Diplome za buvljak
Zoran ARACKI 7/6/2003, 6:11:19 PM
NIŠ - Niški buvljak nije najveći u Srbiji, ali je svakako najškolovaniji. Na njemu rade stotine diplomiranih visokostručnih kadrova, među kojima inženjeri elektronike zauzimaju izuzetno zapaženo mesto.
Mnogi od njih imali su posao u Elektronskoj industriji, našoj najvećoj firmi koja se bavila proizvodnjom televizora, računara, električnih brojila i mnogih drugih uređaja neophodnih za svakodnevni život, kao i za funkcionisanje sofisticirane vojne opreme. Međutim, u poslednjih desetak godina zbog neprekidnog pada proizvodnje, zaostajanja u tehnologiji i pada zarada veliki broj njih ostao je bez posla.
- Čitav sistem EI Niš je godinama u krizi i to se svakako odrazilo i na visokostručni kadar, kojim se ovaj grad godinama unazad ponosio - kaže Vera Ivanović - Savić, direktor Direkcije za kadrovsko restrukturiranje EI Niš. - Nismo uspeli da motivišemo mlade ljude da ostanu na svojim radnim mestima i zato su oni neprekidno odlazili. Plate su već godinama male, sredstava za stručno usavršavanje odavno nema. Pokušali smo kroz socijalni program da u poslednje dve godine bar donekle pomognemo onima koji ostaju bez posla, ali to su mala sredstva. Sa 100.000 dinara koliko su dobijali malo ko je mogao da započne ozbiljniji posao.
PLATE NIJE BILO
ZA Niš se nekada govorilo da je grad elektronike. Tabla sa takvim natpisom stajala je i na ulazu u grad iz pravca Beograda. Zvanični podaci kažu da je 1992. godine u EI Niš od 20.563 radnika bilo oko 2.000 onih sa fakultetskom diplomom. Najbrojniji su, naravno bili diplomirani inženjeri elektronike. Danas, u fabrici ima nešto više od 5.000 radnika, a visokoškolaca je 650. Table na ulazu u grad više nema, a elektronci su spas za sebe potražili van firme kojom su se nekada ponosili.
- Dosta mojih kolega napustilo je Srbiju - kaže Dragoljub Janković (35) diplomirani inženjer elektronike koga smo zatekli na jednoj od tezgi na niškom buvljaku. - Imali su kod koga da odu u inostranstvo i otišli su. Kažu da su se dobro snašli. Dopisujemo se, možda ću i ja uskoro preko granice, jer nemam mnogo nade u bolje sutra, ovde u Srbiji.
NJegov kolega sa tezge Zoran Petrović (38), takođe inženjer elektronike, ne razmišlja o odlasku u inostranstvo, ali i ne žali mnogo za tim što je morao da napusti firmu.
- Radio sam u EI Niš oko 10 godina, ali to je bilo čisto mučenje - objašnjava Petrović. - Plate nije bilo, gubili smo vreme po čitav dan. Otišao sam, pokušao sa još jednim kolegom da napravim firmu, ali nam ni to nije uspelo, jer su obaveze prema društvu bile previsoke. Zbog toga sam krenuo u trgovinu i sada sam na buvljaku, gde relativno dobro zaradim. Jedino mi je krivo što sam onolike godine proveo na školovanju. Znam da ovo nije nikakva perspektiva, ali se nadam da ću uskoro uspeti da se zaposlim u nekom od javnih, državnih preduzeća, jer danas tamo sve više traže informatičare, a to je moja specijalnost.
GRAD MALIH FIRMI
NA evidenciji Tržišta rada u Nišu danas je oko 250 diplomiranih inženjera elektronike. Taj broj je poslednjih godina gotovo standardan uprkos tome što je veliki broj onih koji ostaju bez posla. Ovde tvrde da se u toku godine zaposli oko 30 odsto tih ljudi.
- Zahvaljujući tako velikom broju inženjera elektronike Niš je postao grad u kome ima mnogo malih firmi koje se bave trgovinom i servisiranjem kompjuterske opreme - objašnjava Dragan Ognjanović, zamenik direktora filijale Tržišta rada u Nišu. - Ima slobodnih mesta za te ljude i u državnim firmama koje uvode informacione sisteme.
Zanimljivo je, međutim, da je veoma mali broj inženjera elektronike koristio sredstva za samozapošljavanje, odnosno da se osmelio da osnuje sopstvenu firmu. Na poslednjem konkursu za dodelu tih para niškom Tržištu rada nije se javio ni jedan kandidat.
- Verovatno, najvažniji razlog tome jeste činjenica da su ta sredstva skromna, a da su preuzete obaveze prilično velike - kaže Ognjanović. - Ono što nedostaje ubrzanom zapošljavanju ovih ljudi i otvaranju novih firmi jeste povoljniji način kreditiranja. Sada su kamate prilično visoke.
Da za diplomirane inženjere elektronike, uprkos sadašnjem stanju ipak ima neke nade potvrđuju reči Vere Ivanović - Savić, direktora Direkcije za kadrovsko restrukturiranje EI Niš. Ona tvrdi da je nekadašnjem gigantu elektronike sa juga Srbije i sada potrebno oko 500 visokostručnih kadrova. Međutim, posla će biti tek posle potpunog zaokruženja procesa privatizacije, a on se očekuje do kraja ove godine.
OSTALI SAMO STARIJI
U EI Niš danas radi oko 650 ljudi sa visokom školskom spremom, a među njima je najviše inženjera elektronike. Međutim, reč je uglavnom o ljudima koji zbog godina nisu imali gde da odu.
- Situacija je jedino bolja u firmama u kojima je proces privatizacije završen - objašnjava Vera Ivanović - Savić. - Tamo ima i prijema nove radne snage i boljih plata.
Zoran ARACKI 7/6/2003, 6:11:19 PM
NIŠ - Niški buvljak nije najveći u Srbiji, ali je svakako najškolovaniji. Na njemu rade stotine diplomiranih visokostručnih kadrova, među kojima inženjeri elektronike zauzimaju izuzetno zapaženo mesto.
Mnogi od njih imali su posao u Elektronskoj industriji, našoj najvećoj firmi koja se bavila proizvodnjom televizora, računara, električnih brojila i mnogih drugih uređaja neophodnih za svakodnevni život, kao i za funkcionisanje sofisticirane vojne opreme. Međutim, u poslednjih desetak godina zbog neprekidnog pada proizvodnje, zaostajanja u tehnologiji i pada zarada veliki broj njih ostao je bez posla.
- Čitav sistem EI Niš je godinama u krizi i to se svakako odrazilo i na visokostručni kadar, kojim se ovaj grad godinama unazad ponosio - kaže Vera Ivanović - Savić, direktor Direkcije za kadrovsko restrukturiranje EI Niš. - Nismo uspeli da motivišemo mlade ljude da ostanu na svojim radnim mestima i zato su oni neprekidno odlazili. Plate su već godinama male, sredstava za stručno usavršavanje odavno nema. Pokušali smo kroz socijalni program da u poslednje dve godine bar donekle pomognemo onima koji ostaju bez posla, ali to su mala sredstva. Sa 100.000 dinara koliko su dobijali malo ko je mogao da započne ozbiljniji posao.
PLATE NIJE BILO
ZA Niš se nekada govorilo da je grad elektronike. Tabla sa takvim natpisom stajala je i na ulazu u grad iz pravca Beograda. Zvanični podaci kažu da je 1992. godine u EI Niš od 20.563 radnika bilo oko 2.000 onih sa fakultetskom diplomom. Najbrojniji su, naravno bili diplomirani inženjeri elektronike. Danas, u fabrici ima nešto više od 5.000 radnika, a visokoškolaca je 650. Table na ulazu u grad više nema, a elektronci su spas za sebe potražili van firme kojom su se nekada ponosili.
- Dosta mojih kolega napustilo je Srbiju - kaže Dragoljub Janković (35) diplomirani inženjer elektronike koga smo zatekli na jednoj od tezgi na niškom buvljaku. - Imali su kod koga da odu u inostranstvo i otišli su. Kažu da su se dobro snašli. Dopisujemo se, možda ću i ja uskoro preko granice, jer nemam mnogo nade u bolje sutra, ovde u Srbiji.
NJegov kolega sa tezge Zoran Petrović (38), takođe inženjer elektronike, ne razmišlja o odlasku u inostranstvo, ali i ne žali mnogo za tim što je morao da napusti firmu.
- Radio sam u EI Niš oko 10 godina, ali to je bilo čisto mučenje - objašnjava Petrović. - Plate nije bilo, gubili smo vreme po čitav dan. Otišao sam, pokušao sa još jednim kolegom da napravim firmu, ali nam ni to nije uspelo, jer su obaveze prema društvu bile previsoke. Zbog toga sam krenuo u trgovinu i sada sam na buvljaku, gde relativno dobro zaradim. Jedino mi je krivo što sam onolike godine proveo na školovanju. Znam da ovo nije nikakva perspektiva, ali se nadam da ću uskoro uspeti da se zaposlim u nekom od javnih, državnih preduzeća, jer danas tamo sve više traže informatičare, a to je moja specijalnost.
GRAD MALIH FIRMI
NA evidenciji Tržišta rada u Nišu danas je oko 250 diplomiranih inženjera elektronike. Taj broj je poslednjih godina gotovo standardan uprkos tome što je veliki broj onih koji ostaju bez posla. Ovde tvrde da se u toku godine zaposli oko 30 odsto tih ljudi.
- Zahvaljujući tako velikom broju inženjera elektronike Niš je postao grad u kome ima mnogo malih firmi koje se bave trgovinom i servisiranjem kompjuterske opreme - objašnjava Dragan Ognjanović, zamenik direktora filijale Tržišta rada u Nišu. - Ima slobodnih mesta za te ljude i u državnim firmama koje uvode informacione sisteme.
Zanimljivo je, međutim, da je veoma mali broj inženjera elektronike koristio sredstva za samozapošljavanje, odnosno da se osmelio da osnuje sopstvenu firmu. Na poslednjem konkursu za dodelu tih para niškom Tržištu rada nije se javio ni jedan kandidat.
- Verovatno, najvažniji razlog tome jeste činjenica da su ta sredstva skromna, a da su preuzete obaveze prilično velike - kaže Ognjanović. - Ono što nedostaje ubrzanom zapošljavanju ovih ljudi i otvaranju novih firmi jeste povoljniji način kreditiranja. Sada su kamate prilično visoke.
Da za diplomirane inženjere elektronike, uprkos sadašnjem stanju ipak ima neke nade potvrđuju reči Vere Ivanović - Savić, direktora Direkcije za kadrovsko restrukturiranje EI Niš. Ona tvrdi da je nekadašnjem gigantu elektronike sa juga Srbije i sada potrebno oko 500 visokostručnih kadrova. Međutim, posla će biti tek posle potpunog zaokruženja procesa privatizacije, a on se očekuje do kraja ove godine.
OSTALI SAMO STARIJI
U EI Niš danas radi oko 650 ljudi sa visokom školskom spremom, a među njima je najviše inženjera elektronike. Međutim, reč je uglavnom o ljudima koji zbog godina nisu imali gde da odu.
- Situacija je jedino bolja u firmama u kojima je proces privatizacije završen - objašnjava Vera Ivanović - Savić. - Tamo ima i prijema nove radne snage i boljih plata.
