nova bi se teško izglasala a mafiji na vlasti to
nikako ne bi odgovaralo.
Na kraju
sam ipak nekao došao do reči. Ja mislim da malo preterujete. Čuli ste od svih
tih DOS-ovaca, a najčešće od Koštunice da je ovakva situacija u zemlji plod
političke realnosti i da se u datim uslovima nije moglo postići više.
E baš
taj trojanac je i uveo tu novu praksu čudnih kompromisa. »Zaboravljajući« da su
političari upravo ti koji stvaraju, odnosno kreiraju političku realnost ako
znaju ili hoće da je stvore. On je prečesto bio zbunjen i neinformisan pa su mu
političku realnost kreirali Djindjić, Solana Djukanović.... Dali mu je uloga od
strane Zapada bila definisana u obliku trojanskog ata, predstavljajući ga narodu
kao umerenog patriotu, sada nije ni važno. On je svoju ulogu vrlo dobro odigrao.
Važno je to da su mu političku realnost očigledno kreirali drugi, pa smo umesto
države dobili papazjaniju.
Ne mogu
da osporim vaše navode pa mi bar kao domaćinu dozvolite da korigujem svoju, na
početku iznetu nesmotrenu izjavu. Za današnju vlast možda je najpreciznije reći
da se radi o kompromisno-mafijaškoj vladavini
papazjanijom.
Zvonimir
Trajković
|
Title: Message
