Title: Message
 
 
by                                                                           
Datum: 12. juli 2003. g.

Upozorenje:Ukoliko ste ovu poruku dobili greškom ili više ne želite da dobijate nove informacije i tekstove sa ARTEL GEOPOLITIKA pritisnite [EMAIL PROTECTED] i u rubrici "subject" napišite "unsubscribe".

Dr Zoran Vučinić: Četiri godine genocida nad Srbima

BEOGRADSKI FORUM ZA SVET RAVNOPRAVNIH
Konferencija za štampu na temu "Kosovo i Metohija- opasnosti i mogući izlazi"
Izlaganje Dr Zorana Vučinića, profesora medjunarodnog prava na Fakultetu civilne odbrane u Beogradu
Medija centar - Beograd
11. juli 2003. godine

Danas smo culi frapantne cinjenice o položaju srpskog i drugog nealbanskog življa na Kosmetu. Sve se to dešava na pocetku novog milenijuma, na evropskom tlu, u vreme kada smo obasuti lavinama pouka i lekcija o demokratiji, civilnom društvu, pravima i slobodama coveka, bezbednosti itd. Da ironija bude veca, te pouke nam dolaze iz tzv. civilizovanog sveta koji je vec pune cetiri godine prisutan na Kosmetu radi izgradnje demokratskih institucija, zaštite i unapredenja ljudskih prava i osiguranja bezbednog povratka svih izbeglica i raseljenih lica u njihove domove, kako to stoji zapisano u Rezoluciji SB UN 1244.

Sve ovo se dešava i pored brojnih medunarodnih konvencija posvecenih coveku i njegovim elementarnim pravima, na koje nas taj civilizovani svet stalno podseca i upozorava. Pitamo se za koga one postoje i da li imaju smisla ako ne važe za sve ljude podjednako? Srbima se sudi u Hagu za najteže zlocine i po principu komandne odgovornosti, a za druge strane taj princip ne važi. Taci nije ni stigao da bude uhapšen jer ga je pre toga Evropa vec oslobodila, a ni Hag nema nameru da ga optuži. Država koja slovi za najidealniju, preti odmazdom svakom ko cak i pomisli da njene gradane izvede pred lice pravde za one iste zlocine zbog kojih je ustanovljen haški tribunal. Ona porucuje da se mora razumeti položaj njenih vojnika po belom svetu jer su oni tamo u misiji mira i pravde. Ujedinjene nacije sve više servisiraju njene potrebe pretvarajuci se tako u karikaturu savremene globalne istorije, a sve to zarad "dobrobiti" covecanstva i njegove demokratizacije.

Ako je to cilj novih "demokratskih" reformi "nedemokratskih" delova sveta, koji to argumenti mogu da objasne i opravdaju klasican genocid koji se nad srpskim narodom na Kosmetu sprovodi upravo onoliko dugo koliko je taj civilizovani svet u liku UN prisutan na ovom prostoru. Da li je satiranje jednog naroda u njegovoj kolevci zarad uzdizanja jedne nacionalne manjine, pa makar iza toga stajali interesi nekog treceg, novi smisao demokratije.

Podsecanja radi, genocid je najteži zlocin protiv covecnosti, odnosno kolektivni zlocin koji se vrši nad odredenom nacionalnom, verskom, etnickom ili rasnom grupom u nameri da se ona delimicno ili potpuno uništi. Dakle, napadni objekat je uvek odredena grupa ljudi, s tim što se zahteva i postojanje namere da se ona delimicno ili potpuno uništi. Ovakva definicija sadržana je u poznatoj Konvenciji o sprecavanju i kažnjavanju zlocina genocida iz 1948. godine koja, medutim, genocid posmatra samo kao delo fizickog uništenja. Ona pod genocidnim radnjama podrazumeva sledece postupke:
a) ubistvo clanova grupe,
b) teške povrede fizickog ili mentalnog integriteta grupe,
c) namerno podvrgavanje grupe životnim uslovima koji treba da dovedu do njenog potpunog ili delimicnog uništenja, d) sprecavanje radanja u okviru grupe i
e) prinudno premeštanje dece iz jedne grupe u drugu. Istovremeno, sankcioniše zaveru, podstrekavanje, pokušaj i saucesništvo u genocidu.

Izneti podaci o cetvorogodišnjem stradanju Srba na Kosmetu nedvosmisleno pokazuju da se nad njima cini vecina genocidnih radnji propisanih Konvecijom. Ubistva, teror, kidnapovanja, uzurpacija državne i privatne imovine, razaranja verskih i istorijskih spomenika, etnicko cišcenje gradova i naselja, osnovna su obeležja kosmetske tragike vec pune cetiri godine. Sve se to cini sa ociglednom namerom da se ova pokrajina definitivno ocisti od Srba, što objašnjava i uklanjanje svih istorijskih dokaza srpskog postojanja. Konacan cilj se odavno zna - Kosovo država. Tu nameru nema potrebe dokazivati, ona je istorijska konstanta.

Ako se sve to dešava uz institucionalno prisustvo medunarodne zajednice olicene u OUN, onda njeno saucesništvo u ovom zlocinu ne može biti sporno, kao ni odgovornost njenih kljucnih aktera u tom procesu. Porodica Stolic je masakrirana, ali je slucaj sa Tacijem proizveo neuporedivo vece uzbudenje i reagovanje u nekim centrima evropske demokratije. On je slobodan, a ubice nisu pronadene i kažnjene. Nije se reagovalo ni kada su se desili masovni masakri nad Srbima još u prvim mesecima prisustva medunarodne misije na Kosmetu. Tako je juna 1999. godine 14 srpskih seljaka, žena i dece iz okoline Lipljana svirepo ubijeno u neposrednoj blizini kontigenta KFOR-a. Avgusta iste godine u selju Ugljare otkriveno je 15 srpskih leševa i izvršen masakr u selu Drenovac nad 50 lica srpske i crnogorske nacionalnosti. Sledeceg meseca tromblonskim minama gadana je pijaca u Bresju kod Kosova Polja, razume se sa tragicnim posledicama. Krajem oktobra iste godine napadnut je konvoj sa srpskim civilima (bolesnicima) iako je isti bio organizovan od strane UNHCR-a. A od onda pa do danas slušamo kako se bezbedonosna situacija na Kosmetu stalno poboljšava.

Još poraznija je cinjenica sistematskog kršenja suvereniteta i teritorijalnog integriteta naše zemlje, koje ide u pravcu izgradnje državnih institucija na Kosmetu izvan pravnog poretka Srbije, odnosno SCG. To je protivno ne samo Rezoluciji 1244, nego i Povelji UN, Helsinškom završnom aktu i Pariskoj povelji za novu Evropu koji promovišu princip suvereniteta i nenasilne promene državnih granica, ali i poštovanja ljudskih prava. Prema rezoluciji 1244, medunarodno civilno prisustvo na Kosmetu je u iskljucivoj funkciji izgradnje suštinske autonomije, ali u granicama SRJ (SCG), koja ce garantovati miran i normalan život svih stanovnika. Medutim, svi dosadašnji specijalni predstavnici gen.sekretara UN svojim odlukama su suprotno delovali. To je još jedan dokaz mizerne pozicije UN koje, umesto da cuvaju, ruše medunarodnopravni poredak koje su same decenijama stvarale. U smislu tog istog poretka, to što se sada radi na Kosmetu, odnosno stvaranje nove albanske države je oblik agresije koju su UN odavno okvalifikovale kao zlocin protiv medunarodnog mira.

Razume se, za nas je kljucan problem kako spreciti ovakve planove i da li je rešenje u pregovorima sa albanskom stranom. Oko toga danas postoje razlicita mišljenja u našoj javnosti. Da bi se odgovorilo na to pitanje, treba realno sagledati poziciju jedne i druge strane. Albanci su homogeniji više neko ikad i na svojoj strani imaju kljucne faktore u medunarodnim odnosima. Oni nastupaju sa pozicije sad ili nikad, odnosno ubedenja da im je pružena istorijska šansa koja se više ne može ponoviti. Opšte je poznato da je njihovo decenijsko secesionisticko delovanje bilo zasnovano na strategiji neprimerenog demografskog uvecanja, vremenu i stvaranju uticajnih lobija u svetu. Pošto su u tome ocigledno uspeli, njihove današnje aspiracije su iskljucive, tako da je iluzorno ocekivati da ce oni u eventualnim pregovorima prihvatiti razgovore o bilo kakvoj autonomiji. Dakle, njihova koncepcija je nezavisno Kosovo, što se vidi iz njihovih javnih nastupa. Njihovi lideri se vec ponašaju državnicki, pa cak i postavljaju odredene uslove za pregovore (npr.da Srbija prvo osudi ratne zlocince i isplati ratnu odštetu).

S druge strane, srpska pregovaracka pozicija je oslabljena s obzirom na dobro poznat medunarodni položaj SCG. Mi ni danas nemamo konsenzus oko rešenja kosmetskog pitanja. Na politickoj sceni Srbije prisutne su razne strategije u tom pogledu, što dodatno komplikuje njenu poziciju. Obicnim jezikom receno, dok mi stalno kukamo i gložimo se, Albanci rade za sebe. Svemu ovome treba dodati i lošu ekonomsku situaciju u zemlji koja znacajno odvlaci pažnju široke javnosti od problema Kosmeta. Ukoliko Srbija, a zašto ne i SCG, ostane dosledna jedinoj ispravnoj opciji, a to je autonomija Kosmeta, pregovori sa albanskom stranom postaju bezsmisleni s obzirom na njihov iskljuciv stav. Tu se javlja i problem eticnosti s obzirom na kriminalnu pozadinu pojedinih vodecih albanskih lidera. S toga sam mišljenja da adresa za pregovore nije Priština, vec poznati centri medunarodne moci. To, razume se, nalaže izradu politicke platforme iza koje ce stajati sve relevantne politicke snage u zemlji. Ona sada mora biti prioritet, kako ne bi ponovo bili iznenadeni. Pri tome, treba imati u vidu da pitanje Kosmeta implicira i buducnost juga Srbije (Medveda, Bujanovac, Preševo).

I na kraju, Štajnerova veridba sa Albankom Bukurije Đombaljaj možda bi mogla da bude i pouka za nas Srbe kojim se sve putevima ostvaruju nacionalni interesi.



ARTEL GEOPOLITIKA je privatan, nezavisan i nelukrativan web site koji se izdražava od volonterskog rada nekolicine entuzijasta.
Ukoliko  vam se informacije koje ARTEL GEOPOLITIKA objavljuje dopadaju bili bismo zahvalni da nas podržite bilo kojom finansijskim doprinosom ili kroz reklamiranje na našem web site-u. Vaša pomoć biće upotrebljena za još kvalitetnije selektiranje informacija, njihovo brže postavljanje na site i, što smatramo možda i najvažnijim, prevodjenje najkvalitetnijih tekstova i na druge jezike.
Za dinarske uplate: Rade Drobac- Postanska stedionica-, žiro račun br. 908-20001-18-8888-47712653
Za devizne uplate:  Rade Drobac- Nacionalna [tedionica- Devizni ra~un br.: 00-305-0002922.2

<<_IMVTemp_Show_ARTELlogo2.gif>>

Reply via email to