NOVINSKA AGENCIJA
TIKER
TIKER
NEWS AGENCY
VESTI / NEWS
* * * * * * * * * * * *
Datum 7. juni
2003.
POVODOM SLAVE
SPASOVDANA
ZAR
VAS GOSPODO NIJE BILO SRAMOTA?
Gledao sam davno jedan film u kome gladna sirotinja provaljuje u neki dvor-zamak za vreme slavlja sa punim trpezama jela i pica i pocinje da jede, sve sto se nalazilo na stolovima ne gledajuci i ne razaznajuci da li je to hrana ili su ukrasi od cveca. Asocijacija na taj film javila mi se gledajuci TV izvestaje, a potom slike u novinama sa ovogodisnje proslave Spasovdana u skupstini Beograda. Ono malo sto sam video, cuo od kolega i procitao u novinama nateralo me je da na osnovu zakona o medijima (ne terajte me da se pozivam na clanove, jer ih ne znam iako sam vise od sest meseci bio clan strucne grupe koja je radila nacrt) postavim javno pitanje:
Predsednici gradske skupstine ili Gradonacelnici Beograda gospodji Radmili Hrustanovic,
molim da nalozite vasim saradnicima
da se sacini i objavi specifikacija troskova odrzanog prijema u Skupstini grada
Beograda povodom Spasovdana, ukljucivsi:
1. troskove nabavke i pripreme jela,
pica, deserta i sl.
2. troskove svih angazovanih radnika tokom obelezavanja Slave Spasovdana
tj. manifestacije u skupstini grada
3. troskove cvetnih i drugih dekorativnih
aranzmana
4. troskove
goriva i prevoza odredjenih gostiju, i
5. drugih troskova u vezi sa pomenutom
proslavom
6. spisak –
kalkulaciju sta je pored kupljenog, navedenog, eventualno dobijeno od donacija
firmi iz Beograda
Nadam se da nisu potrebna dodatna
objasnjenja prava da javnost bude obavestena o navedenom, na osnovu inicijative
jednog gradjanina ili prava novinara da javnim licnostima postavlja pitanja o
stvarima od javnog znacaja.
Unapred se zahvaljujem
Slobodan Maricic, novinar
rodjen u Beogradu na Spasovdan 1944
godine
Za one koje zanimaju pobude za
gornje pismo podseticu da je uspeh politicara zavisan od vestine
samokontrole u vecitoj borbi izmedju moci, htenja, ukusa, morala, mere, znanja i
postenja. Tesko je naravno naci nekoga koji na nekoj javnoj funkciji u nekom
trenutku ne podlegne zelji :“ iz cefa , kada mu se vec moze”. U Srba je domacin
(slave) onaj cija je to kucna odnosno porodicna slava i koji podrazumeva
se, snosi troskove obelezavanja svoje krsne slave.
Tesko da moze bilo ko poverovati, da su
domacini Gradonacelnica Hrustanovic i Predsednik opstine Savski Venac Branimir
Belic snosili troskove ove (Ivkove) slave. Nista naravno ne bi bilo sporno, da
je ovaj grad i ova zemlja u situaciji da se svaki praznik obelezi svecano, sa
muzikom, jelom, picem, odlikovanjima i konfetama, ali na zalost, nije tako.
Postoji jedna poslovica koja kaze: Novinar prvu polovinu radnog veka pise
uglavnom o stvarima koje ne zna, a drugu polovinu ne sme da pise o stvarima koje
zna. Velika je to istina. Kod nas. Dakle, ako sada imam skoro 60 godina, onda se
mene odnosi drugi deo poslovice. Ipak, ni novinari iz poslovice, makar bili pod
“sabljom” ne mogu vise toliko toga da pravdaju i precute. Dakle, po novinarskom
poslu i sire, mogli smo videti nasu gradonacelnicu u proteklih sedam - osam dana
u poseti Romskom naselju kod Hajata, u izbeglickim kampovima i gradskim
kuhinjama. Sjajno, tako i treba. Medjutim, niti njoj, ocigledno ni njenim
saradnicima ne pade na pamet, da poveze sva dogadjanja sa obavezama
za Spasovdan, pa sada sve iz protekle dve nedelje izgleda kao lepa i vesto
aranzirana kampanja brige o bednima i gladnima.
Spasovdan Vaznesenje Hristovo je slava svih
Beogradana, onih koji su tu rodjeni i koji u njemu zive i svi na neki nacin
treba da je “osete i dozive”. Da li pogadjate, da se jelovnik u narodnim
kuhinjama na Spasovdan za hiljade Beogradjana , beskucnika, nesrecnika,
izbeglica i bogalja telom i duhom, malo razlikovao od meny-ja u gradskoj
skupstini? Naravno. A, jeste li ikada jeli u nekoj narodnoj kuhinji? Ja jesam,
po zadatku, pre par godina u vreme kada nas je najveca srpska majka uz tate
udesila. Hleba je tu najvise, hvala Bogu. Ali, pazljivo oko (neki ce reci:
pokvareno novinarsko), odmah zapaza da je svaka vekna nekako falicna, kriva,
zguzvana, polomljena. Probrano, donacija iz proizvodnje. Nista zato, vazno je da
ga ima. Medjutim, sve je danas manje kuhinja gde moze da se sedne i uglavnom se
hrana nosi kuci, do coska, ili jede tu odmah, zavisno od kolicine gladi i
ljudskog ponosa. Za nosenje hrane sluze sve moguce posude, od metala, plastike i
presecenih plasticnih flasa, a kuvarice servirke, zaista se trude da svakom
napune, to sto je doneo. Hrana? Na Spasovdan je to bila kombinacija gulasa, (ne
znam za sve) sa “tragovima mesa”, kao kod bakterioloske analize. Bilo je
ipak dovoljno i kako kazu, nedavno iz gradske skupstine, potrajace od donacija
iz inostranstva i domacih izvora za jos par meseci.
Slusao sam pokojnog Princa Tomislava
Karadjordjevica, kada je pricao o jednoj proslavi Spasovdana pred odlazak iz
zemlje. Hiljade je islo u Litiji gradom, a prolazeci, bas pored tog beogradskog
skupstinskog zdanja, Kraljevici su deci – vrsnjacima delili slatkise, kolace i
ostalo sto su spremila gradske gospodje, za narod, za sirotinju. Posle Litije u
crkvenoj porti je pravljen rucak i deljena hrana, kao i u mnogim beogradskim
kafanama i radnjama. Naravno, ne bas tako raskosna jela, kao u nasoj gradskoj
skupstini, ali su hiljade Beogradjana znali da je toga dana i njihov praznik. Ne
treba ni govoriti, da su svi domovi za decu bez roditelja, bolnice i druge
socijalne ustanove dobijale hranu, voce i poklone, od pravih domacina
slave.
Ali vremena se
menjaju. Na ovogodisnjoj slavi, oko stola su se skupili svi velikodostojnici,
ali i oni koji nisu znali dali da stave leptir masnu ili mozda odmah
salvetu oko vrata, da se ne umaste. Zanimljivo, procitah u jednim novinama da je
bilo vise bivsih “velikodostojnika” kojima je do skora slava bila 29.novembar i
onih koji nisu znali da se kod posluzenja zitom (od domacina) treba
prekrstiti. I neko ce konacno zapitati sta je tu sporno? Na svakom vecem
(domacinskom) skupu u poslednjih desetak godina, bar polovina je (po)gresnih
gostiju. Sporno je to, sto Spasovdan nije bio obican prijem i skup u gradskoj
skupstini, jer je to slava, pravoslavni praznik duse i tela i da je 100
kvadratnih metara stola sa raskosnim djakonijama, vise licilo na neke Titove
gozbe za careve i kraljeve, koji su mu dolazili u goste, nego na Spasovdan u
Beogradu, koji ne zna kako ce za par meseci nahraniti svoju sirotinju.
Zato sam gledaju sadasnje gazde, velikodostojnike, napirlitane
predstavnike vladinih i nevladinih organizacija, koji su inace najglasniji
protiv crkve, pravoslavlja i religije, pored stola spremljenog kao za snimanje
filma imao utisak, >sada ce uci oni, koji se zaista mole Bogu da im da
komad hleba da prezive jos jedan dan i da ce razjebati tu idilicnu
sliku, zbog koje ce, kao i drugih gafova, svi svetski bankari koji nas
kreditiraju da nam uskoro kazu: “Bre Srbi koji ste vi foliranti”.
Sta rekose onomad Japanci sto nam
poklonise tramvaje za Beograd? Kako vas nije sramota da ih pustate na ulicu tako
prljave, pa valjda vode imate dovoljno?
E , Japanci, Japanci. Znamo mi da vasi sefovi
vrse harikiri, kada im zakasni tramvaj, ali mi nemamo vode ni obraz da operemo,
a kamoli 100 tramvaja sto nam pokloniste.
vesti
Dragoljub Micunovic predsednik parlamenta SCG
prikljucio se novom talasu kritika guvernera Dinkica, pored ostalog sa pitanjem
koje ce postaviti u Skupstini: Kako drzava ima tri milijarde dolara rezervi, a
nema para za narodne kuhinje?
Veceras u
Beogradu zaseda predsednistvo DOS-a. Domacin i predsedavajuci ce biti Zarko
Korac
Inace
predsednistvo DOS-a , neformalni organ lidera stranaka te Koalicije odavno se u
narodu naziva "Centralni komitet DOS-a"
Gradske vlasti u Herceg Novom, jednom od najposecenijih turistickih centara i letovalista na crnogorskom primorju, objavile su da gradu preti u narednih sedam dana nestasica vode, ukoliko se nastavi sadasnji susni period
Savetnik ministra Svilanovica je izjavio da ne treba sa mnogo straha da gledamo upozorenja iz Evrope povodom odnosa sa Crnom Gorom i na pritiske da Srbija odustane od tuzbi protiv celnika NATO-a za bombardovanje SRJ. "Moramo biti svesni da ukoliko popustimo priscima, gubimo sve adute u odnosu na BIH i Hrvatsku, koje su protiv Srbije podnele tuzbe za genocid, pa se sve moze resavati samo zajednickim poravnanjem tuzbi protiv NATO-a, Srbije, BIH i Hrvatske", rekao je Djeric
Ruski mediji su izvestili da je Nikolaj Riskov bivsi premijer SSSR-a do raspada, posetio u Haskom zatvoru Slobodana Milosevica. Riskov se sada nalazi na celu komisije Ruske Dume za pomoc Srbiji i Crnoj Gori u pitanjima resavanja posledica NATO agresije
Poptredsednik Vlade Srbije Zarko Korac javno pita: "Kako to jedan list dostigne tiraz od 60 hiljada primeraka, a da su sadrzaji ordinardne izmisljotine". Korac je inace sa Boskom Nicicem, poslanikom Liberalne stranke Dusana Mihajlovica ministra policije, najglasniji zagovornik obracuna sa "neposlusnim medijima" u Srbiji
Premijer Srbije Zoran Zivkovic se "posle duzeg opiranja" kako pisu mediji preselio iz bezbednosnih razloga na Dedinje u vilu u Uzickoj ulici, tacno preko puta bivse Brozove. U jednoj od vila u cuvenoj Uzickoj ulici na Dedinju stanuje i predsednica Skupstine Srbije i VD predsednika Srbije Natasa Micic. Inace udovica pokojnog premijera Djindjica, Ruzica, se vratila sa decom u svoj stan na Studentskom Trgu.
Nakon ostavke medijskog analiticara Snjezane Milivojevic i prof. Vladimir Vodinelic najavio je ostavku u Radiodifuznom savetu. Medjutim, drugi profesor i strucnjak iz ove oblasti prof. Miroljub Radojkovic, protivkandidat Nenada cekica za predsednika smatra: da ne treba podnositi ostavke, jer to samo pogorsava stvar". Inace clanstvo u Radiodifuznom savetu je prakticno dozivotno, uz plate koje nece biti manje od hiljadu evra, plus druge naknade
U cetvrak je u gradskoj skupstini odrzan drugi deo proslave Spasovdana slave grada Beograda.Kako pise danasnji Kurir na raskosnom banketu u skupstini grada malo je bilo onih ucesnika koji su inace prosli Beograd u svecanoj litiji, sto je inace uobicajeno. Takodje je na ovoj " crkvenoj" proslavi bilo toliko "preletaca" , bivsih komunista i clanova bivseg rezima, cak vise od onih pravoslavaca koji poznaju obicaj, da se prilikom posluzenja zitom, kao i na svakoj slavi treba prekrstiti.
Americki ambasador u Beogradu Vilijam Montgomeri izjavio je u NIN-u: "Mi smo protekle decenije ulozili mnog truda u to da se ovde razvije zaista nezavisno, odgovorno novinarstvo. Strahovito sam razocaran sto do toga nije doslo", rekao je Montgomeri.
Prilikom sletanja aviona u kome se nalazio Papa Jovan Pavle Drugi prilikom dolaska u Hrvatsku, javljeno je da je na aerodromu na ostrvu Krk postavljena bomba. Medjutim, kontrola aviona kompanije "Al Italija, aerodroma i piste, nije pronasla nista sumnjivo.
UZICE - Juce je u
Ivanjici odrzan protest proizvodjaca malina koji zahtevaju otkupnu cenu od
jednog evra za kilogram ovogodisnjeg roda i obecanu doplatu razlike od
sedam dinara za proslu godinu. Protest malinara u organizaciji ivanjickog
Udruzenja malinara,
koji je protekao bez incidenata, prisustovalo je oko dve stotine
proizvodjaca iz Ivanjice , Arilja, Uzica i Dragaceva. Unija proizvodjaca
jagodicastog voca, najavila je za ponedeljak 9. juna sastanak u Vladi
Srbije, kome ce pored malinara prisustvovati predstavnici hladnjaca,
otkupljivaca i preradjivaca, Zajednice za voce i povrce i Republickog
ministarstva poljoprivrede. Od izvoza voca Srbija treba ove godine da prihoduje
oko 150 miliona dolara od cega polovinu od izvoza maline, posto je Srbija
trenutno drugi izvoznik ovog voca na svetu.
LUKSEMBURG -- Ministri pravde zemalja Evropske unije odlucili su juce nakon jednogodisnjih pregovora, da ipak sa Sjedinjenim Americkim drzavama potpisu ugovor o ekstradiciji lica koje traze SAD, uprkos kritikama organizacija za ljudska prava i upozorenjima da u SAD jos postoji smrtna kazna. Odluka je doneta u trenutku kada Brisel (EU) i Vasington pokusavaju da premoste neslogu i sukob nastao zbog protivljenja najvecih evropskih zemalaja amerikoj vojnoj intervenciji u Iraku.
ZAGREB - /Tiker/ -
Medjunarodna zajednica vrsi sve jaci pritisak na Hrvatsku da donese uredbu
o povratu stanarskog prava.Uredba bi najvise obradovala izbegle
Srbe.Smatra se da je upravo zbog njih pojam stanarskog prava i izbrisan iz
hrvatskih zakona.Medjutim, Zajednica povratnika Hrvatske se ostro protivi
pritiscima medjunarodne zajednice.Predsednik Zajednice povratnika
Hrvatske, Josip Kompanovic izjavljuje:"To svet ne moze traziti od
Hrvatske.Srbi koji su napustili Hrvatsku, nemaju nameru da se vrate.Oni su
odneli sve sto su mogli, pa premestili cak i svoje mrtve. Sad bi hteli
jeftino doci do nekadasnjih stanova i, potom, te objekte skupo prodati.
Osim toga, mnogi Srbi su na sumnjiv nacin pre rata stekli ta svoja
stanarska prava.Racanu i Mesicu porucujemo da se ne igraju osecajima
hrvatskih gradjana, posebno nas povratnika. Nas su Srbi isterali iz nasih
domova i unistili nase kuce i
stanove.Vratili smo se i sve to obnovili. I,sta sada:trebamo li to
prepustiti nekadasnjim srpskim susedima?
VOJVODJANSKO PITANJE - PITANJE
DEMOKRATIJE
Jos
od prikljucenja Srbiji 1918. godine, traju polemike oko uspostavljanja
pravno-politickog polozaja Vojvodine u zajednickoj drzavi Srbiji. Polemike
se posebno poostravaju kada se priblize promene ustava ili donosenje novih ,
tako da smo i sada svedoci pocetka jedne kampanje protiv vojvodjanske
autonomnosti. Scenario je uvek isti. Pojavljuju se "samostalni"
komentatori "nezavisnih" medija, krecu napadi na vojvodjanske lidere, nalaze se
Vojvodjani koji se protive ili liderima ili autonomiji, pa kad zatreba,
javljaju se beogradski intelektualci, a u zavrsnoj fazi pronalaze se i
pripadnici manjina koji ce reci: "Ako se ja, kao nesrbin, ne bojim Srbije
(Mihalj Kertes - Madjar), zasto se vi Srbi bojite Srbije?" Time bi se zaokruzila
celokupna lepeza svih onih koji treba da kazu : Vojvodina ne treba da bude
autonomna. Gospodin Bosko Mijatovic u svom tekstu, koji je izvorno objavljen u
biltenu "Prizma" Centra za liberalno- demokratske studije, pokusava sto iz
neznanja, ili namere, da prikaze osnovna polazista zahteva za vojvodjanskom
autonomijom kao neutemeljene. Cinjenice koje iznosi su u najmanju ruku
sporne i zahtevaju objasnjenje. No, krenimo redom. Prvo, tumacenje autora
pomenutog teksta da Vojvodina ne predstavlja staru, odavno poznatu pokrajinu,
potkrepljuje ignorisanjem istorije pa cak tvrdi da Srem nikada i nije bio u
Vojvodini. Nije tako tesko procitati neku istorijsku knjigu i pogledati
istorijsku mapu na kojoj se vidi da Srem nikada nije bio podrucje austrijske
jurisdikcije, nego madjarske - kao i Backa, Banat i Baranja. Znacajnim delom bio
je podrucje Vojne krajine. Autor je sigurno u pravu kada zeli da dokaze da
Vojvodina nikada nije imala svoju samostalnu upravu, ali potpuno zaboravlja
da je u nekim ranijim istorijskim periodima autonomnost znacila i verske
povlastice (kako za pravoslavce, tako i za protestante), status slobodnih
kraljevskih gradova koji su imali svi vojvodjanski gradovi, jurisdikcije
Velikokikindskog i Potiskog distrikta, itd. Autor svesno povlaci paralelu
Vojvodine sa onim istorijskim regijama koje zaista danas nemaju nikakvu
regionalnu samoupravu, izbegavajuci poredjenje sa onima koji imaju. Kao na
primer: Bavarska, Kastilja, Lombardija itd. Apsolutno se slazem da novo vreme i
XXI vek donose nove poglede koji se ne slazu sa prasnjavom istorijskom
argumentacijom, i upravo zato pogledajmo procese koji se odvijaju u Evropi kojoj
tezimo, pa cemo videti regionalno uredjene drzave: Nemacku, Italiju, Spaniju,
uspostavljanje skotskog parlamenta, procese decentralizacije u Francuskoj ili u
nasem blizem komsiluku, de facto ali ne de iure - autonomija Istre. Autor zeli
da porekne posebnost vojvodjanske kulture i umetnike iz Vojvodine prikazuje kao
iskljucivo srpske ili sire - svetske licnosti. To je tacno, ali autor tu ne daje
odgovor na dva kljucna pitanja: otkuda su te licnosti svoju velicinu stekle
upravo radeci u Vojvodini i zasto se Zlatna tamburica ne odrzava u Vlasotincu, a
Sabor trubaca u Curugu? Oko geografskih razloga koje opovrgava dr Mijatovic,
nije tesko pogledati geografsku kartu Srbije pa videti nesto na severu gde
dominiraju zelena i plava boja i primetiti da neka razlika postoji. Tacna je
teza da su granice Banata prema Rumuniji, Backe prema Madjarskoj i Srema prema
Hrvatskoj odredjivane kako kaze autor: "od oka ", ali granice prema Srbiji, koje
predstavljaju reke Sava i Dunav vrlo su definisane i mogu samo administrativnim
nacinom da budu promenjene. Otud je kompletan pancevacki rit pripojen opstini
Palilula kao teritorija koju obradjuje PKB, a opstini Sremska Mitrovica
pridodato sest macvanskih sela (sto je posledica politickih odluka, a ne nekih
famoznih krivljenja Save). Sledeca argumentacija koju iznosi autor odnosi se na
ispitivanja javnog mnjenja koja se vrse u Vojvodini i tvrdnju da Vojvodina nije
za autonomiju, a potkrepljuje je trenutnim rejtingom stranaka koje zagovaraju tu
politicku opciju. Autor svesno prenebregava cinjenicu da sve stranke DOS-a koje
su zastupljene u Skupstini APV zagovaraju autonomiju Vojvodine, pa cak i DSS
predvidja nekakvu regionalizaciju za Srbiju. Partija SPS, unistitelj Vojvodine,
takodje najavljuje svoj predlog autonomije Vojvodine. A sto se tice istrazivanja
javnog mnjenja objavljenog u maju ove godine, ona takodje beleze rast podrske
vojvodjanskoj autonomiji koja sada dostize 80 odsto. Naravno, u tom ogromnom
procentu kriju se razliciti vidovi autonomije i otuda takva atomiziranost
partijskog opredeljivanja. Ako bi argumentacija autora bila valjana, onda bi
najjaca stranka u Srbiji morala biti Demohricanska stranka Vladana Batica jer,
po istrazivanjima javnog mnjenja, cak 40 i vise odsto gradjana podrzava ideju
samostalne Srbije. Gospodin Mijatovic se ocigledno seca zahteva vojvodjanskih
stranaka uoci izbora 2000. godine da dobiju vise od polovine poslanickih mesta u
Skupstini APV, ali u procesu pripreme izbora u Vojvodini nije ucestvovao i ne
poznaje politicku klimu u Vojvodini, kako sada tako ni tada.
Tako daje naprasno velik znacaj
Kostunici i njegovoj stranci u Vojvodini. Ne znajuci da su uoci izbora 2000.
godine jedino LSV i DS imali u Vojvodini razvijenu partijsku strukturu, a da, na
primer, DSS nema nijednog odbornika u petnaestak vojvodjanskih opstina iz
prostog razloga sto nije tada ni postojao u tim sredinama.Liberalni demokrata
Mijatovic iznosi vrlo liberalnu i demokratsku teoriju po kojoj nije dovoljno da
jedna regija bude slozna u zahtevu za autonomiju, nego s tim mora da se saglasi
ostatak drzave. Neka nam g. Mijatovic onda da savet kako da ovih 80 odsto
Vojvodjana ostvari svoju politicku volju.
Gospodin Mijatovic je, evidentno, koristio
pogresne podatke tvrdivsi da ne postoji poresko prelivanje iz Vojvodine i za
touzima meni nepoznat izvor koji je naveden kao: Jugoslavija 1918-1988. nekog
SZS iz 1989. godine. Da podsetimo, to je bilo doba besomucne milosevicevske
kampanje i uopste ne cudi da su svi podaci koje dalje navodi g. Mijatovic
verovatno iz istog izvora, propagandisticki podaci jednog rezima, gde smo se mi
u Vojvodini izgleda prerano ponadali da je takav nacin iskrivljavanja i
prezentovanja cinjenica za nama. Ukoliko je gospodin Mijatovic i dalje
zainteresovan za istrazivanje Vojvodine, neka procita knjige dr Ranka Koncara,
Bogumila Hrabaka, Dimitrija Boarova, pregleda godisnjake Drustva istoricara
Vojvodine itd., u kojima jasno i nedvosmisleno stoje svi osporavani podaci. Sto
se tice tvrdnje da se autonomija Vojvodine nije isplatila Vojvodjanima, toplo mu
preporucujem knjigu Dimitrija Boarova Autonomija se isplati, u kojoj su vrlo
precizno izneti podaci koji pokazuju stopu ekonomskog rasta, investicije i
ostale pokazatelje zivota u Vojvodini u periodu 1974-1988. god. Ako mu i to ne
bude dovoljno, neka dodje u bilo koji vojvodjanski grad i pita gradjane u kom
periodu je najvise gradjeno i stvarano u Vojvodini.
U sledecem pasusu autor ponovo izbegava
nekoliko cinjenica. Svakako da su iz Vojvodine odnosena industrijska postrojenja
u razne krajeve, pa cak i u Albaniju, ali ne spominje ona industrijska
postrojenja koja su iz Vojvodine preneta u Srbiju,
a ne obratno. Tako da su odneti celi pogoni
"Zorke" Subotica u "Zorku" Sabac, UTVA - pogon za proizvodnju vagona, u GOSU
Smederevska Palanka itd. Verujem autoru da niko iz centralne Srbije nije imao
nameru da na takav nacin pljacka Vojvodinu.
Zasto su onda za vreme Milosevica iz
Vojvodine odnesene pruge, oprema TV Novi Sad, Instituta u Sremskoj Kamenici,
telefonske centrale, itd.? Sto se tice danasnjih tokova novca, mozemo da vidimo
na primer situaciju iz saopstenja br. 2a/12 NBJ od 06. 01. 2003. godine u kome
cemo videti da je na teritoriji Republike Srbije u periodu od 01. 01. do 31. 12.
2002. godine bruto naplata javnih prihoda bila 507 miliona, od cega 116 miliona
u Vojvodini. Taj procenat na izgled odgovara procentualnom ucescu Vojvodine u
stanovnistvu, ali previdja ono sto je i autor sam zakljucio da su svi prihodi i
porezi na dohotke zaposlenih u EPS-u, PTT-u, zeleznici, policiji i drugim
drzavnim sluzbama uplaceni u Beogradu. Onda razdeo koji se i danas sprovodi i
koji ide ka Vojvodini na broj stanovnika, u stvari dovodi do prelivanja poreskih
davanja. Prosecan obim sredstava po stanovniku, a na osnovu Zakona o obimu
sredstava i ucescu opstina i gradova u porezu na zarade i porezu na promet,
gradjanima Vojvodine je u 2002. godini dodelio 855,97 dinara, gradjanima Srbije
bez Vojvodine 1183,67 dinara, a 2003. god. Vojvodjani su dobili 1210,62 u
proseku, a gradjani ostalog dela Srbije 1516,20 dinara. Razlika na izgled nije
velika, ali ipak upucuje na zakljucak da Vojvodina po osnovu samo ovog jednog
zakona koristi manje svojih sredstava. Sada dolazimo do kljucnog dela stava koji
iznosi g. Mijatovic: da bogatiji vise placaju porez od siromasnih, i tu mudro
zakljucuje da zbog toga bogati i vise koriste drzavne usluge. Ako Vojvodjani
evidento placaju i uplacuju vise poreza, i ako je, na primer, prosecno dugovanje
gradjana Novog Sada za elektricnu energiju deset puta manje od prosecnog
dugovanja gradjana Nisa, zasto Vojvodjani sami placaju popravke i zamene seoskih
trafo -stanica? Zasto mi kao bogati ne mozemo da imamo povlastice u zdravstvu,
skolstvu, putnoj mrezi za koju vise placamo?
Zasto gradjani Vojvodine licnim sredstvima i
putem samodoprinosa sebi grade ulice, vodovode, kanalizacije, uvode telefone, a
nemaju nikakvu privilegiju da se to radi iz onih para koje oni placaju?
Nesolidarnost ide cak dotle da su gradjani
Vojvodine punu deceniju izdvajali iz svojih
plata pomoc Crnoj Gori za ublazavanje posledica zemljotresa, a kada je 1987.
zemljotres nacinio stetu nekim mestimaistocnog Banata, u pomoc su pritekli, da
covek ne poveruje, gradjani zapadnog
Banata. U samom zavrsetku svoje teorije
liberalni demokrata Mijatovic spominje nekakav slucaj intervencije Canka i
Pomoriskog u sprecavanju integracije malih vojvodjanskih banaka sa nekim
beogradskim. Stvar tu malo nije jasna. Najvece beogradske banke Dinkic je
ugasio, a vojvodjanske podrzavio. Na koje banke g. Mijatovic misli? Iz te vrlo
nejasne tvrdnje autor dolazi do zakljucka da Canak zagovara nekakvu etatisticku
kontrolu drustva, a sam forsira tezu da drzava ne sme da dopusti autonomiju
jednog svog regiona i da nikakve ingerencije vlasti ne treba da postoje
tamo gde je evidentna osobenost nekog regiona. Niko razuman ne bi vise
pravio nacionalne ekonomije, zatvarao trziste, ali prikupljanje i distribucija
poreza je ono na cemu mora da se bazira neka buduca autonomija. Nedopustanje
mogucnosti da Vojvodina uziva u svom bogatstvu, ponajvise u vidu javnog sektora,
nije nimalo demokratski, a jos manje liberalno. G. Mijatovic i njemu slicni
moraju da shvate da bogati moraju da pomognu siromasnima, ali da pre toga moraju
da pomognu sami sebi. A s druge strane, da onaj sto nesto placa mora da nadzire
kako se njegove pare trose. Teza koju zagovaraju neki krugovi u Vojvodini da ce
Vojvodina prepustiti Srbiji odbranu, spoljnu politiku, spoljnu trgovinu itd.
upravo cine gresku jer, ako se na teritoriji Vojvodine prikupi na osnovu akciza
gotovo identicna suma kao i u ostatku Srbije (2a/12) , a posto
se upravo ovi poslovi finansiraju
iz akciza, onda je logicno da bi Vojvodina trebalo da ima ravnomeran nadzor sa
ostalim delom Srbije. I na kraju, autor nije razresio dilemu da li je LSV za
republiku, autonomiju ili nesto drugo.
Ostavite nama nase novce, a zovite nas kako
god zelite!
EMIL FEJZULAHI, Clan
Predsednistva Lige Socijaldemokrata Vojvodine
Preuzeto iz nedeljnika Vreme od 05. juna
2003.
USTOLICENJE EPISKOPA ZICKOG G.
HRIZOSTOMA
Njegova Svetost Patrijarh srpski G. Pavle ce u Svetospasovskom hramu, u
manastiru Zici, ustoliciti Njegovo Preosvestenstvo Episkopa G. Hrizostoma u tron
Episkopa zickog, u nedelju, 8. juna 2003. godine.Njegovo Preosvestenstvo Episkop
G. Hrizostom je rodjen 1939. godine, u Rumi. U rodnom mestu je zavrsio osnovnu i
srednju skolu. Episkop rasko-prizrenski G. Pavle ga je zamonasio u manastiru
Decanima, a zatim ga je rukopolzio u cin jerodjakona i jeromonaha. Iz
manastira
Decani
odlazi u Ameriku, gde je sluzio kao parohijski svestenik u srpskom Hramu Crkvi
Svetog velikomucenika i pobedonosca Georgija, u Cikagu. Svoju parohiju je
duhovno i materijalno obnovio. Zatim, odlazi na Svetu Goru, u manastir
Hilandar, gde provodi devetnaest godina. U Hilandaru je bio duhovnik i
bibliotekar. Kao ugledan monah, bio je dve godine protoepistat –
predsednik Svete Gore, pa je proizveden u cin arhimandrita.
Diplomirao je teoloske nauke u
ruskom manastiru Dzordanvilu – na Univerzitetu drzave Njujork, u Americi.
Nadahnut knjigama iz hilandarske biblioteke napisao je knjigu Pravoslavni
svetacnik, mesecoslov svetih. Pre nego sto je postao Episkop zicki Njegovo
Preosvestenstvo Episkop G. Hrizostom bio je na episkopskim tronovima
zapadnoamericke i banatske eparhije.
1940 - SSSR podnosi zahtev Rumuniji
za povratak Besarabije i Bukovine
1941 - U Beogradu je pri Ministarstvu
unutrasnjih poslova formiran odred od 55 agenata za borbu protiv komunista u
gradu
1942 - List "Novo Vreme" je
objavilo podatak da sve vise Beogradjana redovno posecuje crkvu uz komentar: "
Bez nevolje nema bogomolje"
1944 - Nastavljeno je svakodnevno
bombardovanje Beograda i drugih gradova u Sriji od strane saveznika sa neznatnim
ucinkom na nemacku ratnu silu
1946 - Marsal Jugoslavije se u Moskvi
sastao sa generalisimusom SSSR-a Josipom Visarionovicem -
Staljinom
1947 - Jugoslaviju je posetio
Georg Georgiju Dez ministar predsednik Rumunije na celu ministarske delegeacije
te zemlje
- Na
Cetinju je pocelo obelezavanje 100 godisnjice prvog izdanja Gorskog
Vijenca 1954 - u Moskvi poceo XI Kongres
sovjetskih sindikata
1991 - Sesti i poslednji "Samit"
predsednika jugoslovenskih republika, odrzan je u blizini
Sarajeva
1992 - Iz kasarne Marsal Tito u
Sarajevu su izasli i poslednji vojnici koji su se konvojem uputili u svoje
maticna mesta van BIH
1994 - Zoran Lilic predsednik SRJ
izjavio je u Novom Sadu "da milioni gradjana Jugoslavije ne mogu biti taoci
pogresne politike rukovodstva Republike Srpske i Republike Srpske
Krajine
1995 - Na ostrvu Krku su se
sastali premijeri Hrvatske i Slovenije Valentic i Drnovsek i razgovarali o
spornoj granici na kopnu i moru u Piranskom zalivu
* * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Posetite TIKER - website
prve privatne i nezavisne novinske agencije u Srbiji i
Jugoslaviji:
..... >>> za 11 godina rada >> .....
marta 2003. >>>> ..... 1 milion vesti ! .....
>>>
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * *
TIKER
B.M.Pupina 10
BEOGRAD
SRBIJA
011/459570
064/2671345
[EMAIL PROTECTED]
www.tiker.co.yu
Mesecna pretplata za
komercijalni servis od 50 vesti dnevno / EUR 125,
00.
<<CWINDOWSTEMPnsmailNF.gif>>
