|
ŠTA
DALJE
Sajtu »Ljudska prava« kao prilog za
akciju
Odgovor
Gospodo, u nemogućnosti da pojedinačno
odgovorim na sva pozitivna i negativna reagovanja koja su na moj tekst pod
naslovom Šta dalje pristigla,
osvrnuću se samo na neka koja se najčešće pojavljuju a plod su nedoumice ili
pogrešno shvaćeni delovi mog izlaganja.
Samo sam
taksativno naveo tri načina smene vlasti, ni jednog trenutka ne zagovarajući
bilo koji drugi osim demokratskog na
izborima. Zato ih nisam ni detaljnije komentarisao jer sam smatrao da vašu
pažnju treba usmeriti samo prema jednom odnosno Demokratskoj smeni vlasti na
izborima. Osim toga Nasilno, uličnim
protestima, smenjivanje vlasti iziskuje ista pa čak i veća novčana sredstva.
Pa ako je vać tako mnogo je bolje ta sredstva utrošiti u organizovanje stranke i
pobedu na izborima nego se poigravati sa sudbinom Srbije i haotičnom i krajnje
neizvesnim nasilnim rušenjem vlasti. Moram da upozorim da se i ova dva nasilna
načina smene vlasti mogu dogoditi ako aktuelna vlast uporno i provokativno
ignoriše zahteve da se na izborima proveri da li DOS i dalje uživa podršku
gradjna ili je nju igubio.
Pod
"iznudjenim"
raspisivanjem izbora podrazumevao sam prevremene izbore
raspisane zbog stepena opštedruštvene krize, štrajkova, neslaganja u samoj
vladi, pritiscima opozicije u parlamentu.... Kao i u svim ostalim zemljama
prevremeni izbori su uvek iznudjeni ako ta zemlja udje u gore navedenu spiralu
društvenih kretanja, a raspisuju se kao demokratska varijanta izlaska iz te i
takve spirale negativnih dogadjanja. Nisam mislio na masovne ulične
proteste kojim bi se »inudili«
izbori jer je tada kasno za raspisivanje izbora, jer se počinju dogadjati
manje ili više nekontrolisani procesi nasilnog rušenja
vlasti.
Mi kao
narod nismo tako mali i nejaki kakav je utisak u ovim kriznim vremenima
stvoren. U Evropi ima dosta zemalja naše veličine i manjih pa se ne osećaju
nejaki i bespomoćni. Taj utisak bespomoćnosti stvoren je zbog raspada
zemlje, njenog daljeg razbijanja i uništavanja prevashodno od strane vladajuće
oligarhije. Defetizam i bespomoćnost podstiče se svesno kako bi narod ušao u
apatiju i pomirio se sa političkom opcijom neophodnosti tutorstva pa samim tim i
apsolutne poslušnosti prema zapadnim mentorima i bez prava na odbranu svoje
samosvojnosti kao i minimuma nacionalnog interesa. Takva zemlja i narod u
apatiji ne mogu da udju u new
deal i pokrenu svoje ljudske i sve druge resurse. Samo
nacija u pobedničkom zanosu može da pokrene svoje potencijale i brzo izvuče sama
sebe i svoju zemlju iz krize u koju je zapala.
Promena tog sveukupnog raspoloženja
stvara se promenom vlasti, kao što je to stvoreno i 05
oktobra 2000, a koji je pogrešnom politikom DOS-a uništen pa danas moramo da
raspravljamo o neophodnosti njegove smene. Pored ostalog koje sam u predhodnim
javljanjima naveo i zato je neophodno potrebna promena vlasti. Njenom
promenom otvorila bi se nada i perspektiva gradjanima, kako bi
oni novim elanom i svojim inicijativama bili pokretači prvenstveno
privrednog pa samim tim i sveukupnog oporavka zemlje. Najidealnije je da ta
promena bude na izborima demokratski i bez dodatnih
potresa.
Smatram
da u svim ovim procesima srpska dijaspora, bez obzira što njeno postojanje
neki čak i negiraju, treba da odigra značajnu ulogu. Od same promene vlasti do
ulaska nacije u new deal gde bi dijaspora bila značajna pokretačka
snaga sobzirom na svoj finansijski, iskustveni i naučni potencijal. Podrazumeva
se da sve bude zasnovano na tržišnom i profitnom principu. Tek tada će
u Srbiju stići zdrave investicije jer će postojati stabilna vlast u kojoj
aktivno participira i srpska dijaspora, pa bi takva vlast bila autoritativan
garant svih tih ulaganja. Osim toga ne zaviseći niokoga dijaspora bi setom
zakona ostvarila sva sada neopravdano zakinuta prava. Traženjem od ove ili bilo koje druge
vlasti se to ne može ostvariti, jer se u politici ništa ne daje u politici se
uzima.
Gospodin
Vukotić je otvorio celu seriju pitanja sublimiranih u "kako i odakle
krenuti" a posebno se osvrnuo na pitanje sigurnosti novca koji budemo
uložili u formiranje jedne snažne stranke sa projektovanim ciljem pobede na
izborima. Pokušaću u najkraćim crtama da pružim odgovore na ta važna
pitanja.
·
Principi
i načini stranačkog organizovanja su poznati ali ja želim da dodam i to da sam
na tim poslovima profesionalno radio dosta godina i da u tom pogledu mogu
značajno pomoći pri stvaranju, organizovanju i delovanju takve stranke. Čak i u
onim najsuptilnijim tačkama koje su ljudima van tog profesinalnog delovanja
nepoznate. Kako se organizovati
znamo.
·
U ovim
godinama i sa ovim iskustvom bio bih neozbiljan kada bih otvarao ovakvu temu a
ne bih imao i odredjena rešenja za njenu realizaciju. Stoga, ja sam na
okupljanju jednog broja (120) moralnih, uglednih i kompetentnih ljudi već mnogo
toga poradio u cilju stvaranja onog neophodnog nukleusa stranke o kojem sam
govorio do 200-300 kvalitetnih ljudi. Znači, Vukotiću deo tog nukleusa
imamo, koga sada treba dopuniti, oplemeniti i ojačati novim ličnostima kako bi u
finalnom obliku on predstavljano srpsku
elitu matice i dijaspore ili bar njen značajniji deo. S tim da
pod elitom ne podrazumevam samo
ljude sa zvučnim titulama već i one vredne, ugledne u svojim
sredinama i na planu svog profesionalnog delovanja.
·
Treće
pitanje i veoma značajno. Kako sakupiti sredstva za delovanje stranke a da se to
ne pretvori u neku novu obmanu, manipulaciju ili lično bogaćenje pojedinaca.
Smatram da taj segment treba organizovati krajnje javno, što predvidja i novi
zakon o načinu finansiranja stranaka. Treba imenovati direktora stranke
koji će o tom finajsijskom segmentu brinuti i uplate primati preko dinarskog i
deviznog računa stranke, kako bi postojala jasna i na uvid dostupna kako
bankarska tako i stranačka dokumentacija o prikupljenim i potrošenim sredstvima.
Ceo finansijski segment mora da funkcioniše preko računa kao i kod svih
preduzeća gde se tačno zna ko je i zašta odgovoran i gde je potrošen svaki
dinar. Predsednik stranke i ostali viši funkcioneri stranke ne treba niti imaju
razloga da imaju bilo kakav kontakt sa novcem već, će se kretati u statutom
odredjenim okvirima svog propisanog delovanja. Ako su su neki nemoralni ljudi
zloupotrebili takve donacije, to ne znači da je sa donacijama za sva vremena
završeno jer nemojmo polaziti od pretpostavke da su svi nemoralni.
Smatram
da je u ovako organizovanoj neliderskoj stranci manje važno ko će biti
predsednik jer će strankom rukovoditi bord najuglednijih ličnosti koje izabere
skupština ili kongres stranke i gde je uloga predsednika više reprezentativna.
Mišljenja sam da bi možda korisno bilo da predsednik bude iz dijaspore pa sam
stoga u predhodnom izlaganju predložio gospodina Janića. Slažem se vama
gospodine Vukotiću da bi to možda oslabilo aktivnosti na ujedinjenju dijaspore
ali mislim da je ova »borba« u matici važnija. Tu postoji još cela lepeza
nepoznanica. Dali će DOS poput Miloševića nekada zakonski ograničiti da
predsednik mora imati boravište u Srbiji i sijaset drugih smicalica kako bi
diskvalifikovali odredjenu stranku ili onemogućili odredjene kandidate. Takve
zakonske odredbe su bile i za nedavno neuspešne predsedničke izbore ali o tim
zakulisnim igrama sada ne treba razglabati. Srbiji je dosta lidera i liderčića
sa dva tri njegova podrepaša pa ako lider poklekne stranka nestane.
Stranačko udruživanje je dobrovoljno i mnogi kompetentni ljudi nisu spremni da
se povijaju pred predsednikom i podnose njegovu samovolju. Neka bar u našem slučaju izbor predsednika
bude stvarno demokratski postavljen i neka predsednik bude izabran na
osnivačkom kongresu izmedju više ravnopravnih kandidata kao ličnost sa
najviše poverenja.
Stranku ne formiram ja niti bilo
pojedinac, stranku formiramo mi. To je ključni razlog da za 13
godina Srbija nije uspela da dobije snažnu masovnu i uglednu stranku.
Miloševićev period stranačkog delovanja kroz SPS može se okarakterisati kao
simulacija višestranačja jer je to više bio produžetak komunističkog vladanja
gde je opozicija predstavljala samo neophodan dekor. Sama činjenica da je SPS
stvoren udruživanjem SK i Socijalističkog saveza Srbije jasno ukazuje na
produžetak jedne komunističke vladavine uz sasecanje opozicije da se organizuje
i prestavi kao ravnopravni takmac na višestranačkoj sceni. DOS je na nesreću
Srbije, prihvatio upravo te najgore metode delovanja predhodnog režima protkane
revanšizmom, ucenama i opstrukcijom konstruktivnog dela opozicije što će i DOS
dovesti do sloma kao i predhodni režim.
Kao
zaključak svega dosad iznetog želim da podvučem. Da bi se otvorila prespektiva
Srbiji postojeća vlast se mora
zameniti. A da bi to bilo u duhu demokratskih načela to treba
obaviti izborima,
smatram prevremenim jer procenjujem da vlast neće uspeti da
izdrži pritisak svih nagomilanih problema koje danas potresaju Srbiju. Da
bi se vlast zamenila treba urditi sledeće:
·
Formirati snažnu stranku matice i
srpske dijaspore.
·
Obaviti sve potrebne konsultacije u
julu i avgustu i postaviti sve osnovne konture stranke.
·
Održati osnivačku skuptinu ili
kongres stranke krajem septembra.
·
Obezbediti finansijska sredstva od
10 milona evra, stim da je za početnu inicijativu do
kongresa dovoljno 250-300 hiljada evra a da celokupni iznos bude sakupljan
sukcesivno i paralelno sa kampanjom tako da zadnjih 5 miliona evra bude na
raspolaganju stranci za završnu kampanju pred izbore i obaveznu striktnu
kontrolu glasanja za šta treba obezbediti 1,6 milona
evra.
Sve ove
kao i ostale organizacione detalje uradila je gore pomenuta grupa kojoj i ja
pripadam ali mislim da nije korektno očekivati da to i javno prezentiramo.
Mislim da nijedan trener pred odlučujuću utakmicu ne saopštava sastv tima i
taktiku koju će na utakmici primeniti.
S
poštobvanjem
Zvonimir
Trajković
|
Ljudska prava Šta dalje - odgovor 2.zip
Description: Zip compressed data
