NAPULJSKI TUŽITELJI U UDARU NA DUHANSKU MAFIJU
Đukanovića odali prisluškivani razgovori s ljubavnicom
Crnogorski premijer Milo Đukanović mogao bi postati prvi svjetski
državnik koji će nakon silaska s vlasti biti smjesta uhićen i izručen
talijanskom pravosuđu. Da bi njegova politička karijera mogla završiti
upravo tako, postalo je izvjesno 30. lipnja 2003. Tada je talijansko
državno odvjetništvo iz Napulja završilo istragu u predmetu
"Organizacija za krijumčarenje inozemnog duhana artikli 416 i 291".
Potom je podiglo optužnicu i, među ostalim, zatražilo hapšenje Mila
Đukanovića. Time je posredno potvrđen najveći dio otkrića Nacionala o
balkanskoj duhanskoj mafiji, koji je od svibnja 2001. i o ulozi Mila
Đukanovića u njenim kriminalnim aktivnostima opširno pisao pune dvije
godine (svi tekstovi dostupni su na hrvatskom i engleskom jeziku na njeb
stranici Nacionala na adresi
njnjnj.nacional.hr-pictures-donjnload-duhanska%20mafija%20HR.doc.)
U optužnici koja je sastavljena na 364 stranice Đukanović je označen kao
glavna figura koja je omogućila mafijaško udruživanje radi međunarodnog
krijumčarenja cigareta. Zajedno s Đukanovićem kao protagonisti tih
kriminalnih aktivnosti označeni su Paolo Savino, bliski suradnik već
zatvaranog talijanskog mafijaša Cira Mazarelle, Dušanka Jeknić,
predstavnica crnogorske trgovačke misije u Milanu, Veselin Barović zvani
Vescobar i Branko Vujošević zvani Banja, čelnici tvrtke MTT (Montenegro
Tabak Transit) i niz pripadnika talijanske mafijaške organizacije
Camorra.
Prve informacije o podizanju optužnice objavljene su početkom prošlog
tjedna. Kratke agencijske vijesti javile su da je zatraženo hapšenje
Mila Đukanovića i da je istražni sudac to odbio učiniti jer Đukanović
kao premijer po međunarodnom pravu uživa imunitet.
"Riječ je o vrlo tendencioznim špekulacijama i to ne zaslužuje moju
posebnu pažnju", izjavio je Milo Đukanović komentirajući te događaje.
Potkraj prošlog tjedna pokazalo se da optužnica protiv Mila Đukanovića i
njegovih mafijaških partnera nije tendenciozna špekulacija. Napuljsko
državno odvjetništvo tada je otkrilo većinu pojedinosti iz svoje opsežne
istrage, a crnogorski dnevnik Vijesti počelo je iz dana u dan
objavljivati prijevod tih dokumenata.
Nakon što su Nacionalu dostavili cijelo izvješće napuljskog državnog
odvjetništva, krugovi bliski toj instituciji Nacionalu su otkrili i neke
javnosti posve nepoznate pojedinosti o tom slučaju.
Istraga je u završnu fazu ušla 2000. a pokrenuta je još sredinom 90-ih.
Tada su Antonio D`Amato i Giovanni Russo, djelatnici napuljskog državnog
odvjetništva, u suradnji s Pierluigijem Vignom iz talijanske DNA
(Direzione nazionale antimafia) počeli prisluškivati veću skupinu
pripadnika napuljske mafijaške organizacije Camorra, za koju su sumnjali
da je umiješana u međunarodno krijumčarenje cigareta. Prisluškivanjem
telefonskih razgovora skupili su dokaze da su Antonio Nuvoletta, Gennaro
Virgilio, Giancarlo Donzelli, Michele Armento, Pietro Pagnini i njihovi
suradnici iz Crne Gore krijumčarili cigarete prema Italiji i dalje prema
drugim zemljama u Europskoj uniji. Te su cigarete isprva kupovali od
dviju osoba nastanjenih u SAD-u. To su Patrizio Clerici (rođen u
čileanskoj prijestolnici Santiago de Chileu 20. lipnja 1944. i nastanjen
u američkom gradi Miamiju, Brickel Avenue 1643) i Giuseppe Pataro (rođen
u Firenci 12. veljače 1956. s prebivalištem u Miamiju), koji raspolažu
ugovorima s multinacionalnim duhanskim kompanijama i prva su karika u
daljnjoj preprodaji cigareta. Cigarete su bile plaćane novcem koji je od
lokalnih ispostava talijanskih mafijaša prikupljao Antonio Nuvoletta,
jedan od petorice talijanskih mafijaša koji su zbog toga početkom
prošlog tjedna već uhićeni. Tako prikupljen novac prebacivan je u Lugano
u Švicarskoj. Za to su bili zaduženi Demetrio Governale i Giuseppe
Guidoti, koji su taj novac davali Paolu Savinu.
Paolo Savino rođen je u Napulju 28. lipnja 1939. a živi u rezidenciji
Olivella u ulici Vito Morcota u Luganu. Talijanski istražitelji otkrili
su da je Savino bio glavna spona između talijanskih mafijaša i
nekolicine Crnogoraca predvođenih Milom Đukanovićem koji su omogućili da
se cigarete prokrijumčare iz Crne Gore u Italiju i drugamo u EU.
Savinove aktivnosti talijanska policija prati još od početka 90-ih. Prvi
put njegovo je ime uz krijumčarenje cigareta spomenuto 27. rujna 1993,
kad je u Luganu uhićen talijanski mafijaš Ciro Mazarella, zvani Princ,
te kad je za krijumčarenje cigareta bio službeno optužen crnogorski
ministar vanjskih poslova Branko Perović. Perović je tada bio posrednik
u pregovorima o trgovini cigaretama između crnogorske vlade i Mazarelle.
Glavni Mazarellin operativac u tom krijumčarenju bio je upravo Paolo
Savino zvani Markiz. NJegova je uloga u tim operacijama postala značajna
dijelom i zato što poznaje narječje u Latini, području oko Napulja,
kojim govori tamošnja mafija. Savino je ondje imao vlastitu knjižnicu.
Savino je tada pokušavao omogućiti da Mazarellina kompanija Gisto
Investments dobije ekskluzivno pravo upotrebe skladišta Zetatransa u
luci Zelenika i ekskluzivno pravo na trgovinu cigaretama koje prolaze
Crnom Gorom na putu prema Italiji. Vrijednost trgovine tada se
procjenjivala na 200 milijuna maraka godišnje, što je donosilo oko 70
milijuna dobiti.
Perović i Savino redovito su kontaktirali od listopada 1992. do
listopada 1993. Talijanski istražitelji prisluškivali su tada telefonske
razgovore između Perovićeva i Savinova ureda, te razgovore između
Perovićeva ureda i Savinove knjižnice u Latini. Savino je uspio
omogućiti Mazarellinoj kompaniji Gisto Investments privilegirani položaj
u krijumčarenju cigareta iz Crne Gore prema Italiji u listopadu 1993,
nekoliko tjedana nakon što je Mazarella već bio uhićen. Perović, koji je
u Rim bio stigao 2. listopada 1992, kao predstavnik Ministarstva
trgovine i crnogorske industrije, morao je biti povučen s te funkcije u
Italiji. Prema spoznajama napuljskog državnog odvjetništva, nakon
uhićenja Cira Mazarelle, Savino je preuzeo kontrolu nad tim poslovanjem.
Umjesto s Brankom Perovićem, on je tada nastavio poslovati s Brankom
Vujoševićem i Veselinom Barovićem. Bilo je to vrijeme kad je s
crnogorske strane nadzor nad krijumčarenjem preuzela izravno crnogorska
Služba državne bezbjednosti (SDB).
Suradnja Paola Savina, Branka Vujoševića i Veselina Barovića bila je
precizno razrađena. Savino je organizirao prebacivanje novca talijanske
mafije na račune američkih prodavača. Cigarete su potom preko
nizozemskih luka prebacivane u Crnu Goru, gdje su se uskladištavale u
skladišta poduzeća Zetatrans. Ondje su o njima vodili računa Branko
Vujošević i Veselin Barović, koji su bili zaduženi za njihovo slanje u
Italiju. Glavna spona između Savina s jedne i Vujoševića i Barovića s
druge strane bila je Dušanka Jeknić, predstavnica crnogorske trgovačke
misije u Milanu. Štoviše, talijanski istražitelji otkrili su
prisluškivanjem njenih telefona da je bila i izravna spona između Savina
i Mila Đukanovića. Među ostalim, prisluškivali su njen talijanski
mobitel 0039 335 634 1767, te kućni telefon u njenom stanu na adresi Via
Solari 32, broj 0039 2 471 897, kao i jugoslavenski mobitel 00381 69 011
496. U rujnu 2001. Dušanka Jeknić snimljena je kako razgovara s uredom
Mila Đukanovića: njegove savjetnike a potom i njega zamolila je da
omogući "pokretanje robe" prema Italiji. Ona je to tražila jer su tada
kasnile uplate koje je iz Lugana obavljao Savino. Prisluškivanjem njenih
razgovora otkriveno je da je Savino taj novac uplaćivao na račune koje
su izravno kontrolirali Milo Đukanović, Branko Vujošević i Veselin
Barović. "Ona je obavještavala o uplati novca što ga je uplaćivao Savino
na bankarske račune kojima su raspolagali Đukanović, Vujošević i
Barović", stoji u optužnici državnog odvjetništva iz Napulja.
Na isti način talijanski istražitelji uspjeli su prikupiti i dokaze da
je Savino plaćao račune koje je svojim kreditnim karticama u inozemstvu
pravio Milo Đukanović. Dušanka Jeknić u Milano je dospjela u prvoj
polovici 90-ih, kao supruga Janka Jeknića, tadašnjeg crnogorskog
ekonomskog konzula u Milanu. Jeknić potom bio promaknut u crnogorskog
ministra vanjskih poslova, ali je 17. siječnja 1997. poginuo u
zagonetnoj prometnoj nesreći u Novom Selu u okolici Podgorice.
Nacional je potkraj prošlog tjedna zamolio Dušanku Jeknić za komentar
tih teških optužbi. "Ona je već tri tjedna na odmoru u Crnoj Gori. Ne
znam kad će se vratiti, ali prenijet ću joj da ste zvali", rekla je u
telefonskom razgovoru za Nacional njena kći Ksenija.
Krugovi bliski talijanskim istražiteljima Nacionalu su potvrdili kako je
ta istraga dijelom povezana s istragom koju protiv Mila Đukanovića zbog
krijumčarenja cigareta vodi Giuseppe Scelsi, tužitelj iz Barija.
Napuljski istražitelji imaju dokaze da je Đukanović omogućio talijanskom
mafijašu Francescu Della Toreu izdavanje krivotvorenih dozvola za uvoz
cigareta, nakon što je Della Torea zbog krijumčarenja bio uhitio Scelsi.
Francesco Della Tore predvodio je drugu mafijašku frakciju koja je u
krijumčarenju cigareta sudjelovala po istom obrascu, surađujući s istim
ljudima iz Crne Gore. To je Nacionalu u listopadu 2001. otkrio Goran
Stanjević, dugogodišnji suradnik crnogorske vlade u Švicarskoj: "Lugano
je bio ishodište tog posla zato što su sve tvrtke talijanskih
krijumčara, registrirane u Lihtenštajnu, na Britanskim Djevičanskim
Otocima ili u sličnim off-shore zonama, crnogorskim vlastima ondje
uplaćivale novac za cigarete. Te su tvrtke u Luganu imale i svoja
sjedišta. Na čelu tvrtki bila su javnosti dobro poznata imena: Della
Tore i Arcelasco, te Gerardo Cuomo koji je funkcionalno bio ispod njih
dvojice, a koji je već dulje u švicarskom zatvoru". Istraga koju protiv
Đukanovića i njegovih suradnika u Bariju vodi Giuseppe Scelsi još je
opsežnija od istrage napuljskog državnog odvjetništva. Optužnica se u
tom slučaju navodno sprema potkraj kolovoza, a vjeruje se da će i u tom
slučaju biti izdan nalog za uhićenje Mila Đukanovića i njegovih
mafijaških suradnika.
Teške optužbe za korupciju protiv Đukanovića objavljene su i potkraj
listopada 2002. Tada ga je za korumpiranost optužilo deset zemalja
članica EU u postupku koji je pokrenut protiv multinacionalne duhanske
kompanije RJ Reynolds. Iako zbog imuniteta, koji kao premijer uživa
prema međunarodnom pravu, Đukanović zasad nije uhićen, teško je
povjerovati da će državno odvjetništvo iz Napulja povući nalog za
uhićenje. Kako njegovi politički protivnici od njega sve glasnije traže
da s Crne Gore skine hipoteku mafijaške države, čini se da je samo
pitanje vremena kad će tim teškim optužbama Đukanović ipak morati
posvetiti pažnju.
Snimajući telefonske razgovore koje je Dušanka Jeknić vodila s Milom
Đukanovićem, Veselinom Barovićem, Damirom Asovićem, Zoranom Jovanovićem
i Duškom Markovićem, šefom Državne bezbjednosti Crne Gore, napuljski
istražitelji potvrdili su navode iz intervjua koji je Nacionalu u
proljeće 2001. dao Srećko Kestner, koji je rekao da je glavni mafijaški
kum u duhanskom poslu upravo Milo Đukanović.
Dušanka Jeknić je 18. rujna 2001. priznala kako je Đukanović doista imao
račune u inozemstvu te da mu je te račune svojedobno pomogao otvoriti
Ratko Knežević, bivši šef trgovačke misije Crne Gore u SAD-u. Priznala
je i da je nakon otkrića Nacionala upravo ona zatvorila te račune.
Dušanka Jeknić to je rekla u telefonskom razgovoru sa Zoranom
Jovanovićem. Bio je to 12.227. razgovor koji su napuljski istražitelji
snimili u okviru te istrage.
Američka federalna policija FBI svojedobno je upozorena da Zoran
Jovanović priprema otmicu jednog američkog državljanina u Podgorici.
Skrivio je dvije teške prometne nesreće u kojima je najmanje jedna osoba
smrtno stradala. NJegove veze s političkim vrhom Crne Gore omogućile su
mu da za njih uopće ne odgovora. Stoga nije slučajno što je Dušanka
Jeknić upravo s Jovanovićem komentirala moguće posljedice Nacionalova
otkrića o balkanskoj duhanskoj mafiji na čelu sa Đukanovićem. NJih dvoje
razgovarali su o motivima koji su Ratka Kneževića, bivšeg šefa
crnogorske trgovačke misije u SAD-u, doveli u Milano. Đukanovićevi
partneri u mafijaškom poslu više su puta, posve pogrešno, Kneževića
optuživali da stoji iza Nacionalovih otkrića o duhanskoj mafiji. NJihova
uvjerenost da iza svega stoji Knežević navela ih je i na razgovore u
kojima su priznali svoje mafijaške aktivnosti, kao i postojanje
dokumenata koji to potvrđuju.
Srijeda, 09. Jul 2003.
------------------------------------------------------------------------
--------
Optužnica zbog šverca protiv crnogorskog premijera Mila Đukanovića
plod je višegodišnje istrage napuljskog državnog odvjetništva i
prisluškivanja telefonskih razgovora koje je njegova ljubavnica i
suučesnica Dušanka Jeknić vodila s njim i s talijanskim mafijašima.
~Crnogorski premijer mogao bi postati prvi svjetski državnik koji će
nakon silaska s vlasti biti smjesta uhićen i izručen talijanskom
pravosuđu
~Paolo Savino se prvi put pominje kad je za krijumčarenje cigareta bio
službeno optužen crnogorski ministar Branko Perović koji je tada bio
posrednik u pregovorima o trgovini cigaretama između crnogorske vlade i
Mazarelle
~Glavna spona između Savina s jedne i Vujoševića i Barovića s druge
strane bila je Dušanka Jeknić, predstavnica crnogorske trgovačke misije
u Milanu
~Talijanski istražitelji uspjeli su prikupiti i dokaze da je Savino
plaćao račune koje je svojim kreditnim karticama u inozemstvu pravio
Milo Đukanović
~Istraga koju protiv Đukanovića i njegovih suradnika u Bariju vodi
Giuseppe Scelsi još je opsežnija od istrage napuljskog državnog
odvjetništva, a vjeruje se da će i u tom slučaju biti izdan nalog za
uhićenje Mila Đukanovića i njegovih mafijaških suradnika
~Američka federalna policija FBI svojedobno je upozorena da Zoran
Jovanović priprema otmicu jednog američkog državljanina u Podgorici.
Skrivio je dvije teške prometne nesreće u kojima je najmanje jedna osoba
smrtno stradala. NJegove veze s političkim vrhom Crne Gore omogućile su
mu da za njih uopće ne odgovora
Srijeda, 09. Jul 2003.
------------------------------------------------------------------------
--------
Dušanka Jeknić - kes lejdi (gospođa gotovina)
Nakon saobraćajne nesreće u kojoj je poginuo njen suprug, Dušanka
Jeknić imenovana je na funkciju predstavnika crnogorske trgovačke misije
u Milanu, a postala je i ljubavnicom Mila Đukanovića. Zahvaljujući
svojoj ulozi u krijumčarenju cigareta Dušanka Jeknić u Milanu je živjela
vrlo lagodno. Talijanski istražitelji lako su je pratili. Uglavnom se
kretala po najskupljim milanskim buticima u Via Monte Napoleone.
Najčešće je kupovala u buticima poznatih tvrtki Gucci, Cartier ili
Tincatti, gdje je poznaju pod nadimkom "Cash Lady" (gospođa gotovina),
jer račune plaća najčešće u gotovini.
http://www.revijad.cg.yu/dan/
Serbian News Network - SNN
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
