Title: Message
 
 
 
Artel - Reakcije čitalaca
 
U Solun sa Stolićima na dušama

 

Pise: Oliver Vulovic
06-06-2003 Beograd
[EMAIL PROTECTED]

-------------------------
Generalna inspektorka Fašisticke Haške Podružnice ili ti pod istom skracenicom Fonda za Humanitarno Pravo , Nataša Kandic , osokoljena posetom svojih šefova Vilijema Montgomerija i Havijera Solane Obilicu, u cijem su zaseoku balisti masakrirali troclanu srpsku porodicu Stolic , pokušala je na dan sahrane da udje u dvorište unesrecene familije iz jednog jedinog razloga , da posmatrajuci burne reakcije prisutnih u svoju beležnicu ubaci imena najbucnijih lica na koje se od strane okupatora, njegovih slugu i saradnika kasnije moci da obrati posebna pažnja. Narod kao narod , smožden tugom koja ga neprestano razara je naseo na provokaciju te žene koju ni pokojni premijer Djindjic nije želeo da vidi u prostorijama stranke u Krunskoj ulici nazivajuci je psihopatom. Njena poseta Obilicu i pokušaj da se umeša medju narod iz kojeg je davno izopštena ne svedoci samo o njenom mentalnom sklopu kojem u ovom pisaniju necu više poklanjati pažnju vec svedoci o necemu monogo ozbiljnijem, cega je nataša Kandic samo puki eksponent i pijun , a to je istinska politika koalicije koja je vojno okupirala Kosmet a politicki i ekonomski i celu Srbiju i Crnu Goru. Njihova bestijalnost sponzora ubica celih srpskih familija na Kosmetu nije zadovoljena samim cinom ubistva koji se dolaskom proleca sve cešce i cešce ponavlja,vec u neprestanim pokušajima da zatru i totalno unište naš narod ,šalju Natašu Kandic na mesto masakra koja svojom pojavom Srbima upucuje jasnu poruku – nemate više ovde šta da tražite , odlazite ! – Ali nije ni narod u Obilicu Natašu Kandic kao gubavca uz najpogrdnije reci odstranio iz svoje okline zbog nje same , pored nje smo naucili da živimo i u najtežim vremenima kada su nas besomucno zasipali kasetnim bombama a ona to podržavala , vec je tim cinom pokušao da pošalje poruke na dva mesta: okupatoru da je prozren i prezren i centralnoj Srbiji , da znaju da su sami i ostavljeni .

Krvavi pir sekirama , motkama i cokulama nad porodicom Stolic se dogadja u trenutku kada se Srbi organizuju i dolaze da u Beogradu pred ambasadama okupatora a ne ispred institucija ove države štrajkuju gladju i ocajnicki pokušaju da skrenu pažnju slobodoljubivog sveta na sebe. Krvavi pir se dogadja pred sam sastanak zapadnog Balkana sa predstavnicima Evropske Unije u Solunu a tamo , u Solunu, trebalo je po nalogu zapoceti –politicki kontakt- sa predstavnicima kosmetskih Šiptara u okviru teme –standardi pre statusa- , teme ciji naziv posle ovakvih dogadja u Obilicu svima jadno zvuci osim onima koji ce o njoj morati da kaobajagi raspravljaju . Jednostavno , srpska vlada posle ovakvog cina nema šta da traži u Solunu i ona je morala odmah i neizostavno da podnese ostavku . Ova vlada nije u stanju i ako je u odlicnim odnosima sa okupatorom da spreci dalje divljanje Šiptara na Kosmetu i da utice na okupatora da svoje pulene stavi pod kontrolu . Goli život pre svega a ne standardi pre statusa je tema koju treba da inicira srpska vlada u razgovorima sa Evropom . Šta ce ovoj džavi clanstvo u Savetu Evrope ako je ta Evropa neprestano samo zabrinuta i ogorcena kada se dogode bestijalije kao ova poslednja u Obilicu . Od Srba na kosmetu se traži da rade sve ono što Šiptari nisu hteli da rade dok NATO harange nisu došle na Kosmet , da participiraju kao dekor u institucijama koje je Štajner napravio Šiptarima,da idu i priznaju njihove škole da glasaju itd , ako u medjuvremenu prežive. Od nas se traži ne samo da pustimo da budemo uništeni na Kosmetu , nego da se u medjuvremenu ne gubi vreme , ubrzamo i proces samouništavanja.

Nakon ubistva porodice Stolic , otkazivanje prisustva na solunskom sastanku, zamrzavanje stausa u savetu Evrope i kolektivna ostavka su najmanje što je srpska vlada trebala da ucini . Ulazak na severni Kosmet i stvaranje nove pozicije za pregovore je ono što ce i pored svog slizavanja NATO-u i Evropi , jednog dana u cilju zaštite života preostalog našeg naroda dole , biti nešto što ova vlada nece smeti nikada da uradi i što ce morati da uradi neka druga , a što bi joj barem donekle ublažilo sraman položaj koji ce zauzeti u istoriji ovog naroda i dražve.

Reply via email to