Kome se dodvorava
Beograd?
Vlada Srbije i Crne Gore je u Briselu
podnijela zahtjev za “NATO partnerstvo za mir”. Jos za vrijeme
vanrednog stanja u Srbiji generalni sekretar NATO saveza Dzordz Robertson je
obecao pomoc u “ispunjavanju neophodnih preduslova (za prijem)”. Ministar
odbrane Srbije i Crne Gore Boris Tadic je pocetkom maja, pored reformi vojske i
prekida odnosa sa vojskom Republike Srpske u Bosni, kao “glavni uslov” istakao
saradnju sa Hagom, ukljucujuci i izrucenje Ratka Mladica. Treba primijetiti da
Tadic nije pomenuo glavni preduslov za clanstvo u Partnerstvu za mir, odnosno
povlacenje tuzbe protiv drzava clanica NATO pred Medjunarodnim sudom. Za vrijeme
napada NATO saveza vlada sa Slobodanom Milosevicem na celu je narodnom sudu u
Hagu podnijela tuzbu protiv brojnih drzava NATO saveza.
Predstavnik za stampu
NATO saveza Mark Lejti pozdravio je zahtjev Beograda i istakao da je vecina
uslova “prakticno vec ispunjena”. Prozapadna vlada u Beogradu jos od pocetka
svog mandata pokazuje spremnost da izadje u susret i kada je rijec o tuzbi
protiv NATO saveza. U martu 2000. godine ona je zbog “dramaticnih i trajnih”
promjena u zemlji, koje su citav slucaj stavile u “drugu perspektivu”, vec
zatrazila da joj se rok za podnosenje neophodnih dokumenata produzi za godinu
dana. Dok je srpska stampa prinudno cutala, a zapadna prikazivala vanredno
stanje u ljepsem svjetlu, rok koji je Medjunarodni sud u Hagu postavio Beogradu
- 7. april - istekao je. Kako je Tadic potvrdio predstavnicima domace stampe,
zalba se nece povuci sve dok i Hrvatska i Bosna sa svoje strane ne povuku zalbu
na racun Srbije i Crne Gore, a njegov zamjenik Igor Luksic je pocetkom juna
izdao uvjeravanja da ce uslovi biti sto prije ispunjeni. Pri tom je
“paradoksalno tuziti organizaciju ciji clan neko zeli da
postane”.
Drugima se, medjutim, paradoksalnim cini to sto Beograd ne trazi bar formalno izvinjenje od vojnog saveza koji je ovu zemlju 1999. bombardovao 78 dana. Naprotiv: imperijalni agresor postavlja svoje uslove. Povlacenje tuzbe protiv NATO saveza znacilo bi, medjutim, i gubitak prava na odstetu i bilo bi ravno priznanju vlastite krivice, sto bi znacilo da Srbi uopste, a Milosevic narocito, snose glavnu odgovornost za zlocine pocinjene na Balkanu.
Cinjenica da stanovnistvo, koje vecinom ne podrzava Haski tribunal, ne protestuje energicno protiv ove politike predstavlja posljedicu represivnih mjera uvedenih nakon ubistva premijera DJindjica. Neprimjetno za mnoge strane posmatrace, u Srbiji je ovih dana zapoceta svojevrsna kampanja kriminalizacije naroda. Kod njega se stvara osjecanje krivice i prisiljava se da ispuni uslove Zapada. Tuzba protiv NATO moze da bude povucena samo ako vlada strah i ako propaganda donese ploda.
