Ne želim da živim u etnički čistoj Srbiji
Ja nisam Kosovo i Metohija, Božidar Đelić nisu finansije Srbije, Dušan Mihajlović nije policija Srbije, već sticajem okolnosti, istorije i mnogih drugih kosmičkih i nekosmičkih faktora smo se našli na tim pozicijama. Ko to ne shvata još nije sazreo za demokratsku vlast
U žiži interesovanja domaće i svetske javnosti ovih dana su Kosovo i Metohija i rešavanje statusa te pokrajine, dijalog s Albancima pod pokroviteljstvom UN, EU i SAD. Jedan od zaključaka samita u Solunu je da zemlje zapadnog Balkana najpre treba da reše otvorena pitanja kako bi mogle da ostvare svoj cilj i da do 2010. budu primljene u evropsku porodicu. Koordinator Pakta za stabilnost Erhard Busek je rekao da će prijem zemalja zapadne Evrope zavisiti od rešavanja tri problema: razvoja odnosa Srbije i Crne Gore (saradnje ili razlaza), šta će biti sa protektoratom BiH, i kao najteži, pitanje statusa Kosova i Metohije. Najpogodniji sagovornik za temu Kosova je potpredsednik Vlade Srbije Nebojša Čović, koji je od početka svog mandata u Vladi i na čelu Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju.
|
Samostalna Srbija i Vojvodina Kakav je vaš stav u pogledu projekta samostalne Srbije i
kako vidite Vojvodinu u novom ustavu Srbije? |
- Ustavna povelja i Beogradski sporazum su definisali okvir za buduće
odnose Srbije i Crne Gore i sada smo u fazi inplementacije svih tih akata. To ne
ide tempom koji je bio predviđen, ali vredi probati. Ne smemo dozvoliti da
Beograd bude isprovociran time što neko javno govori kako želi da živi sa
Srbijom, da je dobro što postoji državna zejednica, a privatno to sve ruši. To
dodatno komplikuje celu situaciju i čini mi se da je cilj takvog ponašanja da
Beograd nekoga otera. Mi to ne treba da uradimo, već jasno, javno i
transparentno treba da prezentiramo sve šta se događa i da se iskreno potrudimo
da državna zajednica SCG zaživi kao jedna država. Pri tom ne smemo zaboraviti da
Srbija i Crna Gora maltene nisu jedna država već šest - sedam godina - kaže
Čović. - U kakvom će statusu ostati Bosna i Hercegovina, da li kao nezavisna
država, kao što je sada, ili ne, mnogo zavisi od toga kako će se rešavati
problemi u regionu, a presudan je status Kosova i Metohije. Ako na Kosovu i
Metohiji ne bude multietničkog života i ako bude nezavisno i podeljeno, nastaće
problemi i u Bosni i Hercegovini i šire u regionu, a mi to ne želimo. Želimo da
potpuno otvorimo granice, na neki način da ih neutrališemo, ali ćemo ih svi,
naravno, pamtiti, i pri tome obezbedimo slobodan protok ljudi, robe i ideja, kao
i potpunu harmonizaciju i homogenizaciju standarda Evropske unije u nekoj vrsti
saveza koji bi se rađao na ovom prostoru, saveza kao pripremne faze pred ulazak
u EU.
Smatrate li da je naša šansa otvaranje granica i nekakav
ekonomski savez u kojem granice nisu bitne, a naročito ne etničke granice?
- Ne bih želeo da živim u etnički čistoj Srbiji, jer to nije
realnost. To ne želim ni Makedoniji, ni Bosni i Hercegovini, niti bilo kojoj
drugoj zemlji u regionu. Ne želim da se bilo koja etnička zajednica zatvara u
enklave, ma kolike one bile - selo, naselje, grad, više gradova, opština. To
nije perspektiva života na zapadnom Balkanu. Granice treba relativizovati, i to
između Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Albanije,
Bugarske. Granične linije između država nikada ne treba zaboraviti, ali treba
obezbediti potpuni protok svega, potpunu ekonomsku saradnju, a pri tom
eliminisati svaku mogućnost šverca. Postali smo enklava u Evropskoj uniji, a to
nije perspektiva zapadnog Balkana. I u EU znaju da ako ostane ovako, uvek će
imati nekakve Balkance koji će biti faktor destabilizacije i poremećaja, pa je
bolje da se i ti Balkanci standardizuju. Sada se nalazimo u predfazi
standardizacije i to treba da iskoristimo. Mogli bi da se premoste ekstremizmi,
nacionalizmi, separatizmi koji postoje kod svih nacionalnih zajednica i to je
neko naše novo viđenje situacije u kojoj se nalazimo.
Beograd više ne treba
da bude arogantan prema svima u okruženju. Ako želi da bude centar, ima šansu da
to postane, i to centar u kojem se rađaju ideje, smišljaju strategije razvoja,
povećanja standarda, borbe protiv siromaštva, koje je zajednički neprijatelj
svim ljudima na zapadnom Balkanu, bez obzira na njihovu versku i nacionalnu
pripadnost. Beograd mora da promišlja zajedno sa međunarodnim faktorima kako da
se izbori protiv organizovanog kriminala, u koji su umešani i pojedini politički
subjekti.
Da li je akcija “Sablja” uspešno sprovedena?
-
Akcijom “Sablja” smo postigli određene rezultate i u jednoj fazi su ti rezultati
bili odlični. Ona mora da bude nastavljena, mora da bude potpuno depolitizovana
i da se proširi u sve segmente života, bez obzira na to o kome se radi. Dakle,
depolitizovana i potpuno oslobođena svih predizbornih radnji, ma kada se izbori
budu događali. Ja nisam Kosovo i Metohija, Božidar Đelić nisu finansije Srbije,
Dušan Mihajlović nije policija Srbije, već sticajem okolnosti, istorije i mnogih
drugih kosmičkih i nekosmičkih faktora smo se našli na tim pozicijama. Ko to ne
shvata još nije sazreo za demokratsku vlast.
“Sablja” je delovala samo u
Srbiji, a zna se da kriminal ne zna za granice. Centrale nekih mafijaških grupa
se nalaze i na Kosovu, a sve češće se spominju i crnogorski kriminalni klanovi.
S obzirom na to da su veze organizovanog kriminala teško raskidive, zbog velikog
novca koji je u igri, i da je Kosovo pod međunarodnom kontrolom, kako se može
uticati da ono što je “sablja u Srbiji posekla” ne nikne ponovo, u još jačem
obliku? Na ulicama ponovo ima droge u istim količinama, ali je nešto skuplja.
Intenziviraćemo zahteve vezane za borbu protiv organizovanog kriminala i na
Kosovu, a medijima i javnosti će biti preneto ono što smo otkrili. Analize
organizovanog kriminala se rade još od 1998. godine, kada je i osnovana UČK.
Nalazi pokazuju da je ona i formirana od određenih ključnih porodica, a na tim
kartama se tačno vidi kako je teritorija Kosova podeljena između
njih.
Na Solunskom samitu podržan je predlog Beograda da u julu počne
dijalog sa predstavnicima kosovskih Albanaca, uz prisustvo predstavnika EU, UN i
SAD. Ko će pregovarati i da li Beograd može da utiče na to?
-
Beograd ne može i ne treba da odlučuje ko će biti pregovarači, ali mora da se
postavi ozbiljno. Ako predstavljamo ozbiljnu državu, onda ćemo biti ozbiljna
država i u očima onih pred kojima je predstavljamo. Samo želimo da poštujemo
standarde EU. Moj posao kao političara nije da nekoga osuđujem ili mu ukidam
presude, ali dokle god te presude važe, one se moraju poštovati.
Moramo da
se oslobodimo prošlosti i ne možemo reći da je za vreme vladavine Miloševića baš
sve bilo pogrešno. Ako je bilo baš sve pogrešno, onda mi tih deset godina nismo
ni živeli. Nije to nacionalističko shvatanje, već nemam razloga da se stidim
toga što sam slučajno Srbin. To što je Milošević pravio greške, što je neka
politička struktura ili opcija imala deset godina vlast, pa to se dešava svuda u
svetu. Svaki narod je u istoriji imao lepe i loše periode.
Moramo proceniti
našu poziciju u međunarodnoj zajednici i naš odnos sa glavnim subjektima u njoj.
U saradnji sa SAD ne možemo da budemo zaboravni, moramo biti realni i niko iz EU
ne treba da nam zameri na tome što u cilju dalje saradnje sa SAD treba da
uradimo. Kada budemo ušli u EU, postavljaćemo nekakve druge norme. Sada moramo
da se oporavimo od perioda u kojem je politika koja je vođena u ovoj zemlji
doživela neuspeh, prokažena od cele međunarodne zajednice i domaće javnosti, i
na taj način treba i da postavimo našu strategiju i taktiku za vreme koje je
ispred nas.
Hitna poseta Solane i Patena, nakon ubistva premijera Đinđića,
kao i Kolina Pauela usred iračke invazije, bila je više borba za prevlast EU ili
SAD nad uzdrmanom SCG nego izraz pijeteta i velikog poštovanja prema pokojnom
premijeru Đinđiću. Nakratko su oslabili pritisci ih Haga, pružena je puna
podrška našoj zamlji za evropske integracije i kao pokajanje za sve što je našoj
državi činjeno u prošlosti (bombardovanje NATO, sankcije) obećana je svesrdna
materijalna i svaka druga pomoć. Sada se ponovo javljaju američki pritisci na
SCG povodom potpisivanja sporazuma o neizručivanju državljana SAD stalnom
Međunarodnom krivičnom sudu.
Najnovije angažovanje Solane povodom
hapšenja Hašima Tačija ponovo nas je upozorilo na njegovo licemerje. SCG se opet
nalazi između dva pritiska - EU i SAD?
- Mi se ponašamo kao da smo
punopravni članovi Evropske unije, a još nemamo ni zvaničan status kandidata.
Tačno je da nas EU poziva na pridruživanje po njenim principima, ali nam i šalje
signale da će nas razumeti ako ih se ne pridržavamo. Pri tom mi šaljemo signale
Americi da se nadamo da će nas razumeti za što mi imamo razumevanja za Evropu, a
zaboravljamo da su oni koji u EU ulaze ubrzano prethodno svoju kartu overavali u
Vašingtonu. Mi Srbi i narodi na ovim prostorima treba da shvatimo da nas nema
200 miliona, da nemamo atomske bombe i da samo verbalno, pričom i junačenjem
posle dve-tri čašice, ništa ne možemo postići. Moramo da vodimo politiku koja je
veština mogućeg, a ne veština nemogućeg, i na taj način spasavamo i svoju državu
i svoj narod. Iza velikih principa se često mogu sakrivati lični pa i bizarni
interesi. Oni koji o neizručivanju američkih građana međunarodnom krivičnom sudu
treba da se izjasne, svojim ponašanjem i komentarima često podsećaju na onaj
davno zaboravljeni vic “pazi tako da ostanem nevina”. Prilika da se dokaže
sposobnost da se teška odluka donese na vreme i da se preuzme odgovornost za nju
nije iskorišćena, mada postoji šansa. Ponovo smo pokazali da su nam rokovi
slabija strana, a to nije dobro.
Zalažemo se za potpunu saradnju, a pitanje
je koliko možemo uopšte praviti analogiju sa izručivanjem naših građana sudu u
Hagu. Sposobnost i vrednost politike i političara ne ogledaju se samo u
doslednom insistiranju na principima, već i u sagledavanju realnosti i granica
primene tih principa.
U oktobru će biti tri godine od preuzimanja
vlasti DOS, a ni danas niko iz bivše vlasti, kao što su Marjanović i Tomić, nije
procesuirani zbog raznih mahinacija?
- I ja sam očekivao da će ti
procesi biti pokrenuti. Ni u jednom momentu nisam očekivao da će se takvi
procesi koristiti za disciplinovanje većine u nekim parlamentima, počevši od
lokalnih pa do republičkog. To nije dobar pristup i zbog toga možemo da budemo
lako kažnjeni na predstojećim izborima. Ja jesam umereni levičar, ali to ne
znači da ću podržati opcije bilo koje leve, desne, centralne stranke. Ukoliko su
oni kršili zakon i činili razna nedela, moraju da odgovaraju. To je bilo naše
predizborno obećanje – treba ponovo pročitati principe koje smo potpisali u
Centru “Sava”.
Mirjana Živić
