|
Lični ili opšti interesPolitikant je čovek koji se bavi politikom isključivo u korist svoje lične političke promocije i ostvarenja sebičnih materijalnih ili statusnih interesa; opšte dobro mu nije cilj, iako ga pominje kao jedinu svrhu njegove delatnosti; pribegava demagogiji, socijalnoj ili nacionalnoj kada god može; stvara afere i tamo gde ih nema, a sve u cilju moralne i političke diskvalifikacije političkih protivnika; nema gotovo nikakav osećaj odgovornosti za izrečenu reč ili učinjeno delo. Političar je ličnost koja se profesionalno bavi politikom u cilju sticanja što veće političke moći za sebe i političku stranku kojoj pripada. Stranačke interese stavlja ispred opštih. Ume da raspozna odnose snaga, da stvori uspešne koalicije, a po pravilu, odlikuje se i dobrom govorničkom sposobnošću kojom privlači pristalice, iako ima političara (npr. Nikola Pašić) koji se klone čestih javnih nastupa. Spreman je da rizikuje, prethodno odmerivši opasnosti, u čemu mu pomaže realizam lišen paranoje i naivnosti. Kadar je prihvatiti poraz kao privremeno stanje i nanovo uploviti u političku borbu u kojoj strasno uživa. Služi se politikantstvom često, ali nije običan politikant, jer povremeno ume da uradi nešto i za opšte dobro, pa mu polazi za rukom da osvoji vlast i da je duže očuva. Kada uvidi da nešto što će uticati na ostvarenje opšteg dobra njemu i njegovoj stranci donosi korist, onda je spreman da sav svoj nemali politički dar upotrebi za ostvarenje ovoga cilja. S druge strane, čuva se nepopularnih poteza čak i kada oni spasavaju političku zajednicu, jer je njemu osvajanje i očuvanje vlasti jedini cilj, a ne sredstvo političkog delanja u cilju dostizanja opšteg dobra. Državnik je ličnost koja se bavi politikom najčešće profesionalno, ali u sasvim izuzetnim prilikama se dešava da i onaj koji nije profesionalni političar (npr. češki književnik i prvi predsednik Čehoslovačke i Češke po raspadu realnoga socijalizma Vaclav Havel) postane državnik. Ono što ga izdvaja od prethodnika jeste smisao za političko delanje u korist opšteg dobra, zbog čega će se i vlasti odreći ako je to neophodno. Politikantskim sredstvima, naročito demagogijom, ume se kadšto poslužiti, ali tek kada je primoran izrazito nepovoljnim okolnostima. Mora spadati u "političke životinje", tj. mora pripadati najtalentovanijim političarima, jer je to uslov osvajanja glasova na izborima i očuvanja vlasti. Uživa u političkoj borbi, ali mu ona nije cilj i nikada ne zasenjuje dve njegove glavne preokupacije: kako učiniti građanima republike (res publica, lat. javna stvar) život što kvalitetnijim, ali ne nauštrb budućih generacija i kako pribaviti što uglednije mesto svojoj političkoj zajednici (državi) u međunarodnim odnosima moći i ugleda. Dešava se kadšto da značajem prevaziđu sopstvenu državu i postanu istorijski značajne ličnosti na globalnom nivou. Iz ovih određenja tri tipa političara lako je uvideti koji tip u Srbiji i Crnoj Gori preovladava, te kojega tipa i svećom tražeći ne možemo naći. Srbijanski i crnogorski politikanti su se, učaureni i izlegli iz parohijalno-oslobodilačke političke kulture, toliko namnožili da građani postaju u sve većoj meri ozlojeđeni političkim prilikama i ličnostima u zemlji. Ova ozlojeđenost, pak, doprinosi povlačenju u apatiju, jer je postalo jasno da je politika od delatnosti koja ima za cilj da odredi opšte pravce kretanja jednoga društva postala najobičnije sredstvo za sticanje i očuvanje lične moći i stranačkoga uticaja u društvu. Razume se, ova nemila činjenica ide naruku najobdarenijim demagozima pošto se iz apatije posle protoka određenoga vremena po pravilu rađaju buntovi, a ove je lako iskoristiti demagoškim parolama za ostvarenje ličnih ciljeva. U tom slučaju se građani zainteresovani za opšte dobro, i shodno tome učesnici u političkome životu jedne političke zajednice, pretvaraju u najobičnije apatične podanike jednoga demagoga koji je došao do političke vlasti. Ukoliko bismo primenili gore navedene kriterije na političku scenu Srbije (politički život Crne Gore valja ostaviti onima koji u njoj žive), onda bismo dobili otprilike sledeće razvrstavanje: a) U najistaknutije politikante spadaju: Vojislav Šešelj (gotovo prototip politikanta-demagoga), Vladan Batić, Velimir Ilić, Zoran Živković, Čedomir Jovanović, Mlađan Dinkić, Dušan Mihajlović, Obren Joksimović, Slobodan Orlić, generali Momčilo Perišić i Nebojša Pavković, Žarko Korać, Sulejman Ugljanin, celo stranačko vođstvo Stranke srpskog jedinstva, cela stranačka vođstva Socijalističke partije Srbije, Narodne socijalističke stranke (g. B. Ivković) i Srpske radikalne stranke. b) Najistaknutiji političari su: Vojislav Koštunica, Miroljub Labus, Goran Svilanović, Dragoljub Mićunović, Nebojša Čović i Slobodan Milošević. c) Državnik se u Srbiji nije pojavljivao od smrti Josipa Broza, koji nije ispunjavao sve uslove za državnika, ali se državničkom idealu približio. Pre njega ovom idealu najbliži je bio Miloš Obrenović. Demokratski usmerenih državnika, međutim, blagodareći u najvećoj meri preovlađujućem obrascu parohijalno-oslobodilačke političke kulture, nikada u istoriji nismo ni imali. Jedno vreme je Miroljub Labus nagoveštavao da bi on mogao biti prvi demokratski usmereni državnik u istoriji Srbije (i Crne Gore), ali se ubrzo pokazalo da je najverovatnije pod politikantskim uplivom M. Dinkića počeo da koristi nacionalističku demagogiju po kojoj Srbiji, eto, Crna Gora smeta da se brže zaputi ka Evropskoj uniji. Da se radi o demagogiji jasno je po tome što ako Srbija ne može da se dogovori sa jednom malenom Crnom Gorom, kako li će se tek dogovarati sa velikim državama Evropske unije (Nemačka, Francuska, V. Britanija itd.), kao i onim manjima kojih će, međutim, biti tridesetak, ako se i mi jednoga dana tamo nađemo? Vojislavu Koštunici, takođe, nacionalistička demagogija, ali i loš izbor saradnika, te velika sporost i neodlučnost smetaju u ostvarenju državničkih ambicija. Što se, pak, Gorana Svilanovića, Dragoljuba Mićunovića, pa i Nebojše Čovića tiče, oni za sada ne ispunjavaju jedan neophodan uslov za državnika – nisu dovoljno popularni. [*] Asistent Filozofskog fakulteta |
Title: Message
