by                                                                           
Datum: 29. juli 2003. g.

Upozorenje:Ukoliko ste ovu poruku dobili greškom ili više ne želite da dobijate nove informacije i tekstove sa ARTEL GEOPOLITIKA pritisnite [EMAIL PROTECTED] i u rubrici "subject" napišite "unsubscribe".

DIJASPORA TRAZI SVOJIH 3,5 MILIONA EURO

SAVET SABORA DIJASPORE
Beograd, 29. juli 2003. godine

Tokom i nakon agresije NATO pakta nad Jugoslavijom naši ljudi iz dijaspore sakupili su, pored ogromne humanitarnwe pomoći u robi, preko 12 miliona DM (6 miliona EURO) u gotovom. Novac je namenjen obnovi, razvoju i humanitarnoj pomoći, a deponovan je u fond dijaspora za maticu koji je osnovan i registrovan kod tadašnjih saveznih vlasti SRJ tokom 1999. Devizni i dinarski računi fonda nalazili su se kod Beogradske banke. U periodu 1999. i 2000. oko polovine sredstava fonda investirano je u obnovu i izgradnju porušenih mostova na Dunavu, Velikoj i Zapadnoj Moravi, zatim bolnica ("Dr Dragiša Mišović" Beograd, "Ortopedska klinika" Beograd, i dr.), škola (OS "Djura Jakšić" Ćuprija), kao i za izgradnju i obnovu putne mreže u Šumadiji i Pomoravlju, ukupne dužine oko 100 km.

Što se tiče polovine investiranih sredstava, o svakoj pojedinačnoj isplati postoji kompletna dokumentacija u Ministarstvu inostranih poslova i u Banci. Uz to dokumentacija je objavljena i u knjizi "Mostovi, dijaspora-matica", na blizu 400 stranica, u izdanju Beogradskog foruma za svet ravnopravnih, Beograd, 2003.

Što se tice preostale, neutrošene polovine sredstava, nakon promene vlasti u Beogradu 2000. računi fonda prakticno su blokirani. Rukovodstvo Beogradske banke nije izvršavalo naloge ovlašćenih lica Fonda. Medju nalozima koji nisu izvršeni bili su nalozi za isplatu 10,000 DM skupštini opštine Mojkovac koji je upravni odbor fonda odobrio kao pomoć za izgradnju spomen-hrama Mojkovackoj bitci . Nije izvršen ni nalog za isplatu oko 200,000 DM komesarijatu za izbeglice koji je Upravni odbor odobrio za kupovinu napuštenih seoskih kuća i imanja radi naseljavanja izbeglica .

Suočen sa takvim odnosom tadašnjeg novog rukovodstva Beogradske banke, upravni odbor je odlučio da sva dinarska i sredstva sa računa Beogradske banke prebaci na nove račune otvorene kod Raifasen banke A.D. Beograd. Nalog za transfer sredstava u drugu banku izdat je pre otpočinjanja likvidacionog postupka Beogradske banke. Ni taj nalog nije izvršen niti je upravi Fonda dato objašnjenje za nepostupanje. O tome su obavešteni ministrar finansija i ekonomije u vladi srbije Božidar Djelić, tadašnji guverner NBJ Mladjan Dinkić, direktor ZOP-a Srbije Živko Nešić. Obavešteno je i tadašnje najviše državno rukovodstvo: dr Vojislav Koštunica, predsednik SRJ, dr Dragoljub Mićunović, predsednik Veća gradjana Savezne Skupstine SRJ, mr Dragiša Pešic, predsednik Savezne vlade, dr Zoran Djindjić, predsednik vlade republike Srbije i dr.

Kasnije je otpočet postupak likvidacije Beogradske banke. Likvidaciono rukovodstvo, predstavnici agencije za sanaciju i likvidaciju banaka pismeno su potvrdili upravi fonda da se u času odpočinjanja likvidacije na računima fonda nalazilo preko 3,000,000 EURO , bez kamate i oko 2,000,000 na dinarskom računu . Sve je to navodno u likvidacionoj masi o čijoj će deobi odlučiti trgovinski sud u Beogradu.

Paralelno sa blokiranjem sredstava Fonda koje se ne može ničim opravdati osim politikom koja je loša za odnose izmedju matice i dijaspore, vlasti su na svoju ruku samoinicijativno donele rešenje o brisanju fonda dijspora za maticu koji se vodi kod saveznog ministarstva pravde.

Dakle , najpre blokada sredstava a zatim brisanje Fonda iz registra i konacno utapanje sredstava u likvidacionu masu. Šta bi mogao biti razlog za brisanje fonda iz registra nakon što je fond bio zakonito registrovan i postojao i radio više od 2 godine? Jasno je da se ne mogu izbrsati mostovi izgradjeni sredstvima Fonda kao što su Varadinska duga kod Novog Sada ili most na Zapadnoj Moravi kod sela Jasika na ulazu u Kruševac ili most na Velikoj Moravi kod Varvarina koji čuva uspomenu na 12 poginulih gradjana na Svetu Trojicu 30. maja 1999, medju kojima je poginula i poznata matematičarka Sanja Milenković. Učinjeno je to očigledno da bi preostalih 3,5 miliona Eura u gotovom ostali bez pravnog titulara, bez vlasnika.

Medjutim, vlasnici postoje. To su ljudi iz dijaspore koji su dali svoje lične priloge u Fond, to je upravni odbor Fonda na čelu sa svojim predsednikom dr. Milivojem Milićevićem, dobrotvorom i liderom dijaspore iz berlina. Hiljade i hiljade priložnika sirom Evrope i sveta je zainteresovano da se njihov novac vrati u fond i da se iskoristi onako kako su oni odlučili u skladu sa Odlukom Sabora dijaspore. Većina njih raspolaže potvrdama o iznosima uplaćenih sredstava, a veliki broj i sa pismenim priznanjima za dobročiniteljski doprinos.

Oni žele da se problem reši ljudski, dogovorom sa predstavnicima vlasti svoje matice. Ne žele, osim ako ne budu prinudjeni, da rešenje traže preko vlada zemalja u kojima sticajem okolnost žive i rade. Ne žele da se to rešava ni pred institucijama Saveta Evrope i Evropske Unije. Smatraju da za razumne ljude i ozbiljne državne predstavnike to nije dobar put.

O tome svedoče svi dosadašnji koraci organa Fonda koji su bili usmereni isključivo prema vlastima matice.

Fond je uputio mnoga pisma interne i javne apele vlastima da izkažu odgpvoran i razuman odnos prema ovom problemu. Fond žali što do sada nije dobio zadovoljavajući odgovor, odnosno rešenje. Jedini prihvatljiv način jeste da vlasti, a pre svega gospoda Ministar Djelić i novi Guverner NBS Kori Udovički, omoguće da se blokirani novac hitno vrati Fondu i tako prekine posve nepotrebna rašomonijada. Na toj liniji bili su zahtevi poslanika u Saveznoj skupštini i Narodnoj skupštini Srbije, kao što je pitanje poslanika u Veću republika Milutina Mrkonjića na koje nije dobijen zadovoljavajući odgovor.

Ako su vlasti našle za shodno da izvrše celokupne isplate nekim komercijalnim deponentima BB, kao na primer Telekomu Srbija kome je isplaćen iznos od potraživanja Fonda, onda tim pre treba da nadju za shodno da se sredstva Fonda, kao udruženja gradjana, vrate Fondu.

Čini se da je ministar Djelić shvatio, iako sa zakašnjenjem, ozbiljnost ovog problema i posledice odugovlačenja koje se izražavaju u nepoverenju dijaspore zbog manipulacije njenim parama. Naime, na uskršnjim susretima dijaspore i matice u Domu Vojske Jugoslavije, Ministar Djelić je izjavio da veruje da će naći rešenje i zamolio tada prisutne predstavnike dijaspore "za malo strpljenja".

Od tada je prošlo više od tri meseca. Dijaspora veruje da je bilo dovoljno vremena da se njena sredstva pronadju i da je gospodin Ministar spremio ispravno rešenje. To znači vraćanje svih deviznih i dinarskih srestava Fondu i njegovoj upravi. To takodje znači omogućavanje Fondu da nastavi normalno da radi u skladu sa Statutom i voljom prilogodavaca.

I djaspora, a pogotovu matica imaju dovoljno drugih teškoća. Ne treba im još i ova veštačka, birokratska prepreka na putu bolje saradnje, stvarnog medjusobnog poštovanja .

U ime SAVETA SABORA DIJASPORE

dr. Milivoje Milićević, s.r.


ARTEL GEOPOLITIKA je privatan, nezavisan i nelukrativan web site koji se izdražava od volonterskog rada nekolicine entuzijasta.
Ukoliko  vam se informacije koje ARTEL GEOPOLITIKA objavljuje dopadaju bili bismo zahvalni da nas podržite bilo kojom finansijskim doprinosom ili kroz reklamiranje na našem web site-u. Vaša pomoć biće upotrebljena za još kvalitetnije selektiranje informacija, njihovo brže postavljanje na site i, što smatramo možda i najvažnijim, prevodjenje najkvalitetnijih tekstova i na druge jezike.
Za dinarske uplate: Rade Drobac- Postanska stedionica-, žiro račun br. 908-20001-18-8888-47712653
Za devizne uplate:  Rade Drobac- Nacionalna [tedionica- Devizni ra~un br.: 00-305-0002922.2

<<_IMVTemp_Show_ARTELlogo2.gif>>

Reply via email to