Title: Message
 

 
by                                                                           
Datum: 12. juni 2003. g.

Upozorenje:Ukoliko ste ovu poruku dobili greškom ili više ne želite da dobijate nove informacije i tekstove sa ARTEL GEOPOLITIKA pritisnite [EMAIL PROTECTED] i u rubrici "subject" napišite "unsubscribe".

Rade Drobac: Partijska država i partijska diplomatija

OGLEDALO NEDELJE
11. juni 2003. godine

U okviru maratonskog usaglašavanja o svim mogućim pitanjima iz domena bilateralnih odnosa Srbije i Crne Gore, kako bi se to reklo diplomatskim rečnikom kada bi u pitanju bile dve suverene države, raspravljano je i o diplomatskoj mreži ove egzotične državne tvorevine pod neobičnim nazivom Državna zajednica Srbija i Crna Gora.
Uprkos naglašene transparentnosti političkih procesa i dogovaranja novih vlasti u oba entiteta - termin treba uslovno uzeti jer nije jasno da li su ove tvorevine države ili republike - malo je o tim razgovorima doprlo do javnosti. Ono o čemu se , za sada , najviše govori je da će na zahtev Crne Gore, MIP SCG povući sve ambasadore iz inostranstva koji su tamo otišli kao kadrovi SNP CG, bivšeg koalicionog partnera DOS-a.
Na njihova mesta bi, naravno, poslali proverene kadrove DPS, sadašnjeg koalicionog partnera DOS-a (ako se tu o koaliciji uopšte može govoriti).
DOS, sa svoje strane, diskretno pušta informacije u slobodnu štampu da bi iz inostranstva mogli biti vraćeni i šefovi diplomatskih misija koji su kadrovi DSS, zabludelog DOS-ovog bivšeg saveznika (Vladeta Janković - London), ili simpatizeri ove partije (Diklić - Pariz, Glišić - Kambera).
Ukoliko se ove najave potvrde to bi bio još jedan značajan doprinos deprofesionalizaciji još jedne državne službe, diplomatske, kojoj su ovakvi udarci zadavani više puta u proteklim godinama.
Pri tome se uopšte ne raspravlja o veoma ozvbiljnim pitanjima koja bi bila neminovna posledica ovakvih poteza.

Neozbiljna država
Pre svega, prevremeno povlačenje bilo kog diplomate iz inostranstva ostavja utisak krajnje neozbiljne države, što znači neozbiljnog partnera za bilo kakvu saradnju - političku, ekonomsku ili drugu. A kada se to radi sa prvim čovekom ambasade onda to ima i značajnu političku težinu i može se tumačiti na razne načine, Na primer, da je to znak promene politike u odnosu na zemlju domaćina, ili da je to znak nestabilnosti prilika u zemlji koja ambasadora vraća, ili pak da je to vrsta političkog protesta zbog nezadovoljhstva nečim u odnosima izmedju dve zemlje.
Kada je u pitanju profesionalni ugao, onda je tu stvar jednako loša. Taman čovek dodje, stekne poznanstva, počne da gradi korisne kontakte, stekne autoritet u domaćoj administraciji i javnosti, država ga vrati. Dok dodje novi ambasador prodje sigurno par meseci, a često se desi i više od šest meseci, u kom periodu je misija bez glavnog čoveka, čime je njen rang, a time i uticaj i domet, svakako znatno smanjen, Novi ambasador, svakako, mora počinjati opet sve ispočetka.
Zatim, niko ne spominje ni materijalne troškove koje to izaziva. Slanje u inostranstvo jednog diplomate, ili njegovo vraćanje, pa slanje drugog, vuče sa sobom znatne troškove. Tu se ne radi samo o plaćanju avio karata, iako to nije mala suma, jer diplomate putuju sa celom porodicom, već i o delu troškova transporta ličnih stvari za radnika i njegovu porodicu, kao i o kirijama za stanovanje i sličnom.
Na kraju, niko ne razmišlja ni o privatnim problemima koje ovakvi potezi izazivaju u porodicama vraćenih radnika ili diplomata. Naime, redovne smene u diplomatskim misijama su u leto ili jesen, pre svega zbog uklapanja u premeštaje školske dece. Vraćanje pre vremena po pravilu unosi velike probleme u porodice vraćenih diplomata.
Ako želimo da imamo u službi kvalitetne ljude moramo voditi računa i o njihovim problemima i interesima.
Ovde je značajno istaći da bi diplomatija morala biti ozbiljna profesionalna služba, nezavisna od dnevno - političkih prilika, partijskih vratolomija i ličnih simpatija ili animoziteta, pri čemu bi kriterijumi za primanje u radni odnos i slanje u inostranstvo morali biti krajnje profesionalni i vrlo rigorozni. Diplomate bi morale biti odane državi koju predstavljau, a ne partiji ili republici.
Pored toga, posao diplomate nije, kako mnogi zamišljaju, kokteli, premijere, leptir mašne i džet -set, već veoma složen i delikatan posao. U njemu se prepliću znanje, analitika, pismenost, sposobnost za kontakte, odmerenost i takt sa značajnim poznavanjem politike, ekonomije, vojske, bezbednosno - obaveštajnih poslova, konzularnih poslova, kulture, protokola, pri čemu diplomata mora imati i sposobnost i ovlašćenje da samostalno razmišlja, preduzima inicijative i aktivnosti, daje ocene i predloge i preuzima na sebe istupanje u javnosti, i mnoge druge složene poslove koji , samo na prvi pogled, izgledaju jednostavno. Naravno, diplomata nikada ne istupa u svoje ime već u ime države koju predstavlja i dužan je da u svakoj pirlici brani njene stavove, bez obzira da li se sa njima uvek slaže. Zbog svega toga mnogi s pravom ovu službu smatraju elitnom

Znanje i iskustvo - neprikosnoveni.
Sama činjenica da je neko afirmisani intelektualac, ma šta to značilo, ne garantuje da će on uspešno obavljati diplomatske poslove. Pri tome se takva kadrovska rešenja često pravdaju primerima Andrića i Crnjanskog, pri čemu se gubi iz vida da u oni bili profesionalne diplomate jednako koliko i književnici, ali i da je ono vreme bilo drugačije od današnjeg po mnogo čemu.
Za uspešno obavljanje svih ovih poslova neophodno je svakako znanje ali, pre svega , iskustvo i neprekidno usavršavanje. Lični profil diplomate mora biti perfektan. On mora biti pošten, stručan, odgovoran, lojalan, poverljiv, snalažljiv, preduzimljiv i sl. O znanju jezika ne treba ni govoriti, ne o onom uličnom, već književnom, stručnom.
U svetlu ovih činjenica slati na te poslove ljude koji ne odgovaraju tim kriterijumima, pri tome neobučene i nepripremljene je samoubistvo službe i profesije.
Cilj ovog teksta nije, dakle, da se brani profesionalnost i kvalitet kadrova SNP ili DSS koji treba da budu vraćeni jer su i oni po partijskom kriterijumu poslati, mada i medju njima ima poneki redak profesionalac, kao na primer bivši zamenik ministra Zoran Novakovi}ć već da ukaže na ovu krajnje negativnu praksu koja nanosi ozbljne štete ovoj, svugde u svetu značajnoj, profesiji, a time i celoj državi i njenim interesima.
Nakon dolaska DOS-a na vlast vraćen je veliki broj diplomata iz inostranstva, medju njima i brojni profesionalci. Mnnogi od njih su dobili otkaze. U kratkom periodu su na nijihova mesta poslati novi partijski kadrovi, ovoga puta DOS-a, od kojih su neki i ekspresno vraćeni, kao bivši ambasador SRJ u Vašingtonu St. Protić. Sada će se na mesta kadrova SNP i DSS poslati novi partijski kadrovi DPS i DOS-a.
Na Zapadu kome toliko neodmereno težimo to se nikada ne bi moglo desiti. Tamo je diplomatija " civil service ", stručna služba od ugleda, i najveći broj kadrova je iz profesionalnih struktura. Promene partija na vlasti ne utiču na njihov status.
Kod nas, na žalost, partijska država reprodukuje partijske organe, pa i diplomatiju, na štetu ove značajne profesije i državnih interesa. Ima li tome kraja i da li će se u ovoj zemlji ikada ponovo na dnevni red vratiti profesionalizm, stručnost i integritet profesije i kadrov
a.


ARTEL GEOPOLITIKA je privatan, nezavisan i nelukrativan web site koji se izdražava od volonterskog rada nekolicine entuzijasta.
Ukoliko  vam se informacije koje ARTEL GEOPOLITIKA objavljuje dopadaju bili bismo zahvalni da nas podržite bilo kojom finansijskim doprinosom ili kroz reklamiranje na našem web site-u. Vaša pomoć biće upotrebljena za još kvalitetnije selektiranje informacija, njihovo brže postavljanje na site i, što smatramo možda i najvažnijim, prevodjenje najkvalitetnijih tekstova i na druge jezike.
Za dinarske uplate: Rade Drobac- Postanska stedionica-, žiro račun br. 908-20001-18-8888-47712653
Za devizne uplate:  Rade Drobac- Nacionalna [tedionica- Devizni ra~un br.: 00-305-0002922.2

<<_IMVTemp_Show_ARTELlogo2.gif>>

Reply via email to