Odlučuje odnos snaga i interesi
"Status Kosova i Metohije", 7.7; "Nezavisni Kosmet nije rešenje" 26.6;
U "Pogledima" od 23. juna pisao sam o konačnom statusu Kosova. Na tekst su reagovali sveštenik Sava Janjić, u "Pogledima" od 27. juna, kao i Velibor Marković i Milan Tepavac, pismima u rubrici Među nama od 3. i 7. jula.
Moji kritičari kažu da rešenje za koje smatram da je neminovnost, nije ni neminovno ni za Srbiju u ovim okolnostima najpovoljnije. Nažalost, oni ne kažu šta jeste za Srbiju najpovoljnije rešenje.
Ono što smatram da je jedino za Srbe i Srbiju prihvatljivo rešenje u pogledu Kosova, jeste rešenje koje su srpski predstavnici u Hrvatskoj bahato odbili za Srbe u Hrvatskoj, a to je bio plan Z 4, po kojem bi srpska autonomija u Hrvatskoj bila jedna federalna jedinica u dvočlanoj federalnoj Hrvatskoj.
Povratak svih izbeglih nealbanaca, zaštita postojećih i obnova uništenih spomenika srpske kulture, kao i podsticaj značajnim direktnim ulaganjima u ceo region, jesu preduslovi za primenu Mirovnog puta za Kosovo i nezavisnost Kosova za koje se zalažem.
Tvrdim da je, u datim uslovima i za nas i za Albance, to najpovoljnije rešenje. Naravno, moguć je i drugi put, moguće je da insistiramo na dugom trajanju statusa kvo u nadi da ćemo jednog dana ponovo toliko politički i privredno ojačati da ćemo opet moći ostvariti dominaciju nad Kosovom. Žalostan primer kako se slična bezumna politika završila u Hrvatskoj trebalo bi da nas dovoljno opominje.
Janjić i Marković mi prebacuju neosetljivost i nezainteresovanost za sudbinu Kosova, a Tepavac tvrdi da moja "gledišta" i nisu moja nego su stavovi onih krugova "pre svega u SAD" "koji decenijama rade na odvajanju Kosmeta od Srbije". Janjić tvrdi da većinu građana Srbije izjednačujem sa mafijom.
Ovakve kvalifikacije odbacujem. Još godinu dana pre nego što su "krugovi" "naročito u SAD" izneli svoje stavove u pogledu konačnog rešavanja statusa Kosova formirao sam i javno objavio, baš u "Politici", svoja mišljenja o tom pitanju koja i danas imam. To što imam jedno viđenje mišljenja većine građana Srbije u pogledu Kosova, a Sava Janjić drugo, ne daje mu za pravo da mi pripisuje nešto što nisam ni pomislio ni rekao.
Pozivam sve one koji smatraju da Kosovo treba da ostane u sastavu Srbije da objasne kako će rešiti tu kvadraturu kruga. Kako misle da Srbi vladaju nad Kosovom, a da u isto vreme Albanci sa Kosova ne vladaju Srbijom. Dok ne ponude vrlo konkretan odgovor kako Srbija kao država da bude demokratska, da ima Kosovo u svom sastavu, a da Albanci sa Kosova ne učestvuju ravnopravno sa Srbima u rešavanju svih pitanja Srbije, uključiv i kada odluke nemaju nikakvog uticaja na Kosovo – svako pozivanje da se Kosovo očuva unutar Srbije gledaću kao na nastavak pogubne politike dominacije nad Albancima.
Takva politika nas je dovela dovde, a ne neki imaginarni krugovi "naročito iz SAD". O analogijama sa separatističkim pokretima u drugim državama, istorijskim pravima i sličnim stvarima može se voditi dugotrajni dijalog, ali ne treba zaboraviti da je svaki slučaj rešavan za sebe, i način kako je rešavan i kako će biti rešavan najmanje zavisi, nažalost, od jačine argumenata i pravednosti, a najviše od trenutnih odnosa snaga i interesa.
Oni su sada takvi da mirovni put za Kosovo za koji se zalažem jeste za Srbiju najpovoljnije rešenje.
Aleksandar Lojpur,
Beograd
