Dijalog ispred rešetaka
Zadržavanje Hašima Tačija u Budimpešti dovelo je u pitanje gromoglasno najavljivan dijalog između Tačija i jednog od lidera DOS-a, Momčila Trajkovića
Hvala
gospodinu Štajneru. Hvala gospodinu Solani, i mnogo, mnogo hvala Stejt
departmentu”, rekao je nekadašnji lider albanskih pobunjenika na
Kosovu i vođ tamošnje druge po snazi političke stranke, Hašim Tači posle
nedavnog kratkotrajnog zatočeništva na budimpeštanskom aerodromu. Miljenika
nekadašnje šefice Stejt departmenta Madlen Olbrajt, koji je sve do pojave
Milorada Lukovića Legije, slovio za srpskog državnog neprijatelja broj jedan,
nakratko su pritvorili mađarski policajci pošto je Srbija, doduše u Miloševićevo
vreme, za njim raspisala međunarodnu poternicu - zbog ubistva trojice policajaca
u kosovskom mestu Glogovac davne 1993. godine. Nakon “diplomatskog
usaglašavanja”, kako su Mađari nazvali sveopštu histeriju u koju su se umešali
svi mogući međunarodni činioci, uključujući SAD, Ujedinjene nacije i Evropsku
uniju, i mahanja kojekakvim garancijama, Tači se ubrzo obreo u Parizu, gde se
preko Pešte i zaputio. Interpol, na čijoj se listi nalazila sporna poternica,
ubrzo je najavio da će slučaj Tači biti stavljen ad akta, jer njegovo hapšenje
nije tražio ama baš niko, uključujući beogradsku podružnicu te međunarodne
policijske organizacije i Tribunal u Hagu. Mađarska je saopštila da Tači, u
suštini, nikad nije ni bio hapšen. Srbija, koja još uvek nominalno potražuje
Tačija, nije se previše uzbudila zbog budimpeštanske epizode, rekavši da je
nekadašnji šef Oslobodilačke vojske Kosova ipak briga Karle del Ponte. “Tači je
pušten na insistiranje vlada EU. Niko iz Srbije na tome nije insistirao. Da je
Tači bio u Beogradu, bilo bi drugačije. Bilo je realno očekivati ako su ga
uhapsili van Beograda da ga neće isporučiti Beogradu”, kratko je prokomentarisao
srpski premijer Zoran Živković. “Još neki albanski lideri, koji su se obukli u
politička odela, uskoro će biti predmet interesovanja Haškog tribunala”.
Naizgled preterana revnost mađarskih policajaca, ili umalo nije uništila
naširoko osporavane ambicije predsednika Pokreta za Kosovo Momčila Trajkovića,
koji se poslednjih nedelja sprema da otvori dugo najavljivani dijalog između
Srba i Albanaca upravo razgovorom sa Hašimom Tačijem. Za incident u Budimpešti
se dogodio u baš DOS razvija strategiju budućih razgovora sa najznačajnijim
predstavnicima kosovskih Albanaca o tehničkim pitanjima. Do zaključenja ovog
broja NIN-a, skup vladajućih stranaka u Srba, međutim, nije definisao polazne
pregovaračke stavove. Ako je za utehu, nisu to još uvek učinili ni kosovski
Albanci. “Tu inicijativu sam pokrenuo kao lider pokreta i čovek koji živi na
Kosovu, sa ciljem da ohrabri ljude da je dijalog među liderima moguć. Uputio sam
poziv i Ibrahimu Rugovi, ali mi on nije odgovorio”, rekao je za NIN Momčilo
Trajković. “To treba shvatiti kao otvaranje procesa dijaloga. Mi želimo da
rešavamo svakodnevne probleme, kao što su funkcionisanje institucija, povratak
Srba, i sudbina kidnapovanih i nestalih, u čemu nam Tači može mnogo pomoći.
Naravno, ukoliko želi”, kaže Trajković. Ipak, motive koji stoje iza Trajkovićeve
želje da razgovora sa Albancima, najviše osporava šef srpskog Koordinacionog
centra za Kosovo Nebojša Čović, koji je kritikovao izbor sagovornika, tema, pa i
smisla na taj način započetih razgovora. “Tači je pušten na osnovu garancija
koje je dao Štajner. Sve to govori da se ne treba suviše olako zaletati u priče
o dijalogu i razgovoru. Mi, naravno, moramo razgovarati, ali sve mora da bude
čisto i jasno”, rekao je Čović. “Moja politička organizacija postoji da bi
stvorila kontakte. Stanje na terenu ne valja, a Beograd razmišlja o strateškim
interesima. Ja želim da prekinem stradanje naroda”, rekao je Trajković koji se,
istini za volju, sa Tačijem od dolaska Kfora juna 1999. godine, pod raznim
okolnostima već sastao bar desetak puta. “Ne možemo da čekamo da se Čović
smiluje pa da počnemo da rešavamo neka pitanja. Uostalom, i nije bitno ko
razgovara - ja ili Čović. Ja se ne mešam u državna pitanja i strateške interese.
Ja sam predsednik autentične partije kosovskih Srba i niko ne može da mi bude
tutor”, oštro je reagovao Trajković. “Čović želi da odlučuje o životu i smrti
nas sa Kosova”. Predstavnici međunarodne zajednice, međutim, pripremaju teren za
početak “istorijskih” razgovora Beograda i Prištine, ne razmišljajući preterano
o Trajkovićevoj inicijativi. “Nama je suštinski svejedno ko će sa kim da
razgovara. Naravno, dijalog kosovskih Srba i Albanaca je dobrodošao, ali budući
razgovori Beograda i Prištine imaju sasvim drugu dimenziju. Te dve stvari ni u
kom slučaju ne treba mešati i veštački stvarati rivalitet. Čović je predstavnik
Beograda, sviđalo se to nekom ili ne. Trajković je po već ko zna koji put
formirao srpsku političku partiju na Kosovu i želi da je promoviše. To je
razumljivo, ali nema dublju pozadinu”, rekao je za NIN jedan zapadni diplomata.
RADE MAROEVIĆ
