ISTRAZIVANJE IWPR
TRETMAN PRITVORENIKA TOKOM AKCIJE "SABLJA" TORTURA U VISE VARIJANTI Osumnjiceni koji su privodjeni u policijskoj akciji posle Djindjicevog ubistva tvrde da su bili podvrgnuti torturi. To potvrdjuju i neki domaci i medjunarodni eksperti koji su imali kontakte sa pritvorenicima, tvrdeci da je izvestaj delegacije OEBS-a i Saveta Evrope znatno ublazen radi kompromisa sa srpskim vlastima u tom momentu Pisu: Dragana NIKOLIC-SOLOMON i Gordana IGRIC (IWPR) POLICIJSKA akcija poznata pod imenom "Sablja", koja je trajala od 12. marta, kada je ubijen Zoran Djindjic, do 22. aprila, rezultirala je hapsenjem najmanje 10.000 ljudi. Cilj istrage bio je da se pronadju ubice i da se razbiju kriminalni klanovi. Vlasti su 29. aprila optuzile 45 ljudi, uglavnom clanova zloglasnog zemunskog klana, za organizovanje i izvrsenje Djindjicevog ubistva. Oko hiljadu ljudi se i dalje nalazi u pritvoru na osnovu odredbi novih kontroverznih propisa. Svedocanstva koja je prikupio IWPR ukazuju da su neki od uhapsenih zlostavljeni od strane policije i to grublje i u sirim razmerama nego sto bi se moglo zakljuciti iz saopstenja srpske Vlade i predstavnika Ujedinjenih nacija i OEBS-a. Najcesci oblici mucenja bili su teska prebijanja i gusenje. Takodje su primenjivani elektro-sokovi. Neki od pritvorenika mucenjem su primoravani da potpisu priznanje. Zlostavljanje se odvijalo na razlicitim lokacijama. S kesama na glavi Milan Vukovic, vlasnik restorana iz Beograda, uhapsen je 13. marta, dan po objavljivanju vanrednog stanja u zemlji. Bio je zadrzan mesec dana zbog sumnje da je pripadao grupi za koju se veruje da je izvrsila atentat na premijera. Oslobodjen je bez podizanja optuznice. Vukovic je opisao tretman kojem je bio izlozen u policijskim prostorijama u Makisu, blizu Beograda, u sedistu specijalne jedinice Ministarstva unutrasnjih poslova za borbu protiv organizovanog kriminala. - Grupa od sest ili sedam maskiranih policajaca vezala mi je ruke za stolicu koja je bila fiksirana za pod. Onda su mi navukli kesu na glavu. Vrlo brzo sam potrosio sav vazduh. Kesa mi se zalepila za lice i ja sam poceo da se borim za vazduh. Kada je bilo ocigledno da se gusim, probusili su kesu. To su mi radili dva puta. Trazili su da priznam da sam diler droge, ucenjivac i trgovac oruzjem, da sam nezakonito trgovao naftom, cigaretama i devizama. Nisu me tukli. Ali, kada sam dospeo u Centralni zatvor u Beogradu, video sam na desetine prebijenih ljudi u hodnicima. Vukovic je jedan od malobrojnih koji su se usudili da govore o mucenju ne skrivajuci svoj stvarni identitet. Jedan od pritvorenih koji su razgovarali sa nasim saradnicima iskljucivo pod uslovom da ostanu anonimi, kaze da je bio uhapsen i drzan u pritvoru 30 dana i pusten bez ikakvog obrazlozenja. Plaseci se odmazde, u pocetku se snebivao da govori, ali je na kraju rekao da su ga tukli dok je bio u pritvoru. "Nisu bili odavde, doveli su ih sa strane, i nosili su maske". Prikupljeno je vise svedocenja koja se ticu grupe ljudi iz Krusevca koji su bili optuzeni za povezanost sa organizovanim kriminalom. Vecina njih se i dalje nalazi u pritvoru, pa smo mogli da govorimo samo sa advokatima i rodjacima onih kojima je bio odobren kontakt sa spoljasnjim svetom. Neki od pritvorenika nisu imali konatkta sa pravnim savetnicima jos od hapsenja. Suprug Sandre Petrovic, Goran, i njen brat Igor Gajic uhapseni su u Krusevcu 14. marta. Ona kaze da su obojica iznenada nestali bez traga i da porodica nije mogla da stupi u kontakt sa njima vise od mesec dana. Svog supruga videla je tek 13. maja, kada je izveden pred istraznog sudiju. - Jedva sam ga prepoznala. Tesko je hodao i izgubio je oko sedam ili osam kilograma. Kaze, muz joj je rekao da ga je policija odvela u sumu, nakon sto su mu na glavu stavili vrecu sa otvorom za disanje koju su pricvrstili lepljivom trakom. Onda su ga tukli, dva puta je gubio svest. U izjavi datoj 26. maja, advokat Dejan Jovanovic potvrdio je da je Goran Petrovic i njemu ispricao istu pricu i da su mu on i drugi pritvorenici rekli da su bili "prebijani na veoma brutalan nacin". Advokat je takodje rekao da su na svima "vidljive mentalne i fizicke posledice", kao i da je Goranu Petrovicu povredjena kicma. Kada je Sandra Petrovic videla brata Igora, imao je deset kilograma manje. I on joj je rekao da su ga odveli u sumu, posto su mu stavili vrecu na glavu, da su ga mucili elektro-sokovima, koristeci elektricne kablove. Zatrazio je da istrazni sudija to unese u zapisnik. Prema Sandrinoj prici, posto su ih pretukli, odvedeni su u policijsku stanicu u Krusevcu, gde su im uzeli iskaze. Obojica su onda prebaceni u Beograd. Porodica je uspela da ih pronadje tek uz pomoc dvojice advokata. Violeta Kojic, ciji je suprug takodje uhapsen u Krusevcu 14. marta, kaze da je i on tesko pretucen i da sada otezano hoda. Njegovo fizicko i mentalno stanje je lose, dva puta je pokusao da presece vene, pa je prebacen u vojnu bolnicu u Beogradu. Kojicev advokat Momir Vuckovic potvrdio je ovu pricu. - Nikada u zivotu nisam video tako tesko pretucenog coveka. Na njegovom telu nema nijednog mesta bez podliva. On je, takodje, potvrdio da je njegov klijent pokusao da izvrsi samoubistvo jer mu je rekao: "Radije cu sam da se ubijem, nego da me oni ubiju". Posle 60 dana u pritvoru, Kojic i ostali prebaceni su u Beograd po nalogu specijalnog tuzioca za organizovani kriminal. Advokati o tome nisu obavesteni. Trecem coveku, Slavoljubu Markovicu, koji je uhapsen u isto vreme kada i Kojic i Petrovic, samo jednom je dozvoljeno da vidi advokata. - Moj klijent vise ne lici na osobu koju sam poznavao pre hapsenja. Ima mentalne probleme i pokusao je da izvrsi samoubistvo", izjavio je njegov advokat, koji je insistirao da ostane anoniman. - Rekao mi je da su ga vodili u sumu, kaze Markoviceva zena Emina. Imao je vrecu preko glave. Tamo su ga tukli. Videla sam ga u istraznom zatvoru u Krusevcu. Jedva sam ga prepoznala. Izgubio je 12 kilograma i nos mu je polomljen. Na odeci koju sam donela iz zatvora ima tragova krvi. Pantalone su mu pocepane na kolenima, verovatno od klecanja, kaze ona i dodaje: - Muz mi je rekao da su ga tukli cetiri puta - od toga dva puta posle ukidanja vanrednog stanja. Pokusali su da ga mucenjem nateraju da prizna stvari koje nije ucinio, da bi mogli da ga optuze. Markovic je bar bio u prilici da vidi svog advokata. On je nasim saradnicima rekao za slucaj Zivorada Zivkovica, koji je u krusevackom zatvoru proveo tri meseca bez ikakvih konatakata sa pravnim savetnicima. Posle prvih 30 dana dobio je jos 60 dana pritvora po zakonu koji je u Skupstini usvojen u aprilu. Slucajevi zlostavljanja prijavljeni su i medju 45 optuzenih za saucesnistvo u Djindjicevom ubistvu. IWPR je dobio informacije o dva takva slucaja od medjunarodno priznatog strucnjaka za ljudska prava. Jedan se tice coveka iz Beograda koji je spavao kada su mu pripadnici SAJ upali u stan. Ni on, ni druga dvojica koji su bili u stanu, nisu ih culi kada su usli. Policajci su ga probudili i poceli da tuku kundacima. To je trajalo 15 do 20 minuta. "Isto su uradili i sa drugom dvojicom - jedan od njih se od batina upisao u pantalone". Onda je odveden u policijsku stanicu. Uskracivanje sna Druga svedocenja ticu se onih oblika zlostavljanja i degradacije koji ne spadaju u fizicko nasilje. Uskracivanje sna je, navodno, primenjeno u slucaju Svetlane Raznatovic, popularne pevacice i udovice Zeljka Raznatovica Arkana. Ona je je medjunarodnim ekspertima rekla da joj policija nije dala da spava 35 sati, ispitujuci je u smenama. Slobodan Pazin, nekada visi policijski inspektor za razbojnistva u Beogradu, saopstio je istom izvoru da mu je san bio uskracen - bar 40 sati. Poznati beogradski advokat koji je pristao da govori pod uslovom da ostane anoniman kaze da se ovaj postupak pritvaranja moze opisati kao smisljeno zlostavljanje. - Zar nije mucenje postupak u kojem coveka zatvorite u podrum i ostavite ga danima bez ikakvog kontakta sa porodicom ili spoljasnjim svetom? Ljudima nije bilo dozvoljeno da se okupaju ili promene ves po 30 dana, kaze ovaj advokat. - Mnogi su oslobodjeni nakon sto su proveli nedelje u pritvoru, a da ih za to vreme niko nista nije pitao niti saslusavao, niti su kasnije optuzeni. Recenica koju su najcesce culi od policajaca, u sklopu psiholoske torture kojoj su bili izlozeni, glasila je: "Vi ste kriminalci, nemate vi nikakva prava". - Razgovarao sam sa covekom koji je proveo 22 dana u podrumu policijske stanice u Zemunu. Prva tri dana uopste mu nisu davali hranu i nije imao nista da se pokrije dok je spavao na klupi u celiji sa razbijenim prozorom. Pusten je iz pritvora bez saslusanja i nikakva optuznica nije podignuta protiv njega. Slucajevi navodnih zloupotreba odigrali su se tokom velikog broja hapsenja izvrsenih na osnovu pravila koja dozvoljavaju da se onemoguci kontakt sa osumnjicenima u periodima koji traju i do dva meseca. Takva praksa znaci da pritvorenici nemaju na raspolaganju nikakve pravne lekove u ovom kljucnom periodu - pre formulisanja krivicnog slucaja. Vecina slucajeva zloupotreba i prijavljena je u ovoj ranoj fazi, jer kada osumnjiceni budu optuzeni i prebaceni iz policijskog pritvora u zatvor, tamo imaju pristup lekaru, cije je prisustvo neophodno da bi se dokumentovale povrede. Predstavnicima jedne medjunarodne organizacije pokazan je takav dokument kada su pokusali da se raspitaju o zatvoreniku koga nisu uspeli da vide. U dokumentu je bilo naznaceno da je imao modricu na oku i hematome na tabanima! I nekoliko izvora u pravosudju i u medjunarodnim organizacijama potvrdilo je da se u najvecem broju slucajeva fizicko zlostavljanje odigravalo prilikom hapsenja ili za vreme pritvora u istraznom zatvoru. Ovi izvori navode da je medju najvecim prekrsiocima bila Specijalna antiteroristicka jedinica (SAJ). Prosirena ovlascenja za zadrzavanje u pritvoru proistekla su iz uredbe o uvodjenju vanrednog stanja, koju je potpisala Natasa Micic, vrsilac duznosti predsednika drzave. Policiji je dato pravo da privede svakoga za koga se sumnja da "ugrozava bezbednost drugih gradjana ili republike" i zadrzi ga u pritvoru do 30 dana. U ovom periodu osumnjiceni nisu imali pravo da vide advokata, izadju pred sudiju ili stupe u kontakt sa porodicom. Uredba je prestala da vazi prestankom vanrednog stanja, ali 11. aprila Skupstina Srbije je izmenila Zakon o organizovanom kriminalu da bi policiji dala jos sira ovlascenja, da moze zadrzati osumnjicenika u pritvoru do 60 dana bez kontakta sa spoljasnjim svetom, a za to je potrebno samo odobrenje nadredjenog zvanicnika iz Ministarstva unutrasnjih poslova. U posebnim slucajevima, istrazni sudija moze odrediti i dodatni pritvor od jos 90 dana. U nekim slucajevima osumnjicenici su prvo pritvoreni na osnovu uredbe o vanrednom stanju, a onda zadrzani u pritvoru u skladu sa odredbama novog zakona, tako da im se moglo desiti da ne vide advokata i cela tri meseca. Organizacija Hjumen rajt voc izdala je saopstenje u kojem se kaze da je produzeni period pritvora u suprotnosti sa medjunarodnim standardima. "Praksom Evropskog suda za ljudska prava ustanovljeno je da zadrzavanje u pritvoru bez mogucnosti komunikacije predstavlja krsenje Evropske konvencije o ljudskim pravima, cak i ako traje znatno krace od onoga sto se trenutno praktikuje u Srbiji". Osumnjicenima se omogucava kontakt sa advokatom tek prilikom izvodjenja pred istraznog sudiju. Advokati sa kojima smo razgovarali navode da su imali ogranicen pristup svojim klijentima i da su u nekim slucajevima njihovi klijenti naknadno prebacivani u druge istrazne zatvore - bez obavestenja. Vlasti su izvrsile i pritisak na neke advokate da potpisu izjave kojima se obavezuju da ce materijale povezane sa slucajem drzati u tajnosti. Poricanje zvanicnika Indicije da su iza atentata stajali vodeci kriminalci u zemlji znaci da u Srbiji nije bilo mnogo saosecanja za njih. Ocevidno da je i u inostranstvu, odobravanjem akcije uperene protiv kriminala, kako izgleda, u drugi plan potisnuta briga za sudbinu uhapsenih. U krivicnom zakonu koji se sada primenjuje u Srbiji i Crnoj Gori tortura nije eksplicitno zabranjeno. Ali, u clanu 190 navedeno je da ce "sluzbena lica koja tokom vrsenja duznosti primenjuju silu, pretnje ili druge zabranjene metode u cilju iznudjivanja priznanja ili drugog iskaza od osumnjicenog lica, svedoka ili drugog lica, biti kaznjena zatvorom od tri meseca do pet godina". Clan 191 predvidja iste kazne zatvora za sluzbena lica koja "nanesu teske fizicke ili mentalne patnje, koriste pretnje ili uvrede, ili se ponasaju na drugi nacin koji vredja ljudsko dostojanstvo". Vlasti u Srbiji tvrde da nije bilo slucajeva znacajnijih krsenja ljudskih prava. Rasim Ljajic, ministar za ljudska i manjinska prava Srbije i Crne Gore, kaze da su u nekim slucajevima ljudi bili tuceni prilikom hapsenja - ali da to nije bila masovna pojava, niti to predstavlja sistematsko krsenje ljudskih prava. Odbacio je i optuzbe da je bilo mucenja. Kada se IWPR 3. juna obratio Ministarstvu unutrasnjih poslova Srbije, nakon sto su izostali odgovori na faksom postavljena pitanja o ovim optuzbama, portparol, pukovnik Vladan Colic, izjavio je: "Medjunarodne organizacije koje su posetile pritvorenike dale su svoje misljenje. Ministarstvo nema nista da doda". Mada su prvi izvestaji o zlostavljanju pritvorenika procureli u javnost vec nekoliko dana posle 12. marta, vlasti se nisu oglasavale do 7. aprila, kada se beogradska ispostava americke organizacije Hjumen rajt voc pismom obratila Vladi Srbije i zahtevala da se prekine praksa drzanja osumnjicenih u izolaciji. Ministar pravde Vladan Batic odgovorio je jednostavnim poricanjem: "Protiv onih koji se drze u pritvoru nije primenjivana sila, organicavanje prava, niti bilo sta sto bi bilo u suprotnosti sa zakonom". Dan posle publikovanja pisma ove organizacije, potpredsednik Vlade Cedomir Jovanovic obavestio je novinare da "nema razloga za zabrinutost" i da "policija, tuzioci i sudovi postupaju u skladu sa svojim ovlascenjima". Da bi naglasio stav da je zabrinutost koju je izrazila organizacija HRV neosnovana, Jovanovic je dao neobicnu izjavu: "Prosle nedelje su predstavnici OEBS-a, Saveta Evrope i EU posetili Centralni zatvor u Beogradu i iz prve ruke se uverili da su ljudska prava tamo zasticena". Ali, pokazalo se da je ova tvrdnja netacna. U to vreme nijednom predstavniku inostranih organizacija nije bilo dozvoljeno da poseti bilo koji zatvor. Najmanje jedna istaknuta organizacija podnela je zahtev da joj se takva poseta odobri, ali nije dobila nikakav odgovor tokom tri sedmice od uvodjenja vanrednog stanja. - Bio sam iznenadjen podatkom koji je izneo potpredsednik Jovanovic. Proverili smo i ustanovili da nijedna medjunarodna organizacija nije bila ni u kakvoj poseti, izjavio je predstavnik ove organizacije. - Cak suprotno, dva ili tri dana posle Jovanoviceve izjave, dobili smo sluzbeno saopstenje da nam ne mogu odobriti posetu pod uslovima koje smo zahtevali. Sve ce se saznati Pod snaznim spoljasnjim pritiskom vlasti su, ipak, morale da popuste. Vise od mesec dana posle uvodjenja vanrednog stanja, 14. i 15. aprila, predstavnici UNHCHR-a, misije OEBS-a u Beogradu i OEBS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) posetili su Centralni zatvor i glavnu policijsku stanicu u Beogradu. U zajednickom izvestaju o preliminarnim nalazima, objavljenom 13. maja, izmedju ostalog pise: "Tokom posete delegacija je cula optuzbe i ustanovila da postoje indicije da je u slucajevima najmanje dvojice pritvorenika bilo mucenja i zlostavljanja. Nije bilo moguce u potpunosti proveriti istinitost ovih tvrdnji, ali delegacija veruje da je potrebno omoguciti pritvorenicima da ulazu takve prigovore i ocekuju razmatranje njihovih prituzbi u najkracem mogucem roku". Delegacija je takodje objavila da "produzeni period pritvora u kombinaciji sa losim uslovima boravka u pritvoru za mnoge pritvorenike predstavljaju degradirajucu kaznu ili tretman". U javnom saopstenju koje je izdao OEBS moze se uociti namera da se kritike na racun srpske Vlade ogranice. Sef misije OEBS u Srbiji i Crnoj Gori Mauricio Masari izjavio je da nisu registrovali nijedan slucaj "znacajnijeg krsenja prava" niti "narocito nepovoljne" cinjenice u pogledu stanja u kojem se zatvorenici nalaze. Masari, medjutim, nije bio u timu koji je obavio posetu. Ipak, jedan od clanova delegacije izjavio je za IWPR da izvestaj predstavlja kompromis i da nudi ublazenu sliku stvarnog stanja. - Ono sto smo videli bilo je zaista strasno. Uslovi u samicama su takvi da sami po sebi predstavljaju mucenje. U tim prostorijama nismo bili u stanju da disemo, pa smo sa pritvorenicima razgovarali na drugom mestu. Isti izvor potvrdio je da su ustanovljeni slucajevi fizickog mucenja pritvorenika i da su neke od njih jedva prepoznali. - Jedan od pritvorenika, na kome su se i 20 dana posle hapsenja videli tragovi zlostavljana, rekao je clanovima delegacije da je posle prvih batina izgledao kao "covek slon", naveo je ovaj izvor. Ipak, zatvorska kapija otvorena je samo predstavnicima OEBS-a i UN-a. Nevladine organizacije Fond za humanitarno pravo i Helsinski komitet za ljudska prava u Srbiji nisu dobile odobrenje da udju u zatvor. Bogdan Ivanisevic, predstavnik organizacije Hjumen rajt voc u Beogradu, kaze da ni njegovoj organizaciji nije dozvoljeno da udje u Centralni zatvor i razgovara sa pritvorenicima, mada je odobrenje za to dobijeno od Ministarstva pravde. - Jasno je da srpska Vlada sprecava da razgovaramo sa pritvorenicima, narocito u svetlu (UNHCHR-OEBS) izvestaja koji ukazuje na ogranicenja u kontaktu sa pritvorenicima i iznosi ozbiljne kritike na racun losih uslova u zatvoru i povreda koje se nanose pritvorenicima, rekao je Ivanisevic. Mada je priznala da su se u najranijoj fazi pritvaranja dogadjali izolovani slucajevi prebijanja, Vlada, koliko je poznato, nije preduzela nikakve korake u cilju sprovodjenja istrage o postupcima njenih redovnih i specijalnih policijskih snaga. Prema odredbama clana 2 Konvencije protiv mucenja, zemlje potpisnice duzne su da "preduzmu efikasne zakonodavne, administrativne, pravosudne ili druge mere u cilju sprecavanja mucenja". Optuzenici ce na predstojecim sudskim procesima verovatno navoditi da su bili muceni i izvestan broj slucajeva mogao bi biti odbacen vec na prvom rocistu ili po podnosenju zalbe. To ce diskreditovati vladu, kako u njenim pokusajima da se obracuna sa organizovanim kriminalom, tako i u pokusajima da evropske institucije uveri da je svoje zakone i pravosudnu praksu uskladila sa standardima EU. - Mnoge stvari ce se tek otkriti. Ranije ili kasnije, sve to sto se dogadjalo pritvorenicima za vreme vanrednog stanja naci ce se pred sudom u Strazburu. Drzava ce morati da isplati velika obestecenja, komentarise jedan ekspert iz delegacije koja je posetila zatvor u Beogradu. Jedan od uhapsenih tokom operacije "Sablja", Mihajlo Colovic, vec planira da tuzi Dejana Joksimovica, sefa policije u Arandjelovcu. U sudskoj dokumentaciji nalazi se izjava Colovica da ga je Joksimovic bicevao telefonskim kablom, udarao ga, sutirao, tukao bezbol palicom, sve u pokusaju da ga natera da optuzi drugog osumnjicenika. Colovic je izjavio da mu je pukla bubna opna i da je morao da trazi medicinsku pomoc. http://www.svetlost.co.yu/arhiva/2003/404/404-3.htm Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
