Genocid u Drakuliću
Dok god se ne izvini žrtvama ustaškog terora, papa nije dobrodošao
"Svi su zaklani u štali, osim očeve najstarije kćerke, koja je ubijena u osnovnoj školi u Šargovcu. Zaklao ju je fratar Filipović, koji je čuda pravio; vadio je djeci oči, sjekao im jezike i uši i još ih je tjerao da plešu. Ustaše su počele ubijati u četiri sata ujutro 7. februara, i do 14 časova pobili su 2.297 stanovnika Drakulića, Šargovca i Motika. Nisu pucali da se ne bi čulo u gradu. Sve su obavili hladnim oružjem. Poslije su nastavili slavlje na Petrićevcu", priča Nedeljko
piše: Dragana Dardić
Nedeljko Glamočanin prvo je dijete rođeno u selu Drakulić nakon što su ustaše 1942. godine u ovom i susjednim selima Šargovcu i Motikama zaklale više od dvije hiljade Srba. "Ja sam dijete Đure Glamočanina, koji se iz njemačkog zarobljeništva vratio 1945. godine. Rođen sam godinu dana kasnije, kao prvo dijete u Drakuliću. Djece u selu nije bilo, jer su sva poklana 1942. godine, 7. februara", priča za Patriot Nedeljko Glamočanin. Svih 70 članova porodice Galmočanin ubijeni su tog krvavog 7. februara. Sudbina je htjela da Đurađ, Nedeljkov otac, preživi, i to samo zato što je u to vrijeme bio u zarobljeništvu u Njemačkoj. "Noć uoči pokolja moj otac je usnio grozan san. Kao on stoji na nekom ostrvu i doziva djecu. Kako se koje pojavi, rijeka ga odnese. Kad se ujutro probudio, rekao je svojim kolegama u zatvoru: 'Mojih više nema', nastavlja priču Nedeljko. Kaže da se ocu u tom snu javio i sveti Nikola, poručujući mu da bude hrabar i ne diže ruku na sebe, jer će ponovo imati familiju i djecu. San se obistinio. Loza se, ipak, nije prekinula. Đurađ se po povratku iz zarobljeništva ponovo oženio i, osim Nedeljka, dobio još troje djece. U porodici Glamočanin poslužuje se uoči svakog Svetog Nikole. Đurđu su ustaše ubile jedanaestoro djece, ženu i majku. "Svi su zaklani u štali, osim očeve najstarije kćerke, koja je ubijena u osnovnoj školi u Šargovcu. Zaklao ju je fratar Filipović, koji je čuda pravio; vadio je djeci oči, sjekao im jezike i uši i još ih je tjerao da plešu. Ustaše su počele ubijati u četiri sata ujutro 7. februara, i do 14 časova pobili su 2.297 stanovnika Drakulića, Šargovca i Motika. Nisu pucali da se ne bi čulo u gradu. Sve su obavili hladnim oružjem. Poslije su nastavili slavlje na Petrićevcu", priča Nedeljko.
Zvjerski ustaški plan
Prema riječima publiciste Jovana Babića, koji je objavio dvije knjige o
ustaškim zločinima, masakr u selima Župe Petrićevac bio je temeljito i tajno
pripreman.
"Da narod u selu ništa ne bi posumnjao i da bi ih učinili
neopreznim, ustaše su im sedam dana ranije preko radija odali priznanje za
lojalnost, najavivši takođe da će im dijeliti hranu, te da bi trebalo da počiste
snijeg kako bi hrana mogla da se dostavi. Čak su, pod izgovorom bjesnila, i pse
odstranili da ne bi lajali i upozorili mještane", navodi Babić. On kaže da je u
pokolju pravoslavaca učestvovala 8. ustaška bojna, ustaše iz lične Pavelićeve
garde, kao i lokalni katolici, među kojima su prednjačili dr Viktor Gutić,
prijeratni banjalučki advokat, i fra Miroslav Filipović, koji je poslije pokolja
unaprijeđen u čin satnika i postavljen za komandira logora Jasenovac. Na osnovu
zvaničnih dokumenta do kojih je došao, Babić navodi da su 7. februara 1942.
godine ustaše u osnovnoj školi u Šargovcu ubile pedeset dvoje pravoslavne djece,
u rudniku Rakovac krampovima i maljevima pobili su 65 rudara, u Drakuliću je
ubijeno 715, a u selu Šargovac 1.500 Srba.
"Politika Nezavisne Države
Hrvatske bila je jasna – Srbe treba uništiti. Planirano je da Banjaluka bude
glavni grad NDH i da se zove Antin Grad. Pavelićev doglavnik Mile Budak je
nedvosmisleno isticao da jednu trećinu Srba treba poklati, jednu trećinu
pokatoličiti i jednu trećinu protjerati", ističe Babić. Prema njegovim riječima,
jedini grijeh mještana Drakulića, Šargovca i Motika bio je taj što su bili
pravoslavne vjeroispovijesti.
Papa bi trebalo da se izvini za hrvatska zlodjela
"Jeziva je činjenica da će papa na Petrićevcu, mjestu odakle je krenuo
zločinački pohod, proglasiti blaženim Ivana Merca. Smatram da oni koji su bili
dužni obavijestiti papu gdje ide na beatifikaciju, to nisu učinili. Da su to
uradili, uvjeren sam da papa ni u najružnijem snu ne bi pristao da na takvom
mjestu obavi beatifikaciju", kaže Babić. On dalje kaže da bi se sa srpske strane
papin dolazak smatrao dobrodošlim i bio iskreno pozdravljen "kada bi Njegova
svetost sa tog mjesta uputila molbu Srbima za oproštaj grijehova počinjenih
tokom II svjetskog rata".
Za razliku od Babića, Glamočanin je ubijeđen da
papa dobro zna šta se dešavalo u okolini Petrićevca tokom II svjetskog rata. "U
svakom slučaju o svemu tome dobro je upoznat biskup Franjo Komarica i on je
trebalo da vodi računa o tome. Što se tiče pape, neka on obavlja svoj posao –
niti mu to mogu zabraniti, niti poželjeti dobrodošlicu. On, da je pravi papa,
davnih dana bi održao parastos srpskim žrtvama u Jasenovcu, gdje je poklano 750
hiljada ljudi. To je isto trebalo da uradi i na spomen-kosturnici u Drakuliću i
da se izvini srpskom narodu za nedjela koja su radili Hrvati. Ako to uradi,
smatraćemo ga pravim Božjim izaslanikom", kazuje Nedeljko.
Mještani sela
Drakulić, Šargovac i Motike za 22. jun, za kada je zakazana posjeta pape
Banjaluci, ne planiraju nikakva masovna okupljanja ili proteste.
"Mi ćemo u
nedjelju, kao što je to red i običaj u Srba, otići na groblja i do
spomen-kosturnice, gdje ćemo zapaliti svijeće i položiti cvijeće. Nemamo namjeru
sprečavati papin dolazak ili organizovati masovna okupljanja. Ko bude želio da
dođe na groblje, neka dođe i o tome će svako lično odlučiti", rekao nam je
Nedeljko. Ustašku kamu 7. februara 1942. godine preživjelo tek dvadesetak ljudi
koje je mlinar Marko Lipovac sakrio u sijenu. "Jedno dijete iz Brkovića
preživjelo je jer se sakrilo pod krevet, a bilo je i par slučajeva da su ljudi
preživjeli jer nisu bili do kraja zaklani", naveo je Glamočanin.
Veliki
srpski pjesnik Jovan Dučić je napisao: "Zlo i nesreća ne dolaze od Boga, nego od
čoveka". Papa bi kao Božiji izaslanik, zarad istine i pokajanja, kada na
Petrićevcu bude služio svetu misu, osim o Ivanu Mercu, koga će učiniti blaženim,
trebalo da progovori i o ustašama, koji su u svoj krvavi pohod 7. februara
krenuli upravo sa tog mjesta.
