MILINKO STOJANOVIĆ, POVODOM PREDLOGA O STATUSU GOLOG OTOKA
Država je dužna da poštuje amanetnu poruku- da se veliki zločini ne
zaborave i slični njima ne ponove
Skoro čitavu deceniju davani su manje ili više argumentovani
predlozi kakav status da dobije ostrvo Goli otok, na kome je bio
formiran prvi konclogor iz golootočkog vremena. O tome kako sačuvati
istorijsku simboliku Golog otoka priča Milenko Stojanović, počasni
predsjednik Udruženja "Goli otok" Crne Gore.
-Kako se treba sada pa, i u budućnosti odnositi prema ostrvu Goli otok
na kome je bio logor prvijenac kažnjenih i osuđivanih povodom Rezolucije
Kominforma iz 1948. godine među važnijim je pitanjima iz golootočke
problematike. Bilo je dosta različitih gledišta. Preovladala je teza da
se mora reći gola istina o Golom otoku. Preovladalo je gledište da više
istoričari nemaju opravdanje da zaobilaze golootočku tematiku i da je na
danšnjoj vremenskoj distanci potrebno reći objektivno kako je došlo do
ogromnog broja prognanika u logoru - navodi Stojanović.
- Zna se, nastavlja Stojanović, i to da su golootočka zbivanja bila
rezultat aktivnosti partijsko - državne vrhuške na čelu sa Titom. Ostalo
je osnovno pitanje čime se objašnjava da se Tito na drastičan način
obračunao sa političkim neistomišljenicima, do tada partijskim,
političkim i ratnim drugovima.
- Zna se i to da se svaki režim jednoumlja i despotije obračunava
strogo, manje ili više sa političkim protivnicima. U slučaju Titove
vladavine pravilnije je reći Titov obračun sa političkim
neistomišljenicima. To su prvorazredno bili njegovi partijski drugovi -
navodi Milinko Stojanović.
Stojanović objašnjava da se glavni dio starih partijskih kadrova, vojno-
političkih rukovodilaca nije slagao sa Titovom odlukom da se Jugoslavija
odvoji od socijalističkog i postepeno pređe u kapitalistički tabor.
-Veliko istorijsko "NE" nije rekao Tito Staljinu, nego u suštini rekle
su pristalice Kominforma Titu. "Ne - odvajanje od Sovjetskog Saveza i
gradske Rusije" - objašnjava Stojanović.
Pošto su se mase zatalasale, nastavlja Stojanović, u protivljenju
Titovoj politici odvajanja od socijalističkog tabora Titu je bilo jasno
da se sa neistomišljenicima mora obračunati na poseban način.
-Poseban način bilo je deportovanje desetine hiljada ljudi - odvažnih
sinova naših naroda u logore. Nije se upotrebljavala riječ logor nego
radilište društvenog korisnog rada na kojima će se izvršiti
prevaspitanje kažnjenika. Suština prevaspitavanja bila je da se ljudi
odreknu političkih ubjeđenja, da odobre Titovu politku, da se do krvi
obračunavaju sa partijskim i ratnim drugovima koji neće brzo da
revidiraju stav. Iznad svega tražilo se da kažnjenici izvršavaju sve
naloge koje im nameće "isljednik" iz uprave radilišta. Htjelo se i
masovno uspjelo da se kažnjenici slome na takav način da se u njima
ubija čovjek i da oni više nikada ne podignu glavu kao opozicione strane
protiv režima - pojašnjava Stojanović.
Goli otok je bio mjesto prvog logora. Rasadnik budućih logora. Tu su
isprobane teške zlostave i teror.
-Teškim fizičkim radom, gladovanjem, nespavanjem, žeđu, psihofizičkim
prinudama, a posebno redovnim premlaćivanjima i jezivim "strojevima"
logorašima je uveden strah u kosti da ako se ne budu ponašali kako
uprava zahtjeva, dakle ako ne revidiraju stav, mogu ostati stalno u
logoru i kosti ostaviti na Golom otoku. Isljednik je procjenjivao kada
kojeg kažnjenika treba pustiti kući. Isljednik je rezonovao i prenosio
upravi logora koja je konačno odlučivala ko će ići na slobodu - kaže
Milinko Stojanović.
Posljedice Golog otoka bile su teške ne samo za pojedinca nego i za
čitavo društvo.
-Na golootočkom poprištu izgubili smo čovjeka slobodara, pregaoca i od
njega je stvoren poslušni građanin, bolje reći podanik, koji je bio
spreman da izvršava naloge partijsko državne vrhuške. Time je omogućeno
da takva vlast ostane do kraja svoga bitisanja pa je usporen hod našeg
društva i istorije najmanje za jedno stoljeće - smatra Milinko
Stojanović.
Zbog svega, smatra Milinko Stojanović, razumljivo je da je postalo
značajno pitanje kako se odnositi prema Golom otoku, lokalitetu teških
zlostava i zločina u rušenju čovjekove ličnosti, a u mnogim slučajevima
i pitanja života.
- Naše gledište je da na Golom otoku sve treba ostaviti onako kako je
ostalo kada su posljednji kažnjenici 1966. godine konačno napustili
ostrvo. Država je dužna da zaštiti na samom otoku pojedine lokacije. To
su prije svega "Krvava staza" kod malog pristaništa kojom su prošli kroz
stroj svi kažnjenici koji su pristizali na Goli otok poznatim brodićem
"Punap". Kroz stroj jedino nije prošla prva grupa od 1.500 kažnjenika
jula 1949. godine koja se iskrcala na pusto ostrvo. Ova staza dugačka
oko trista metara vodi do takozvane "Male žice" u kojoj je bilo
izgrađeno četrnaest baraka za smještaj. Na ovom lokalitetu lijevo je
velika kuhinja, a desno upravna zgrada sva od golootočkog kamena,
izrađena rukama kažnjenika. Van žice sa istočne strane bio je, za one
prilike veliki magacin gdje su kažnjenici ostavljali odijela. Od "Male
žice" istočnim pravcem bila je još jedna dobro očuvana staza kojom se
redovno kretala kolona kažnjenika izlazeći svakodnevno na rad pored
"električne centrale" u pravcu novog lokaliteta "Drage", gdje su
izgrađeni paviljoni od kamena. Potom upravna zgrada i treća staza u
pravcu sjevera prema "Petrovoj rupi" - logora u logoru Golog otoka -
pojašnjava Stojanović.
Sada ima samo šestorica živih ondašnjih deportivaca iz "Petrove rupe".
- Od "Petrove rupe" na odstojanju od četristo metara južno nalazi se
vrtača gdje su sahranjivani, odnosno bolje rečeno zatrpavani pod mukama
umrli ili ubijeni kažnjenici iz logora "Goli otok". Do ove vrtače nalazi
se ogromna cisterna dobro očuvana i sada na kojoj su radne čete iz
logora radile više od godinu dana. Na otoku se nalaze ogromne gomile
kamena, xim drobilica koja je radila za potrebe gradnje ostrvskih
objekata. Na sve strane vide se ogromne rupe ovdašnjih kamenoloma gdje
su fizički iscrpljivani hiljade logoraša. Bilo bi pravo reći da svaki
kamen Golog otoka treba staviti pod zaštitu države. To je kamenje uzdaha
i krvi, znoja i mučenja. To je kamenje svjedok zločina - ističe Milinko
Stojanović i smatra opravdanim nastojanjem golootočana da se sačuva
istorijski simbol logora.
- Treba se suprotstaviti svim adaptacijama i rekonstrukcijama u logoru
Goli otok i sačuvati njegovu istorijsku simboliku, uz amanetnu poruku
budućim generacijma-da se veliki zločini ne zaborave i da se slični
njima ne ponove - zaključuje Milinko Stojanović. N.K.
Četvrtak, 03. Jul 2003.
------------------------------------------------------------------------
--------
Otok kao umjetnička kolonija
Postoje ideje da bi Goli otok trebalo pretvoriti u turističku
destinaciju. Znači omogućiti turističkoj agenciji da vodi turiste po
Golom otoku uz kazivanje šta se sve dešavalo.
-Pominje se mogućnost da se izvrše izvjesne rekonstrukcije, adaptacije i
slično, te da se u okviru takvih nastojanja Goli otok oformi kao
umjetnička kolonija - pojašnjava Stojanović.
Četvrtak, 03. Jul 2003.
------------------------------------------------------------------------
------
Italijani bi da na Golom prave kamenolom
Oni koji jedino brinu o ekonomskoj strani smatraju da je cjelishodno
dati ostrvo Goli otok u višegodišnji zakup pošto se oni kao dio državne
teritorije ne bi moglo prodati.
-Kao zakupac se interesuje neka moćna italijanska firma koja bi
eksploatisala golootočki mermer. To znači da bi na ostrvu postajale
ogromne drobilice koje bi drobile mermer i kameno brašno transportovale
za Italiju. Goli otok bio bi prekopan, bili bi otvoreni duboki majdani i
slično. To znači totalnu deformaciju lokaliteta. Koliko je ovakav
predlog neumjesan i štetan, ne treba komentarisati - navodi Stojanović.
Četvrtak, 03. Jul 2003.
------------------------------------------------------------------------
----
Kažnjenike i na slobodi čekale zlostave i torture
Malo je do sada razrađivana situacija, ističe Stojanović, da je
svaki logorski zatvorenik u suštini preživio dva Gola otoka. Jedan po
kazni na samom ostrvu, gdje je bio podvrgavan surovim zlostavama i
terorom radi "prevaspitavanja". Kada su kažnjenika obezličili, sagorjeli
njegovu savjest i ostavili ga bez duše, ulili mu strah u kosti,
isprobali praktično njegovu odanost policiji i od njega stvorili
produženu ruku policiji, onda su takvog i otpustili iz logora, a njega
je na slobodi praktično dočekivala slična situacija zlostave i torture
od policije, nemogućnost zapošljavanja, i dalje progonjenje porodice,
žigosanje, kao izdajnika partije i domovine.
Jednostavno rečeno stvarali mu uslove "na slobodi" koje su jednim malim
dijelom ličile na mjere Golog otoka. Očigledno je da su na Golom otoku i
njemu sličnim logorima markirani doživljavali tešku sudbinu, zbog toga i
kažemo da su praktično logorski deportirci doživljavali dva Gola otoka -
kaže Milinko Stojanović.
Četvrtak, 03. Jul 2003.
------------------------------------------------------------------------
-------
Policijska direktiva: Ako treba "informbirovci" i da jedu jedni druge,
ali da se vrate na put partije i Tita
Kada su krenuli progoni data je jasna direktiva policiji - svim
raspoloživim sredstvima obračunati se sa "informbirovcima" i stvoriti im
takve logorske uslove da ako treba jedan drugoga da jedu, samo da se
vrate na put partije i Tita. Istina, oni su zaboravili da čovjek ne može
ubijati čovjeka u ljudima, ako prethodno ne ubije čovjeka u samom sebi.
-Zbog toga mi i govorimo o dvije vrste žrtava iz golootočkog vremena.
Jedne su žrtve logoraša u logoru i tretiramo ih kao golootočke žrtve.
Druga grupacija su takozvane žrtve režima, a to su oni koji su
izvršavali sve što je državno-partijska vrhuška nalagala. Zbog toga su
prvo ubili u sebi čovjeka i onda mogli da ubijaju čovjeka u drugima -
doskorašnjeg druga i prijatelja. Takve žrtve se smatraju, u suštini,
žrtvama režima, jer su bespogovorno režimu služili - ističe Stojanović.
http://www.revijad.cg.yu/dan/
Serbian News Network - SNN
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
