BUDUĆNOST VOJVODJANSKIH VAZDRUŠNIH LUKA U KARGO
SAOBRAĆAJU
Beograd – Njujork, preko
Čeneja
Čenejski aerodrom bi mogao da postane alternativa
Surčinu. - Uskoro diplome više, odnosno visoke škole, za stručno
osoblje koje
se školuje u domaćim vazduhoplovnim edukativnim centrima
Na stolu Vlade Srbije za nekoliko
dana naći će se Nacrt zakona o civilnom vazduhoplovstvu, čija bi rešenja, shodno
ranijem dogovoru Beograda i Podgorice, trebalo da se primenjuju u obe članice
državne zajednice. Povećanje bezbednosti vazdušnog saobraćaja čini temelj ovog
pravnog akta, po kojem će morati da se ravnaju ne samo domaće i inostrane
aviokompanije koje sleću na domaće aerodrome i poleću s njih, nego i svi oni
koji samo koriste naš vazdušni prostor. Prema rečima pomoćnika direktora JAT-a
za pravne, kadrovske i opšte poslove i jednog od članova radne grupe koja je
pripremala zakon Stanislava Novakovića, pri izradi nove regulative maksimalno su
se izbegavale nama, inače, svojstvene originalnosti. Naprotiv: težilo se
striktnom poštovanju međunarodnih konvencija, standarda i preporuka, koje svaka
država mora da zadovolji da bi postala članica međunarodnih vazduhoplovnih
organizacija i kao takva onda konkurisala za određene međunarodne destinacije.
- Doskora, recimo,
JAT nije mogao da dobije dozvolu da leti za SAD i Kanadu, ne zato što nas ne
vole, već zbog toga što nemamo jedinstvenu vazduhoplovnu vlast. Ona je, naime,
još uvek formalno podeljena između Savezne uprave za kontrolu letenja, Saveznog
vazduhoplovnog inspektorata i Sektora za vazdušni saobraćaj i Republičkog
ministarstva za saobraćaj i telekomunikacije. Svet, međutim, insistira na
centralizovanoj vazduhoplovnoj vlasti, pre svega i na prvom mestu zbog
bezbednosti vazdušnog saobraćaja. Zato je novi zakon i predvideo osnivanje
direkcije civilnog vazduhoplovstva Srbije, koja će predstavljati vrhunski
autoritet u ovoj oblasti na teritoriji cele države – kaže Novaković.
|
JAT pod zaštitom - Novom regulativom precizno se definiše koji se uslovi moraju ispuniti da bi se posedovala avio-kompanija. Pri tome je JAT kao nacionalna avio-kompanija na izvestan način zaštićen, ali to rešenje nije hir monopoliste, već plod iskustva iz drugih zemalja u tranziciji, prvenstveno Slovenije i Češke. Takav potez, recimo, nije povukla Bugarska, pa je upropastila svoju nacionalnu avio-kompaniju, jer je dozvolila da „biznismeni” sa sumnjivim bonitetom i poreklom imovine prvo otkupe njene akcije, a onda je oteraju na doboš. Nacionalna avio-kompanija je pravo blago, ćelija bogata kadrovima, flotom, komercijalnim pravima... i neizmerna bi šteta bilo pustiti je niz vodu – kaže Novaković. |
Iz
ugla Vojvodine najzanimljivija rešenja predviđena novim propisom odnose se na
mogućnost izgradnje civilnih aerodroma i njihovog stavljanja u funkciju
putničkog i kargo, odnosno privrednog saobraćaja. Prema Novakovićevim rečima, u
novom zakonu nema ograničenja u pogledu lokacije na kojoj će se nalaziti neka
vazdušna luka, ali je veoma precizno definisano koje sve uslove ona mora da
zadovoljava, zatim ko sve može da bude njen osnivač, a predviđena je i
kategorizacija aerodroma u odnosu na njihovu tehničku opremljenost.
- Jedan
od modela rešavanja pitanja vojvođanskog aerodroma je ulaganje novca u dogradnju
Aerodroma “Beograd”. Procene su da bi za Pokrajinu u ovom trenutku takav potez
bio i celishodniji i jeftiniji od, recimo, izgradnje novog aerodroma u blizini
Novog Sada ili na nekoj drugoj lokaciji. Druga solucija je, pak, osposobljavanje
postojećih aerodroma i podizanje njihove kategorije na viši nivo. To jeste
skuplji poduhvat, ali, dugoročno gledano, takođe može da bude veoma isplativ –
navodi Novaković.
Vojvodina bi, po njegovoj oceni, najpre mogla da uloži
novac u rekonstrukciju aerodroma JAT-ove pilotske akademije u Vršcu. NJegovu
poletno-sletnu stazu trebalo bi produžiti za 1.000 metara, čime bi se ona
osposobila i za spuštanje aviona tipa DC-9. Što je još važnije, stvorili bi se
uslovi za obavljanje kargo saobraćaja, od DHL-a do prevoza poljoprivrednih
proizvoda.
|
Srbija zastupa SCG Nadležnost u oblasti civilnog vazduhoplovstva prešla je Ustavnom poveljom na nivo Srbije. Analogno rešenjima u finansijskoj oblasti, gde je Narodna banka Srbije agent državne zajednice pri Međunarodnom monetarnom fondu, autori novog zakona predvideli su da SCG pred međunarodnim vazduhoplovnim organizacijama, pre svega ICAO i ECAC, predstavlja Direkcija civilnog vazduhoplovstva Srbije. |
- Ka
kargo saobraćaju morao bi se okrenuti i aerodrom Čenej, ali to podrazumeva
zamašna ulaganja u njegovu infrastrukturu, od odgovarajuće poletno-sletne staze
i pratećih objekata, pa sve do izgradnje kvalitetne veze s autoputem
Subotica-Beograd. No, tako koncipiran aerodrom bi brzo izrastao u regionalnu
vazdušnu luku, koja bi, kao alternativa Surčinu, zamenila aerodrom u Podgorici,
koji je, veoma daleko, i mali, te ne može da primi više od tri-četiri aviona na
stajanci. Pored toga, novosadski aerodrom bi mogao da dopuni i ponudu Beograda
nudeći putnicima destinacije prema moru, a pogotovo prema regionalnim centrima,
kakvi su Ferara, Dortmund ili Pula – dodaje Novaković.
Novi zakon se, što
takođe veoma zanima Vojvodinu, delom bavi i školovanjem letačkog osoblja, pri
čemu jasno normira ko može da se bavi tim odgovornim poslom. Uz to, predviđeno
je i da se obuka pilota i drugog tehničkog osoblja formalno digne na nivo više
škole i fakulteta.
- Želja nam je da Pilotska akademija JAT-a u Vršcu, pa
posle Školski centar JAT-a na surčinskom aerodromu, izdaju diplome koje će imati
„težinu” višeg, odnosno visokog obrazovanja. U ovom trenutku, naime, stručno
osoblje na školovanju u ovim institucijama dobija diplome koje imaju međunarodnu
licencu, ali nisu i adekvatno vrednovane na domaćem terenu. To praktično znači
da su u slučaju napuštanja službe u avijaciji naši piloti i tehničari
hendikepirani, jer im se priznaje samo srednja škola, i za zvanje, recimo,
inženjera moraju da polažu razliku u ispitima na Saobraćajnom fakultetu. Naša je
namera da, naravno u dogovoru sa prosvetnim vlastima, taj problem rešimo – kaže
Novaković.
M. Stajić
