Title: Message
 
 
GLAS JAVNOSTI
 
Nedelja, 8. 6. 2003
 
Intervju:
 
Svetozar Marović, predsednik Državne zajednice Srbija i Crna Gora

Možemo biti lideri Zapadnog Balkana

Odluka o dijalogu sa Albancima moguća na samitu u Solunu. Odustajanje od tužbe protiv članica NATO-a zbog bombardovanja, uslov ulaska u Partnerstvo za mir. Labusova izjava je mala bitka za pregrupisavanje političkih biračkih pozicija.

Mislim da je moja poseta Vatikanu korak ka tome da stvorimo šansu da dođe do posete pape Srbiji i Crnoj Gori, Beogradu, Podgorici, Baru, kaže u razgovoru za "Glas", Svetozar Marović.
- Ne znam kad će se to desiti, ali bih voleo da sa svetovnim vlastima pomognem verskim vlastima da taj proces pomognu i ubrzaju, jer tolerancija nije samo u dokumentima i traktatima, tolerancija je nešto što se pokazuje. To bi bio veliki korak ka evropeizaciji. Papa je obišao stotine zemalja, ne vidim zašto bi Srbija i Crna Gora bila izuzetak.

Pre posete Vatikanu, razgovarao sam sa patrijarhom Pavlom. Bio jnj to razgovor pune tolerancije i uvažavanja.
Da li ste u razgovoru sa patrijarhom Pavlom pominjali eventualni dolazak pape, i kako on gleda na to?
- Ne bi bilo korektno da ja govorim to šta je patrijarh rekao. On će sam videti kad će i šta će reći. To što sam ja zaključio svakako jeste prepoznatljiva tolerantnost, otvorenost i spremnost da se susretne sa iskušenjima vremena, i da naša vrata budu otvorena za sve one koji dolaze prijateljski kod nas, da budu otvorena za svetog oca koji ovde ima svoje vernike. Patrijarh mi je rekao da on nije crkva, da je crkva nešto više, a da je on samo prvi među jednakima.

Protekle nedelje ste se sreli sa gospodinom Solanom, a razgovarali ste u četiri oka. Šta ste pričali?
- Prva tema o kojoj smo razgovarali bilo je Kosovo. Poslednji tragični događaji imaju posebno značenje i oni nisu ništa drugo nego ilustracija nastojanja da se Kosovo etnički očisti. To kod nas u Srbiji i Crnoj Gori stvara jedan poseban osećaj i moralne i emotivne i političke odgovornosti. S druge strane je pitanje pokretanja dijaloga sa Albancima sa Kosova.

Gospodin Solana je imao ideju da bi to moglo biti već na samitu u Solunu. Samit u Solunu jeste mesto na kome ćemo afirmisati novu poziciju Srbije i Crne Gore u procesu integrisanja. I mislim da možemo imati sve više lidersku poziciju među zemljama Zapadnog Balkana, jer smo za kratko vreme pokazali da možemo da napravimo mnogo toga što Zapad i svet od nas očekuju.

Konačno stav ili odluku o početku razgovora sa Albancima možda treba vezati za rezultate samita, što znači da bi trebalo da se donese jedan zaključak kojim bi se ohrabrili napori Beograda, a nadam se i Albanaca sa Kosova da se kroz otvoreni, politički dijalog nađe stabilno, trajno političko rešenje koje neće imati balkanske isključivosti.

Da li ste sa Solanom razgovarali o američkom zahtevu i da li, možda, postoji mogućnost da Evropa ubrza ulazak naše države u Uniju kako bismo izbegli to potpisivanje?
- Mali narodi i male zemlje, da bi preživele, znaju veoma često da se služe lukavstvom uma, i da daju najbolje od sebe da izvedu taj čin da se spasu. Suština je da mi Ameriku i Evropu doživljavamo kao naše iskrene prijatelje. Mislim da Evropa treba da podrži naš pristup Evropskoj Uniji jer, od te brzine i predvidljivosti ulaska u Evropsku Uniju, u velikoj meri zavisi i naš odnos prema ovom konkretnom predlogu SAD.

Mi, takođe, očekujemo da će SAD, kao naši iskreni prijatelji, razumeti našu želju da postanemo deo Evrope, jer smo mi na teritoriji Evrope. Kakav će biti naš odgovor u konkretnom slučaju, verujem da će zavisti u velikoj meri od rezultata samita u Solunu, ali i od razgovora sa predstavnicima Amerike koji imaju visok stepen razumevanja za sve ove prilike i okolnosti koje mi imamo na putu približavanja Evropi.

Darovi iz Vatikana

Videli smo kako primate poklon od pape, ali ne znamo šta Vam je papa poklonio?
- Taj poklon su jedan zlatnik, jedan srebrenjak i jedan bronzani novčić, sa njegovim likom. Oni su numerisani i to je predviđeno za retke goste, kao što su predstavnici država.
Dobio sam još jedan poklon od državnog sekretara Vatikana, Sodana. To je pero za potpisivanje, da kažem, Zakona i dekreta, uz njegovu napomenu da sa tim perom potpisujem dobre zakone.

Gospođa Karla del Ponte je sve do susreta sa Vama bila nezadovoljna komunikacijom sa našim predstavnicima. Posle prvog susreta sa Vama videli smo osmeh na njenom licu. Kako ste uspeli da je oraspoložite?
- Mi imamo problem sa Hagom i moramo ga ukloniti tako što ćemo primeniti zakon koji smo doneli. Rekao sam to, ali sam dodao i da oni treba da nam pomognu. Saradnja sa tribunalom nije tako jednostavna, nije jednostavna ni tamo gde su prisutni predstavnici međunarodne zajednice, kao na primer u Bosni.

Smatram da svi ovi ljudi koji su na neki način teret daljem napretku državne zajednice, koji su možda u svojim borbama, idealima i nadanjima, mislili da rade najbolje stvari za svoj narod, moraju sa sobom da odluče, da pokušaju da dokažu svoju nevinost pred sudom. Neko se može kriti i živeti u nekom drugom svetu, ali javno će ostati istorijska mrlja, teret i odgovornost čitavom narodu, zato što neko nema hrabrost da kaže: Ja sam to uradio, ili nisam to uradio.

Treba javnosti da kažem i to da nema nekih novih stotina optužnica. Naš problem je ovo što sada znamo. Trenutno su za Tribunal važna dva čoveka, gospodin Šljivančanin i gospodin Mladić, i dok to ne bude rešeno, mi ne možemo ući u Partnerstvo za mir i ne možemo napredovati u procesima integracije onom brzinom kojom smo želeli. Nama nije cilj da, kako neki kažu, šaljemo naše ljude po belom svetu da im sude. Nama je stalo da oni dokažu nevinost, ali i to da čitav narod ne trpi zbog toga.

Da li ste u razgovoru sa Karlom del Ponte konstatovali to da vlasti i Srbije i Crne Gore tvrde da ti "najvažniji" ljudi za Hag uopšte nisu ovde?
- Predložio sam joj: Vaši istražitelji, naša policija, eventualno i stručni organi vojske, i hajte raditi zajedno. To je najbolji način da proverimo da li su oni tu ili ne. Ja ne znam da li su tu ili ne. Dobijam informacije da nisu tu, ali ja to ne znam. Ne mogu da tvrdim ni da jesu, ni da nisu.

Da li je apsolutna saradnja sa Hagom isključivi uslov za ulazak u Partnerstvo za mir?
- Ne, postoje tri uslova. Jedan je reforma vojske, gde smo mi zapravo postigli zavidne rezultate. Drugi je saradnja sa Hagom. Tu je konstatovan značajan napredak i možda bi nam mogli malo progledati kroz prste. I treći, odustajanje od tužbe protiv zemalja članica NATO-a zbog bombardovanja. Mi smo smatrali da bi odustajanje od te tužbe bila stvar nekog dogovora, gde bi oni mogli da proizvedu odustajanje Bosne i Hercegovine od tužbe prema prethodnoj državi Jugoslaviji, odnosno sada Srbiji i Crnoj Gori. Na tome rade sada naši pravnici i ekspertska grupa na čelu sa gospodinom Varadijem. To će biti politička odluka.

Prilikom vašeg poslednjeg boravka u Italiji, mediji su preneli informaciju o zahtevu za aboliciju gospodina Šišića. Njegova supruga i advokat su rekli da ne znaju za to. Kako je došlo do tog nesporazuma?
- Smatrali smo da ono što ćemo mi uraditi nije protiv interesa gospodina Šišića. Mi smo tamo nastupili kao članovi jedne šire porodice, jedne zajednice koja se interesuje za sudbinu svog građanina. I ja i gospodin Svilanović smo u razgovoru sa gospodinom Ćampijem izneli neke činjenice. Iz razgovora sa njima, zaključili smo da su oni ostali potpuno otvoreni da u nastavku postupka sagledaju sve informacije, da dobiju dodatne informacije od našeg ministarstva odbrane. Mi smo rekli da mislimo da je gospodin Šišić upravo žrtva.

Onaj ko je dao naređenje, trebalo bi da odgovara. Imali smo ideju da učinimo najiskrenije dobro, i mislim da smo naišli na razumevanje. Ovih dana bi, preko italijanske ambasade, trebalo da pristigne zahtev našem Ministarstvu odbrane za onaj deo informacije koji bi mogao da italijanskom pravosuđu da puni uvid u čitav taj postupak.

Da li je Crna Gora regulisala svoje obaveze prema saveznoj administraciji i da li će plate službenicima stići na vreme?
- Ima nekih koji stalno pričaju da Crna Gora radi protiv zajednice, da ne izvršava obaveze i slično. To jednostavno nije tačno. Crna Gora je izvršila jedan deo obaveza. Ovo je nova zajednica i treba malo vremena svima da se naviknu.

Ovdje, u Srbiji se pokušava stvarati neko anticrnogosko raspoloženje koje ja ne razumem.
Ranije je u administraciji radilo na desetine hiljada ljudi, a sada će ih biti tek oko 2.000, i od toga će iz Crne Gore biti oko 50 ljudi. S druge strane, Zajednica donosi novac, preko Zajednice dolaze krediti, sa Zajednicom svet hoće da razgovara. Siguran sam da većinske vlasti i u Srbiji i Crnoj Gori ne misle kao ovi neki pojedinci.

U Beogradu samo spavam

Gde živite kad ste u Beogradu?
- Ja ovde samo spavam, i to u Crnogorskoj vili. Inače tim avionom idu moji saradnici, koji bi inače morali da putuju. Njih je pet ili šest, i još dva čoveka iz obezbeđenja. Broj karata koji bi mi plaćali je cena toga aviona. Kad sam došao u Beograd, znao sam da će tri stvari biti veoma važne: gde spavam, da li sam platio neki veliki račun na nekom splavu, i treće, da li ću imati neku privatnu ili neku drugu avanturu. To su slike prošlosti, slike Crnogoraca koji pripadaju političkoj prošlosti. Tekstovi koji su usmereni protiv aviona, ustvari su usmereni protiv moga zalaganja za demokratizaciju, za saradnju sa Hagom, za reforme, i protiv svega onoga što ja vidim kao budućnost.

I pre formiranja Zajednice bilo je u Podgorici nekih netrpeljivosti prema Beogradu, ali i obrnuto. Da li se to sada svelo na te neke pojedinačne situacije?
- Mi sada imamo jedno potpuno novo poverenje. Od nas, novih ljudi koji predstavljaju Crnu Goru, niko neće dobiti stan, niti će ga tražiti, nismo se uselili u rezidencije. Ne tražim ništa ni za sebe, osim što mukotrpno radim. Na Savetu ministara uglavnom donosimo odluke uz punu saglasnost.

Sada imamo jedan potpuno novi odnos i institucije potpuno funkcionišu. Glavna poruka jeste da je duh sporazumevanja pobedio duh konflikata, ogovaranja. Ima i onih koji kažu - da li naši u Beogradu štite interese Crne Gore. Državni predstavnici i Srbije i Crne Gore veoma uspešno sarađuju.

Gospodin Labus je nedavno rekao da bi samostalna Srbija pre ušla u Evropsku uniju nego u zajednici sa Crnom Gorom. Vaš komentar?
Ne mogu da sudim izjavama u nedostatku argumenata. Ulazak u Evropsku uniju ne zavisi ni od čije izjave, nego od onoga što uradimo.

Mislim da je to mala bitka za pregrupisavanje političkih biračkih pozicija. To je pitanje Srbije i ja u to ne želim da se mešam. Moje je da izražavam volju većine Srbije i Crne Gore i da poštujem Ustavnu povelju i ja se toga držim.

Nedavno Vas je jedan list proglasio najskupljim predsednikom, zbog vožnje avionom. Kako doživljavate takve stvari?
- Ako je zabranjeno da se vozim avionom, predlažem da se vozim kočijama i da verovatno putujem dva meseca od Budve do Beograda i obrnuto. Pokušavao sam da sledim logiku moderne tehnologije, jer sada imamo avione, a ljudi u srednjem veku su se vozili kočijama. Pošto ne mogu unapred da planiram kad ću tačno da putujem, ne može me JAT ili Montenegroerlajnz čekati. Ja ovde nemam niti rezidenciju, niti stan, niti kuću, niti to tražim. Ja ovde samo radim.

Slavica Jovović
Foto: B. Pantelić

Reply via email to