|
O suverenitetu nema pregovoraNaspram Albanaca, koji su potpuno homogenizovani u
zahtevu da Kosovo i Metohija bude nezavisna država, i njihovih zapadnih
sponzora, pre svega SAD, koje nezavisnost pokrajine javno ne podržavaju,
ali sve čine da razvoj ide u tom pravcu, deo zvanične vlasti Srbije i
političke elite ne samo da homogeno ne stoji iza stava o suverenitetu
Srbije nad Kosmetom nego na sudbinu Kosmeta gleda sa ležernošću.
Takvo stanje je posledica nedefinisanosti jasnog cilja i strategije
zvanične politike prema Kosmetu i nedopustive političke i druge zavisnosti
Srbije od onih stranih činilaca koji otvoreno ili prikriveno simpatišu i
podržavaju albanske separatističke ciljeve.
S obzirom na odmakli proces podržavljenja i sve alarmantnije
približavanje rešavanja konačnog statusa Kosmeta, vreme je za povlačenje
zvona na uzbunu kako bi se sprečilo nastupanje nepopravljive štete po naše
nacionalne i državne interese.
Opasnost nije sadržana samo u Rezoluciji Saveta bezbednosti 1244, u
kojoj se isticanje suvereniteta SRJ na Kosmetu svesno i ciljno potkopava
pozivanjem na pravno nepostojeće sporazume iz Rambujea, nego i u
pritiscima i ponudama koji se čine Srbiji u cilju njenog pridobijanja za
odricanje od južne srpske pokrajine.
Strategija SAD i EU je u ovom trenutku usmerena na ubrzano opremanje
Kosmeta potrebnim državnim atributima i na pripremanje Srbije, njene
javnosti i vlade, da odustane od svog legitimnog i međunarodno priznatog
prava na Kosmet i to pokrije smokvinim listom priključenja države Kosovo
sadašnjoj državnoj zajednici SCG.
Pristanak Srbije na amputaciju Kosmeta lišio bi SAD i EU problema u
BiH, Makedoniji i drugde, jer više ne bi bilo reči o nagrađivanju
separatizma, već o sporazumnom odvajanju pokrajine od Srbije. Javnost i
vlast treba ubediti da je u najboljem interesu Srbije da se što pre
oslobodi tereta Kosmeta kako bi lakše i brže ušla u evro- atlantske
organizacije. Jedino se od Srbije traži da učini znatnu teritorijalnu
žrtvu da bi stekla licencu za integrisanje sa Zapadom.
Samo Srbiji se ne garantuje teritorijalna celokupnost u okviru
avnojskih granica, na bazi kojih je izvršeno priznavanje bivših
jugoslovenskih republika kao novih država. Jači dokaz o neravnopravnom
tretmanu Srbije u odnosu na susedne i druge zemlje istočne Evrope nije
potreban. Srbija se tome mora odlučno suprotstaviti sledećim argumentima:
1. Da se ni po koju cenu ne odriče Kosmeta. Sve što bi se od sada pa
nadalje činilo bez izričite saglasnosti Srbije bilo bi nezakonito i "grbo"
i predstavljalo bi najobičniju nasilnu otimačinu. Sve dok čvrsto drži
tapiju na tu istorijsku pokrajinu Srbija zadržava pravo na njen povraćaj
kad-tad u budućnosti. Ako bi se odrekla svoje tapije izgubila bi Kosmet
zauvek.
2. Da čvrsto i nepokolebljivo insistira na Rezoluciji Saveta
bezbednosti 1244, a naročito na članu koji naglašava suverenitet SRJ (čija
je Srbija, kada je reč o Kosovu, prihvaćeni naslednik). Suverenitet države
ima prednost nad separatističkom voljom nacionalne manjine koja u njoj
živi. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, finalni akt iz
Helsinkija, kao i svi dokumenti KEBS-a, odnosno OEBS-a, koji se odnose na
prava pripadnika nacionalnih manjina, ne priznaju nacionalnim manjinama
pravo na secesiju.
Sve dok bud odlučna i dosledna u odbrani svog suvereniteta nad
Kosmetom, Srbija može računati na podršku Rusije i Kine u Savetu
bezbednosti koje zbog sopstvenih vitalnih interesa (Čečenija, Tibet,
Tajvan, Sinkjang) neće popuštati pred zahtevima SAD i NATO-a za razbijanje
teritorijalne celokupnosti Srbije. Posle pada komunizma nijednoj
nacionalnoj manjini u evropskim zemljama, bez obzira na njenu brojnost ili
kompaktnost, nije dozvoljeno teritorijalno izdvajanje od države u kojoj
živi. Nepromenjivost republičkih granica je uzdignuta na nivo principa i
aksioma u rešavanju jugoslovenske krize, pa tako Republici Srpskoj
Krajini, Republici Srpskoj i Albancima u Makedoniji nije bilo dopušteno da
razbiju teritorijalnu celokupnost Hrvatske, BiH i Makedonije.
3. Da se u argumentovanju Rezolucije Saveta bezbednosti 1244 pozove na
finalni akt KEBS-a iz Helsinkija koji garantuje nepromenjivost spoljnih
granica država članica, osim u slučaju njihovog pristanka, kao i na
Međunarodnu konferenciju o SFRJ u Hagu koja je, usvajajući nalaze
Badinterove Arbitražne komisije, priznala sve bivše republike SFRJ u
njihovim avnojskim granicama.
4. Da se u svrhu učvršćivanja svoje tapije na Kosovo i Metohiju pozove
na Londonski ugovor iz 1913. kojim je vraćanje Kosmeta pod suverenitet
Srbije međunarodno priznato, kao i na Versajski ugovor o miru iz 1919. i
Pariski ugovor o miru iz 1947. u kojima je suverenitet Srbije, odnosno
Jugoslavije, nad Kosovom i Metohijom implicitno potvrđivan.
5. Da novi ustav Srbije, pored odredbe o neotuđivosti njene teritorije,
sadrži i posebnu odredbu o zabrani odricanja od Kosmeta. Time se za našu
zajedničku državu ne traži ništa više od onoga što druge bivše
jugoslovenske republike i istočnoevropske zemlje već imaju, naime
garantovan teritorijalni integritet i spoljne granice, ravnopravan tretman
i neokrnjeno nacionalno i državno dostojanstvo.
Srbija treba da što pre izađe sa vlastitim projektom konačnog statusa
Kosmeta. Neophodno je da podvuče da se o suverenitetu Srbije na Kosmetu ne
može razgovarati, a da sve ostalo može da bude predmet razgovora i
dogovora. Radi olakšavanja albanskoj zajednici da brže pređe put od
utopije o nezavisnosti do suočavanja sa evropskom realnošću koja ne
dopušta nasilnu promenu granica, Kosmet bi mogao da postane autonomna
republika u okviru Srbije, s tim što bi srpska zajednica dobila
teritorijalnu i kulturnu autonomiju u okviru takvog entiteta.
Zapadni sponzori albanskog separatizma neće smeti da podrže nezavisnost
Kosova bez saglasnosti Srbije. Kada bi to učinili stavili bi se van
pozitivnog međunarodnog prava i rizikovali da se takav nasilan presedan
okrene protiv njih.
Nažalost, deo sadašnje vlasti Srbije i državne zajednice SCG ne uviđa
dovoljno značaj i potrebu beskompromisnog insistiranja na suverenitetu nad
Kosmetom, čime ostavlja utisak da Srbiji i SCG nije stalo do Kosmeta i da
bi one mogle da prihvate i neko rešenje koje bi bilo ispod suvereniteta.
Realna je bojazan da sadašnja vlast ne počne da gleda na Kosmet kao na
prepreku za ulazak SCG u EU i NATO i teret kojeg se što pre treba
oslobađati. Neki napisi u medijima, čiji autori pripadaju vladajućoj
političkoj eliti, već otvoreno zagovaraju takvo odricanje.
Utoliko je neophodnija hitna izrada projekta Srbije o konačnom statusu
Kosmeta i njegovog promišljenog i argumentovanog objašnjavanja i
promovisanja u međunarodnoj zajednici, a posebno kod faktora koji su
najviše uključeni na Kosmetu i Balkanu.
* Bivši ministar inostranih poslova SRJ
|
Title: Message
