Da li se traži guverner koji će biti nezavisna, autonomna ličnost ili neko ko će manje više raditi po tuđim uputstvima i nalozima? Malo će se koji čitalac Ekonomista, verovatno, setiti da smo tekst sa identičnim naslovom i istim pitanjem objavili još pre više od dve i po godine, oktobra 2000. Tada je situacija, razume se, bila znatno drugačija nego danas, ali je odugovlačenje sa postavljanjem prvog čoveka centralne monetarne ustanove, u tim smutnim vremenima, neminovno postavilo pitanje - šta se čeka, tj. šta se hoće. Sudeći po poslednjim zbivanjima, u tom pogledu izgleda da se ništa nije promenilo. Štaviše, gotovo bi se moglo reći da se situacija pogoršala, jer se čini da će novi guverner biti na još većim iskušenjima od bivšeg. Tačno je, doduše, da Kori Udovički, na monetarnom planu zatiče mnogo bolju situaciju nego svojevremeno Mlađan Dinkić - stabilan dinar, nisku inflaciju, visoke devizne rezerve - ali je neizvesnost njene pozicije veća. I to ne samo zato što ne zna šta je čeka spolja, u okruženju, tj. kakvi sve pritisci i “dobronamerni” saveti, nego i iznutra, u obliku raznih “trojanskih konja” i prijateljskih ubeđivanja. Savet centralne banke, koji zvuči dosta kredibilno, mogao bi u toj borbi da joj značajno pomogne, ali će to još više zavisiti od viceguvernera čija imena, čak ni kandidati, još nisu poznati
Šta čeka novog guvernera
Breme koje je Udovički ostavljeno, teže je od onog koje je sačekalo
njenog prethodnika - Američko priznanje
Odlaskom Mlađana Dinkića završila se era
“narodnog guvernera”, kakav je revolucionarnoj Srbiji 5. oktobra trebao. Iako
pod potpuno različitim okolnostima, ex guverneri Dragoslav Avramović i Dinkić,
došli su na to mesto, posle burnih i po građane tragičnih stradanja ne kao
tradicionalno ovaploćenje guvernera, sive eminencije stabilnosti valute, već kao
“nacionalni spasioci”. Zato su i Avramović i Dinkić - iako međusobno sasvim
različiti karakteri - bili i toliko popularni, i tako skloni ponekad neumerenom
populizmu, i radi da skliznu u političke vode.
Neprijatni i po obe strane
kompromitujući TV duel sad već bivšeg guvernera i aktuelnog ministra finansija
Božidara Đelića pokazao je da je ta era, od javnosti obljubljenih eksperata,
prošla i da Srbiji nisu potrebni reformatori pobratimi, već institucije koje će
u svakom trenutku - pa i najneugodnijim - moći da održe svoje dostojanstvo bez
obzira na privatne simpatije.
Svojim pristupnim govorom pred poslanicima,
novi guverner Kori Udovički, pokušala je jasno da postavi temelj novoj
guvernerskoj eri u kojoj će institucija centralne banke nadilaziti samog
guvernera. “Ogroman porast poverenja ostvaren u toku prošle dve godine bio je u
dobroj meri zasnovan na snazi lične odanosti gospodina Dinkića snažnoj
valuti...ipak, poverenje se mora zasnivati na nečemu jačem i trajnijem od
pojedinačnih života...to nešto su istitucije”, izjavila je Udovički.
Munjeviti i brutalno izvedeni politički obračun Demokratske stranke i G17
Plus, brzina s kojom je, i po oceni same Udovički, donet jedan vrlo nesavršen
Zakon o Narodnoj banci, diskutabilni kredibilitet skupštinskog odbora za
finasije koji ju je predložio, i način na koji je novi guverner, u iznudici,
gotovo kafanskim putem tražen od jednog do drugog telefona i imena, čine moralno
i politički nesretni aspekt tog imenovanja.
Do pre mesec dana najželjeniji
izbor vlade Srbije bio je Milan Zavađil, jedno vreme savetnik u NBS i najbolje
rangirani Srbin u MMF, koji je odbio tu ponudu, a potom, za kratko, i jedini
viceguverner koji nije dao ostavku, Vesna Arsić.
Po teretu koji je preuzela
i načinu na koji će možda sa mesta guvernera otići daleko pre isteka mandata,
moguća sudbina Udovički se nimalo ne razlikuje od usuda prethodnih guvernera.
Iako je izašla iz usta tradicionalno zajedljivog šefa poslaničke grupe
Demokratske stranke Srbije, Dejana Mihajlova, njegova ocena da vlada Srbije iz
ovog izbora izvlači dvostruku korist - “rešava se lošeg ministra i istovremeno
dobija marionetu na čelu NBS” bar u ovom drugom delu odražava strahove nekih
ljudi odanih stabilnosti valute, bilo da su bili naklonjeni ili kritično
nastrojeni prema ex guverneru. Međutim, pravi problem pojedini eksperti vide “u
činjenici da je kurs dinara egzaktno precenjen jer je korišćen kao politička
alatka” te kažu da “priču o stabilnosti dinara treba zameniti pričom o
nestabilnostu u bilansu tekućih plaćanja koji će se još više pogoršati zboh
niske carinske zaštite”.
Sve u svemu, breme koje je Udovički ostavljeno,
teže je od onog koje je sačekalo njenog prethodnika. Srbija je u evidentno
snažnoj ekonomskoj krizi, s posustalom proizvodnjom, malaksalim izvozom,
izrazito visokim političkim rizikom zemlje koji dovodi u pitanje prihode od
privatizacije i budžetom koji je očigledno na ivici održivog finansiranja.
Potcenjena
Svako ko je Udovički procenjivao kao
marionetu koja zauzima mesto na koje je politička volja pošalje, mogao je u
njenom govoru u parlamentu da pročita da je ona vrlo svesna rizika u koji se
upušta, i na samom startu postavlja odstupnice, ukoliko u nekom novom političkom
obračunu, bude žrtvovana.
U svom govoru ona jasno kaže da će njen zadatak
biti teži od Dinkićevog. Zapravo svi guverneri u prethodnoj ekonomskoj istoriji
Srbije uspevali su kraće ili duže da dospeju do početne stabilnosti domaće
valute, ali ne i dalje od toga.
“Inflacija se lako zaustavlja, ali se
stabilnost cena teško održava...ehničkim instrumentima centralne banke se utiče
samo na jednu stranu..(te stabilnosti)”, rekla je Udovički jasno prebacujući
najvažniji deo odgovornosti onome kome to i pripada - Vladi Srbije u čijem je
resoru dubinsko restrukturiranje privrede.
Udovički, s čijem se imenovanjem
dugo oklevalo i zbog njene široke nepopularnosti u javnom mnjenju, čemu je i
sama doprinela nespretnim izjavama o poskupljenju struje, na početku svog novog
mandata stavila je do znanja da shvata i prihvata da nikada neće postati
popularna, kao njen prethodnik. “Promene koje još moraju da se dogode pogađaće i
boleće pojedinačno mnoge ljude, pre nego što urode sigurnim plodom. Nemam
iluzija”, rekla je Udovički. “Duboko sam uverena da je odupiranje tim pritiscima
najbolje što mogu da učinim na dobrobit Srbije danas...”
Lični kvaliteti
Udovički potcenjeni su i u najširoj i u uže stručnoj domaćoj javnosti, jednako
kao i u diplomatskim krugovima i delu međunarodnih institucija s kojima, kao
minister energetike, nije imala kontakata. Udovički je doktorirala na temi
ekonomskog raspada bivše Jugoslavije i dobro poznaje korene sadašnje krize.
Prethodno službovanje u MMF - u Mozambiku, Bosni i kasnije u Srbiji - uverilo je
da su problemi s kojima se susreću ekonomski upropašćene zemlje univerzalni, ali
ne i nepremostivi. Novi guverner smatra da je MMF-ov koncept nesavršen, ali ipak
najbolji recept za izlazak zemalja iz dužničkih kriza i ekonomskih sunovrata.
Utoliko je strah da će Udovički lako pristati na koncept štampanja novca, ili
olakog zaduživanja vlade pogrešan. Jednako je pogrešan i strah da će ona biti
slepo oruđe MMF. U svim dosadašnjim misijama Udovički je pokazivala da razume
mesta gde je program MMF nedovoljno fleksibilan, kao na primer u Bosni, kada je
predlagala postepeniji prelaz sa sistema Zavoda za obračun i seljenje platnog
prometa u banke. Činjenica je, međutim, da u Srbiji, u nedostatku pažljivo
negovanih kadrova, ljudi napreduju brzometnije nego što bi im to trenutni
stručni i iskustveni kvaliteti garantovali.
Iako je to u javnosti postalo
vidljivije tek u poslednjih nekoliko dana, Udovički uživa značajnu podršku
premijera Živkovića od čijeg dolaska je došlo do promene balansa uticaja
ministara eksperata. U ovom trenutku Udovički ima takav “personalni kredit” koji
joj omogućava da ravnopravno razgovara sa ministarstvom finansija i čak preuzme
deo poslova s kojima samo ministarstvo ne može da se izbori a koji spadaju u
zajednički delokrug rada.
Savet
Usvajanjem novog Zakona o NBS, kao stručna potpora
i kontrolni faktor guvernera stoji uglavnom respektabilni tim Saveta NBS u kojem
su Pavle Petrović zamenik bivšeg guvernera Dragoslava Avramovića i pomoćnik
ministra finansija i ekonomije u Vladi Srbije od februara 2001. do septembra
2002. godine, čovek visokog profesionalnog znanja i nesklon politici; dr Boško
Živković, vanredni je profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu i trenutno
predsednik Komisije za hartije od vrednosti i finansijska tržišta Srbije, jedan
od najboljih poznavalaca bankarstva i hartija od vrednosti; relativno mladi dr
Dejan Šoškić, docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu čija su specijalnost
takođe hartije od vrednosti; dr Milorad Ivanišević, malo eksponirani redovni
profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu smatra se jednim od najboljih
poznavalaca korporativnih finansija, tj. finansija realnog sektora u Srbiji i,
konačno, tu je i dr Zoran Popov, profesor beogradskog Ekonomskog fakulteta i
profesor na BK Univerzitetu. I izbor Saveta pratila je jedna mala neprijatnost,
jer je na Odboru za finansije izabran Stojan Stamenković, saradnik Instituta
ekonomskih nauka, da bi sutradan poslanicima bio predložen Šoškić, pošto se u
međuvremenu ispostavilo da Stamenković, inače dotadašnji savetnik po ugovoru u
NBJ, ne ispunjava uslove, jer je u penziji. U formalnom previdu predlagača,
navodno, ne treba tražiti skrivena značenja. Stamenković koji je bio zadužen za
pregovore sa MMF u vladi poslednjeg premijera bivše Jugoslavije Ante Markovića i
u prethodnoj postavi NBS, verovatno će i u novom sastavu, ostati na tom
mestu.
Udovički će u NBS naići na mnogo praznih kancelarija, jer su svi
izuzev jednog viceguvernera (i to možda ne najpoželjnijeg) i svi izuzev jednog
direktora sektora, odlučili da odu iz banke. Taj čin je još jedna pokazatelj da
Srbija postoje “moje”, i “tuđe” ekipe, a ne institucije u kojima sede
profesionalni činovnici. Mada je na mestu ministra energetike pokazivala potpuno
odustvo “socijalne inteligencije”, Udovički je u međuvremenu znatno napredovala
u shvatanju političkih realnosti i ograničenja, ali i dalje se ne snalazi
najbolje u stresnim situacijama, kao što je ova u kojoj se sada našla.
Uprkos
tome što se verovalo da Dinkić ima snažno međunarodno zaleđe, Udovički je prvu
podršku već našla u američkoj administraciji. Najverovatnije će se pojaviti kao
jedan od vodećih govornika na godišnjoj konferenciji državne američke banke za
podršku izvozu, Eksim banke, u septembru. Udovički je u dobrim odnosima i veoma
ceni svog nekadašnjeg šefa Emanuela Zervudakisa koji je zadužen za Srbiju i Crnu
Goru i od ranije ima dobru saradnju sa šefom misije MMF za SCG, Džošuom Čarapom.
Rejting novog guvernera (guvernerke?) vrlo je dobar i u evropskim finansijskim
institucijama baziranim u Londonu.
Ključno pitanje je i dalje, da li je
Udovički na to mesto postavljena da bi bila dobar guverner, ili da bi, kao
elegantno rešenje u političkoj stisci, poslužila izvesno vreme za popravku
fasade politički i ekonomski diskreditovanog DOS-a?
“Sasvim je moguće da ću
napustiti položaj guvernera pod burnim političkim okolnostima i pre kraja
mandata”, rekla je Udovički.
To izgleda kao veoma moguć scenario. Ono što je
jedino sigurno u ovom trenutku je da Kori Udovički neće biti odgovorna za to što
će krajem ove godine kurs evra biti 69 dinara. To je njegova putanja dogovorena
u vreme kad Mlađan Dinkić još nije imao naslednika na vidiku.
Tanja Jakobi
| Kori Udovički: Očekujem
pritisak Zakon o Narodnoj banci Srbije nije savršen, on ostavlja prostor da mnoga pitanja razradimo, ali on postavlja temelje institucije kakva Narodna banka treba da bude. Prvo, on je postavlja kao nezavisnu instituciju. Drugo, on nedvosmisleno definiše vrhunsku misiju ove institucije: postizanje i održavanje stabilnosti cena. Zatim definiše kao njen cilj i održanje finansijske stabilnosti. I na kraju, pod uslovom poštovanja ova dva vrhunska cilja, on nalaže Narodnoj banci Srbije podržavanje ekonomske politike Vlade Republike Srbije. Ovih dana sam, kao i vi, imala prilike da čujem kako će poverenje naših građana u dinar zavisiti od ličnosti novog guvernera. Ogroman porast poverenja ostvaren u toku protekle dve i po godine jeste bio zasnovan u dobroj meri i na snazi lične odanosti gospodina Dinkića snažnoj valuti. Zahvaljujem se gospodinu Dinkiću na toj odanosti, i kao građanin i kao stručnjak. Ipak, ja bih danas govorila o jednoj drugoj vrsti poverenja, poverenju koje je kičma savremenog ekonomsog, pa i svakog drugog, života. Od njega zavisi budućnost Srbije i on se ne sme zasnivati na ličnosti i pojedincu. Poverenje se mora zasnivati na nečemu jačem, i trajnijem od pojedinačnih života, na nečemu što se stvara i dokazuje kroz zalaganje mnogih ljudi i ulaganje mnogo života. To nešto su institucije. Obezbeđivanje cenovne stabilnosti tehnički nije teško. Najjednostavnijim rečima, potrebno je: prvo, da u svakom trenutku monetarna masa ne prevaziđe sposobnost privrede da odgovori robom na tražnju koja se tim novcem pokreće - nazovimo to jednom jednačinom; i drugo je da kurs i monetarna masa u svakom trenutku obezbeđuju da se devizne rezerve kreću na održiv način - nazovimo to drugom jednačinom Narodna banka može, i mora da se slepo pridržava ovih principa. Poštovanje tih principa u narednom periodu u Srbiji ipak neće biti lako. Jer, inflacija se lako zaustavlja, ali se stabilnost cena teško održava. To je zato što se tehničkim instrumentima Narodne Banke utiče samo na jednu stranu svake od opisanih jednačina. Na drugoj strani nalazi se realna ekonomija, a instrumenti uticanja na realnu ekonomiju, u rukama Vlade , mnogo se teže pokreću. Da bi se postignuta stabilnost prevela u privredni rast, potrebna je, nadalje, tesna saradnja ove dve inistitucije odgovorne za dve strane jednačine o kojima govorim. Stabilnost i rast mogu se obezbediti samo ako se izvrši duboka promena u načinu na koji građani Srbije privređuju i vode ekonomsku aktivnost. Promene koje još moraju da se dogode, pogađaće i boleće pojedinačno mnoge ljude pre nego što urode sigurnim plodom. Stoga očekujem da će pritisak, politički i ljudski, da Narodna banka Srbije samo malo popusti i ublaži taj bol biti velik - nemam iluzija. Ali ja sam duboko uverena da je odupiranje tim pritiscima najbolje što mogu da pružim za dobrobit Srbije danas, a pogotovu za dobrobit naše dece i unuka. Sasvim je moguće da ću napustiti položaj guvernera Narodne banke, pod burnim političkim okolnostima i pre kraja mandata. Ukoliko do toga dođe, smatraću da je moj rad imao smisla, ako institucija na čije čelo stupam danas nastavi da radi u punom sastavu, i ako u njoj svaki zaposleni jasno zna i dosledno i savesno obavlja svoj zadatak u službi održanja poverenja u stabilnost domaće valute. |
