Rana koja krvari u srcu Evrope
Motiv za pisanje knjige je istina, a istina je da Srbi danas na Kosmetu pate i da se tamo nad njima i drugim nealbanskim stanovništvom sprovodi genocid - tvrdi autorka
Na putu koji od Gračanice vodi ka Šilovu, s desne strane, uzdiže se brdašce s nekoliko kuća… Kuća koja stoji ponajviše na brdu izrešetana je kalašnjikovima. Teroristi su verovatno iznenada upali jedne noći, neposredno po okončanju rata, i pobili sve žitelje, kako stanare ove kuće, tako i one iz ostalih kuća, koji se tu behu okupili da sačekaju smrt. Znalo se zapravo da će se nakon završetka rata razuzdati, i to na oči Kfora, nasilje albanskih terorista iz OVK.
Žitelji ovih kuća su ostali da sačekaju smrt. Možda nisu imali vremena da odu, a možda nisu ni hteli da odu… Svi su pobijeni u toj kući, a fotografije svedoče o užasu. Svedoče i o potresnom spomenu koji su ostavili, kako se ne bi moglo zaboraviti…Srpske porodice koje su iščekivale smrt, ispisale su na zidovima, ispod tapeta, svoja imena, visinu, težinu i imena svoje dece, pokoju belešku. Da ne bude moguće reći kako se ništa nije dogodilo, da ne bude moguće zaboraviti…
Ovo je odlomak iz knjige "Izgubljeno Kosovo" italijanske novinarke i publiciste Marije Line Veka, koja u rimskom listu "Rinašćita" redovno objavljuje reportaže s Kosova i Metohije. Reportaža o kući smrti na putu od Gračanice do Šilova samo je jedna od potresnih priča koje još nisu prevedene na srpski.
- Izdavač knjige, "Edicione interkulturali" angažovao je prevodioca i unapred mu isplatio 1.750 evra. Prevod je trebalo da bude završen do 30. juna. Ali, prevodilac se više nije pojavio. Sumnjam da mu je neko platio više kako ne bi uradio taj posao - kaže Veka i očekuje da, najverovatnije u septembru, knjiga, ipak, izađe i na srpskom jeziku.
|
Staro i novo -Nadbiskup sa Kosova je nedavno rekao da je bilo uništavanja kulturno- istorijskih spomenika, da su srušene brojne džamije koje su ubrzo obnovljene, i da je srušeno oko 200 manastira, ali da su oni novi. Ako su novi manastiri i crkve oni koji su izgrađeni u srednjem veku, onda ne znam koji su stari - začuđeno će Marija Lina Veka. |
||||
Posle boravka u Somaliji i knjige "Skandal Somalija - anatomija jedne podvale", Veka se zainteresovala za Kosovo i Metohiju. Rizikujući da bude definisana kao tendenciozna, jednostrana i prosrpska, Veka optužuje međunarodnu zajednicu za hipokriziju u odnosu na Kosovo.
- Ratovi se vode zbog ekonomskih interesa, a ne zbog, kako se najčešće tvrdi, humanitarnih razloga. Kako bi se opravdale, vojne intervencije po svetu počinju medijskim ratom i lažima. To je bio i slučaj agresije na Jugoslaviju. Pre dolaska međunarodnih snaga na Kosovo i Metohiju postojao je egzodus albanskog stanovništva. Ali, taj egzodus vođen je i kontrolisan radi medijskog efekta i pripreme velikih sila za rat protiv SRJ - zaključuje ova novinarka.
Takva politika, ocenjuje Veka, vodi nezavisnosti Kosova.
-
Nezavisno Kosovo biće "velika Albanija" bez Albanije. Na takvom Kosovu, koje
predstavlja ranu koja krvari u srcu Evrope, neće biti moguć život nealbanskom
stanovništvu - smatra Veka koja je i mišljenja da je u Beogradu danas o Kosmetu
teže govoriti nego u Rimu.
Da li se u Italiji zna istina o stanju na Kosovu i Metohiji?
- Mali
je krug nezavisnih novinara koji su uspevali da prođu na pojedina vrata, da
iznesu istinu i da polako ta istina dolazi i do građana. Rezultat te njihove
upornosti da se kaže istina je i činjenica da je grupa poslanika iz italijanskog
Parlamenta pokrenula inicijativu da uputi pismo NATO-u i zamoli ih da
italijanski vojnici ostanu da čuvaju srpske svetinje.
Koliko su srpske svetinje ugrožene?
- Kada je pre godinu dana
knjiga objavljena u Italiji, izazvala je velike polemike i veliko interesovanje,
pre svega, u levičarskim i partijama katoličke orijentacije koje su veoma
zainteresovane za očuvanje crkava i duhovne baštine, a one se na Kosovu i
Metohiji uništavaju. Uništen je veliki broj srpskih kulturno istorijskih
spomenika, u šta sam se uverila obilazeći Kosmet u pratnji italijanskih vojnika,
jer se jedino tako mogu kretati na tim prostorima.
|
Egzotika - Ni posle četiri godine životni uslovi za Srbe se ne poboljšavaju, a Unmik i Kfor nastavljaju sa izdavanjem specijalnih identifikacionih kartica sa "egzotičnim" oblicima imena srpskih prevodilaca, pa se nameće pitanje da li je danas nekorektno čak i imati srpsko ime - konstatuje Veka. |
||||
Kao novinar, ali i kao koordinator humanitarnog projekta za srpsko
stanovništvo u Vitini, kojeg je pokrenula sa kolegama u Italiji, Veka je 11 puta
boravila na Kosmetu. Kakvi su njeni utisci s tih putovanja?
- Na Kosovu
i Metohiji videla sam genocid nad Srbima i drugim nealbanskim stanovništvom.
Srbi na Kosmetu pate, a oni malobrojni koji su se vratili žive u enklavama, što
je sinonim za zatvore pod vedrim nebom. Ono malo Srba koji su ostali u Prištini
žive lišeni slobode da u obližnjoj prodavnici kupe parče hleba. Na Kosmetu se
dešavaju ubistava i kršenja ljudskih prava nad Srbima i drugim nealbancima, a
pod nadzorom Kfora sprovodi se osveta OVK - prenosi Veka svoja iskustva.
Na osnovu tog iskustva, rada na terenu i razgovora sa kolegama nastala je knjiga "Izgubljeno Kosovo", za koju ambasador SCG u Vatikanu Darko Tanasković, koji je napisao predgovor, kaže da ju je potrebno pažljivo i bez predrasuda čitati i razmisliti šta je novinarku iz Rima navelo da napiše prosrpsku knjigu.
- Želela sam samo da napišem istinu. I, ništa više. Moj dubinski motiv nije da zastupam Srbe, već istinu. A istina je da Srbi danas na Kosmetu pate. Simbol dostojanstvenog odgovora preteškoj sudbini kosmetskih Srba jeste sveštenik crkve Svete Petke u Vitini, otac Dragan Kojić. U njegovoj eparhiji od nekadašnjih 2.000, danas je oko 160 Srba. On sam više puta je izbegao kuršum. U jednom razgovoru rekao mi je: "Ne zavidim Ti na onome što imaš, već na onome što možeš da daruješ, a darovati je mnogo lepše nego primati dar. Mi nemamo ništa. Sve nam je, dakle, korisno. Sve nam je potrebno, ali možemo da živimo i bez ičega".
Autorka postavlja pitanje da li je Kosovo izgubljeno za sopstveni
identitet, korene i nadu u miran zajednički život. Da li je Kosovo zaista
izgubljeno?
- Žao mi je što iza naslova "Izgubljeno Kosovo" nisam stavila
znak pitanja. Teška srca, na osnovu iskustva i onoga što sam doživela, posle
razgovora sa kolegama, na osnovu onoga što sam čula od sagovornika, čak i od
predstavnika međunarodne zajednice, zaključila sam da upitniku racionalno nema
mesta. Ipak, mislim da ću u drugom izdanju iza naziva imati i znak pitanja.
Zbog čega?
- Pre svega, zbog poštovanja prema držanju i rečima
najvećih stradalnika, malobrojnih Srba iz izolovanih enklava na jugu Kosova, u
Kosovskom Pomoravlju. Njihova duhovna snaga, heroizam i nade koju pokazuju kako
bi opstali na tom prostoru, njihova nepokolebljiva vera i nadmoćni stoicizam
egzistencijalno materijalizuju taj znak pitanja i to na tako veličanstven način
da ga niko nema pravo izbrisati - zaključuje Marija Veka.
