Sve lošiji kvalitet života u Beogradu
Besparica urnisala prestonicu
Srpska
prestonica se našla na 179. mestu od 250 gradova sveta, prema kvalitetu života
koji pruža svojim sugrađanima.
Svoju nezavidnu poziciju, prema istraživanju
koje je uradila agencija "Merser hjuman risors konsalting", deli sa Sarajevom,
dok se ispred njih nalaze Skoplje, Zagreb i Ljubljana
piše: Nenad M. Stevanović
"Ko je imao sreće da se jutros probudi u Beogradu, može smatrati da je za
danas dovoljno postigao u životu. Svako dalje insistiranje na još nečemu, bilo
bi neskromno", napisao je sedamdesetih godina prošlog veka Duško
Radović.
Danas, 30 godina posle, srpska prestonica se našla na 179. mestu od
250 gradova sveta, prema kvalitetu života koji pruža svojim sugrađanima. Svoju
nezavidnu poziciju, prema istraživanju koje je uradila agencija "Merser hjuman
risors konsalting", deli sa Sarajevom, dok se ispred njih nalaze Skoplje, Zagreb
i Ljubljana.
Beograd je veliki grad, najveći "međ' Srbima" (u njemu živi
četvrtina građana Srbije), ali Beograđanima, nekada i iz najbolje namere da
njihov grad bude najlepši na svetu, stalno nešto nedostaje.
Pitajući
službenike koji su zaduženi za lepši izgled glavnog grada šta je to što nemaju,
a neophodno im je, svi se hvataju za glavu, uglavnom "smatrajući" da ono što
nedostaje jeste prostor u ovom tekstu, jer nedostataka našeg lepog grada ima
"toliko mnogo da bi moglo da se priča do prekosutra".
Za početak, Beograd
nema dovoljno mostova, široke ulice i sređene saobraćajnice, što dovodi do
čestog haosa u saobraćaju. Obrazloženje: Beograd ima 617 kilometara primarnog
saobraćaja, od čega je 67 odsto saobraćajnica sa jednom trakom po smeru. Beograd
kao dvomilionski grad ima 12.000 parking mesta, od kojih je više od polovine u
centru grada. Prema rečima Uglješe Mitrovića, direktora info centra "Parking
servisa", toliko parking mesta ima i Beč, tako da problemi sa parkiranjem nisu
samo naši. Naš je problem što grad funkcioniše prema Urbanističkom planu iz
pedesetih godina, prema sistemu organizovanom za 50 do 100.000 automobila, a
navala na centar danas je 300 do 400.000.
– U odnosu na protok saobraćaja u
Rimu, gde taksista neće ni da vas vozi u strogi centar grada, mi mu bez problema
prilazimo. Broj parking mesta je dovoljan, što može da se vidi popodne; kada se
svi zaposleni sugrađani vrate kućama, naći ćete mesto za svoj automobil. To što
smo mi razmaženi, pa auto ne možemo da parkiramo dvesta metara od zgrade, nego
da možemo i u ulaz bismo ga nekako uneli, to je sad druga stvar – naglašava
Mitrović.
Na 432 raskrsnice su postavljeni semafori, od toga je 36
ekoloških. Iz JKP "Beograd-put" kažu da će ih postaviti još, mada malo vozača
gasi svoje motore na crvenom. Razlog: prosek starosti srpskih automobila je 12
godina, što nije garant da će kola moći da upale posle "ekološke" pauze.
Ekonomski standard žitelja glavnog grada je iznad proseka (prosečna zarada
12.976) ako se gleda ostatak Srbije (10.367), ali su troškovi života u
prestonici veći, a i potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u februaru 2003.
godine iznosila je 17.010. dinara prema istraživanju koje je radilo Ministarstvo
trgovine, turizma i usluga Republike Srbije.
Beogradu, prema mišljenju
njegovih sugrađana, nedostaju sređene obale i silazak na reke, uređene i legalne
marine, čistija Sava i Dunav (ne mora da bude providna, ali da ne bude onog
silnog đubreta oko splavova), ispravni liftovi (prosečna starost liftova u
Beogradu je 30 godina) i stubišta koja kučići i mačići, a i poneki slučajni
prolaznik nisu "obeležili" kao svoju teritoriju. Glavnom gradu nedostaju javni
WC-ovi. Ima ih 28, od kojih je šest neispravno.
Beograd ima 43 parka, u
kojima nema dovoljno klackalica, ljuljaški, ali se polako uređuju. Za 21
fontanu, od kojih dve nisu u funkciji, kao i za pranje ulica, koristi se
isključivo pijaća voda. Beograd ima i 10 šljunkara na obalama u samom centru
grada, 90 nehigijenskih naselja, od kojih je 20 u centralnoj zoni, čime ne
doprinose lepšem izgledu grada.
Ada Ciganlija je jedini masovniji
sportsko-rekreativni deo grada, a sudeći prema gužvama svakog leta, neophodan je
još bar jedan.
Beograd ima pijace, za čiju ponudu mu mogu pozavideti mnoge
evropske metropole. Ali neke su male i ne odgovaraju kapacitetima opštine na
kojoj su, kao što su pijace na Vidikovcu, dok ih Medaković uopšte nema.
–
Mlečnih hala je mnogo manje nego pijaca. Za napomenu, ovo je jedina prestonica
na svetu koja nema veletržnicu. Ali, sve je to u toku razrade. Malo veći problem
su naši sugrađani. Svaka pijaca je ujutru čista, a nivo naše opšte kulture ima
za posledicu gomile smeća pola sata nakon otvaranja – objašnjava Nikola
Jovandić, savetnik JKP "Gradske pijace".
U Beogradu postoji 11 zvanično
registrovanih pozorišta. Stvarni broj scena gde se odvijaju muzičke i pozorišne
manifestacije u okviru gradskih višefunkcionalnih prostora i kulturnih centara
daleko je veći, što bi moglo da se podvede pod pretpostavku da je kulturna
ponuda u gradu zadovoljavajuća, ali Beograđani nemaju novca da bi posetili sve
što im gradske ustanove kulture nude.
Beograd ima prelepe zgrade, čija se
lepota ne vidi jer su zapuštene i prljave. Beograđanima nedostaje mnogo toga.
Staze za bicikle, večernji termini na bazenima, prodavnice polovnih knjiga po
pristojnim cenama (samo u Beogradu polovne knjige koštaju više od novih)...
S
druge strane, pored zapadnoevropskih plata, njegovim sugrađanima nedostaje
"malo" više opšte kulture kako bi i ovo što ima izgledalo samo malo pristojnije.
Nepoverenje u institucije
Istraživanje o opštoj bezbednosti na nivou grada nije objavljeno. Podaci na nivou republike od aprila 2003. godine, koje je radio "Medium Indey Ltd", preduzeće za istraživanje javnog mnjenja, govore da je nepoverenje u institucije, zajedno sa socijalnim nezadovoljstvom, visoko. Građani smatraju da je društvo kriminalizovano i korumpirano na istom ili višem nivou nego za vreme Miloševića. Veruju da će se stanje u policiji, pravosuđu i zdravstvu, kao i u oblasti privatizacije i stabilnosti dinara i cena poboljšati, ali u pogledu zapošljavanja – teško!
Nedostaje metro
Beogradom svaki dan 1.750.000 putnika prevoze 1.463 vozila GSP-a i devet vozova ŽTP "Beovoz". Podataka o tome koliko bi trebalo vozila da bi prevoz funkcionisao, normalno nema, ali da ih treba još, pokazuje i anketa koju je napravilo GSP "Beograd" gde se putnici žale na učestalost vozila, zatim na pouzdanost prevoza, gužvu u vozilu, ljubaznost osoblja i na čistoću, kako u vozilima tako i na stanicama. U suštini, i stručnjaci i Beograđani se slažu u jednom – da imamo metro, sve bi bilo lakše.
Tesne bolnice
Beograd ima 56 zdravstvenih ustanova, kojima je neophodna bolja tehnička i higijenska opremljenost. Broj od 12.415 posteljnih mesta ne odgovara stvarnim potrebama. Najveći deficiti su u neurologiji, akušerstvu i gerijatriji, gde nedostaje 900 postelja, kao i smanjen posteljni fond kod pneumoftiziologije, zaraznih bolesti, dermatovenerologije, reumatologije u ustanovama opšte hirurgije i interne medicine.
Smog na sve strane
Prosek zelenih površina po opštini, ako se gledaju svetski standardi, bi trebalo bi da iznosi oko 20 metara po glavi stanovnika. Međutim, Vračar, kao jedna od najgušće naseljenih opština, ima samo tri kvadratna metra po glavi stanovnika. Mića Todorović, direktor JKP "Zelenilo Beograd", kaže da je to katastrofalno za ekološku sliku opštine, ali se ne može mnogo pomoći. Prema istraživanju o zagađenju glavnih gradova, Beograd je pri dnu lestvice, među najzagađenijim prestonicama, sa celih 53 boda. Ali, prema rečima Miće Todorovića, treba da se kultiviše 3.000 hektara šume u okolini Beograda, pa će se bar vazduh u gradu malo poboljšati.
