| Nedelja 29. jun 2003. |
Broj 32199 VEK PRVI |
|
Čeda kao institucijaKad pojedinac zameni
specijalizovane službe
Čedomir Jovanović je u svakom slučaju izuzetna osoba. Prema najmlađem potpredsedniku republičke vlade teško da neko može biti ravnodušan, naročito posle njegovog svedočenja pred skupštinskim odborima. Iz tog Čedinog istupa moglo se razumeti da je on, samo kao šef poslaničke grupe vladajuće koalicije, učestvovao i uticao na pozitivan ishod mnogih prelomnih događaja koji su pretili da ugroze mladu postoktobarsku demokratiju u Srbiji. A šta je Čeda zapravo radio? Novinar nedeljnika "Vreme" Miloš Vasić napominje prvo da su se posle 5. oktobra 2000. svi dali impresionirati raznim uličnim "umetnicima", Legijom, Čumetom, Šljukom. A ko god je od njih nešto značio bio je "na vezi" sa tadašnjom Državnom bezbednošću. – Mislim da je to zbližavanje sa pomenutim "umetnicima" i bilo inicirano od DB-a s ciljem infiltriranja i u strukture nove vlasti. Onda je došlo vreme za rasklapanje te sprege, a Čeda Jovanović se već bio dokazao kao sposoban i konstruktivan pregovarač, čovek koji rešava neprijatne situacije, "trablšuter", kažu Amerikanci – objašnjava Vasić. Čedinu ulogu u postoktobarskom periodu i Dušan Janjić, direktor Foruma za etničke odnose, dovodi u vezu sa ranijom pozicijom. Verovatno je, kako kaže, u Miloševićevo vreme kada je ceo politički život bio u "podzemlju", Čedomir Jovanović uspostavljao kontakte između opozicionih i nekih drugih struktura. – Problem je, međutim, što se i posle 5. oktobra nastavilo u istom maniru. Podela vlasti, naime, nije obavljena u skladu sa Ustavom i zakonskim normama. Stvorena su dva centra moći koja nisu bila zasnovana na Ustavu i zakonima, već na snazi ličnosti i onoga što su zagrabili – objašnjava Janjić i dodaje da je u takvoj konstelaciji odnosa Jovanović za svoju grupaciju bio ono što je, izgleda, Ljiljana Nedeljković bila za DSS. Ovde se nameće pitanje legalnosti i legitimiteta onoga što je Jovanović radio. Prema rečima Milenka Radića, predsednika Fonda za razvoj demokratije, bar 24 tačke iz Čedine izjave nisu legalne. On nije smeo da dolazi u zatvor, niti da komunicira sa zatvorenicima, čak ni preko upravnika zatvora, nije smeo da komunicira ni sa Miloševićem, niti da dovodi bilo čiju decu, ističe Radić. – Nelegalne su sve uloge koje je Jovanović pominjao u Skupštini. Suprotne su zakonima, jer građani plaćaju institucije sistema a one imaju akte na osnovu kojih rade – kaže Radić. Dušan Janjić ukazuje da se u političkom smislu mogu imati ljudi od poverenja. "Ako, međutim, imate ljude za specijalne operacije, a ono što je Jovanović radio je upravo to, oni se ne mogu držati u parlamentu – pripadaju službama za specijalne operacije, BIA ili MUP-u". Sam Jovanović je u toku svedočenja pred parlamentarcima, odgovarajući na slične primedbe, izjavio da je to "pitanje spremnosti da se preuzme odgovornost za društvo u kojem sam ja skroman deo vlasti koja je odgovorna za sve". Milenko Radić nema razumevanja za Jovanovićeva objašnjenja zašto je i kako dospeo u poziciju tako važne spone između vlasti i onih koji bi te vlasti trebalo najviše da se plaše. – Nikada nema kritične situacije u kojoj se tim vlade ne bi organizovao i doneo neku odluku u roku od sat vremena. Najbolji primer je ubistvo Zorana Đinđića – kolegijum vlade se u tako kritičnoj situaciji okupio vrlo brzo i preuzeo konce događaja – podseća Radić. Brojna su i mišljenja da je u slučaju Čede Jovanovića reč o "čistom političkom realizmu". U svakoj državi, u političkim i partijskim strukturama, kaže Miloš Vasić, "postoje te sive zone, koje nisu srcu mile, ali mora neko i to da radi". Vasić procenjuje da je ovakvo uplitanje jednog uticajnog političara u krug sumnjivih persona bilo motivisano "kontrolom štete". I da je na kraju korist od toga bila veća od štete. Biljana Baković |
