"Politika" je poslednjih meseci u više navrata donosila razumna upozorenja javnih i kulturnih radnika o praktičnoj neravnopravnosti ćiriličnog pisma u Srbiji, uprkos jasnim ustavnim i zakonskim normama. Taj napor nije bio uzaludan, i ne bi smeo da se previdi u obilju drugih procesa, ponekad i dramatičnih, u našem političkom životu.
Hteo bih da javno primetim da se vidi izvestan pomak u pravcu poboljšanja statusa ćirilice, što je svakako posledica konstruktivnog pritiska izvršenog putem medija, posebno posredovanjem naše drage i cenjene "Politike". Sama "Politika" jeste, u stvari, jedan od stubova srpske duhovnosti, pa je red da se svrsta u prve redove borbe za bolji položaj ćirilice.
Smatram veoma pozitivnim što je i moćni "Majkrosoft" ovih dana usred Beograda predstavio svoj operativni sistem Windows na ćirilici, čime je delu naše tehničke inteligencije izbijen lažni adut o nemogućnosti elektronskog komuniciranja putem ćirilice. Kako je moguće kompjutere koristiti u Kini na kineskom, u Grčkoj na grčkom i u Rusiji na ruskom, a navodno samo na srpskoj ćirilici to nije moguće? Tehnika je, uostalom, tu da pomogne čoveku, pa i afirmaciji njegovih osnovnih duhovnih potreba i vrednosti, a ne da mu nameće tuđe na račun sopstvenog pisma.
Ćirilični "prozori" ili ikonice na kompjuterima pokazaće da nije sasvim izmišljena priča o superiornosti ovog pisma nad nekim drugima. Videće se koliko je ćirilica ekonomičnija i preciznija u korespondenciji, pored ostalog i time što nema dvojna niti dvodelna slova, niti naredne znake. Zar nije lakše napisati Ljubljana ili Nju Džersi ćirilicom, kao i glagole nadjačati ili odživeti? Latinica ima dvojna slova (digrafe) i oblike koji stvaraju problem dvosmislenosti, kao i slova koja se poklapaju sa brojevima (latinično l kao broj 1).
Naravno, uopšte se ne zalažem za zapostavljanje latinice u srpskoj kulturi, naprotiv; i sam je često koristim, u korespondenciji sa prijateljima u Hrvatskoj, Ljubljani, Švajcarskoj, ili Francuskoj. Koristim je i u Srbiji kad pišem mašinom, kao ovo pismo vama, jer mi je mašina na latinici. Ali, potrebno je da se zna da je ćirilica primarno pismo srpskog jezika, i da je srpska kultura svoje najvažnije i najtrajnije prodore ostvarila na tom pismu.
Na nedavno održanom Kongresu pedagoga Srbije i Crne Gore u Budvi, univerzitetski profesor dr Milivoje Pavlović govorio je o nepovoljnom položaju ćirilice u visokom školstvu, gde je najveći broj udžbenika na latiničnom pismu, a i školska administracija se uglavnom vodi na njemu. Na tragu tog argumentovanog izlaganja u završni dokument, tzv. Budvansku pedagošku deklaraciju (tačka 15) ušao je stav o potrebi zaštite prava učenika i studenata da u školskoj praksi komuniciraju na svom primarnom pismu. Ukazano je na praksu kojom se – nametanjem latinice namesto ćirilice – u prosveti potkopava važan stub nacionalnog i kulturnog identiteta srpskog naroda.
Prof. Milan Stamenković,
Beograd
