Srbiji preti socijalna eksplozija
Podaci koji govore da je skoro milion nezaposlenih u Srbiji i oko 500.000 onih koji rade u nelikvidnim firmama, kao i činjenica da je naš spoljnotrgovinski deficit oko devet milijardi dolara, argument je kod većine ekonomskih analitičara kada kažu da nam slede radnički nemiri tokom jeseni. Predsednik UGS „Nezavisnost“ Branislav Čanak navodi da bi na jesen zbog ukupno loše socijalne situacije u Srbiji moglo doći do radničkih nemira „i to bez uticaja sindikata“
„Bojim se da bi mogla da se ponovi situacija iz Argentine iz 1984. godine, kada je bez uticaja sindikata došlo do erupcije nezadovoljstva, strahovitog rušenja i pljački“, rekao je za „Blic“ Čanak. On kaže da ne vidi korist iz takvih nereda zbog toga što oni ne „obećavaju novi početak“ i da Srbija ne bi imala koristi od toga.
Sličnog mišljenja je i ekonomista Zoran Popov koji kaže da takvi neredi „ne mogu imati cilj“, već da bi bili samo izvor razaranja koje „ne donosi ništa dobro“. „Niko ne može da kaže šta bi bilo posle. Kada bi mi neko objasnio šta je cilj tih nereda, sam bih se pridružio, ali cilja nema“, smatra Popov.
S druge strane, ekonomski analitičar Nebojša Medojević smatra da bi do socijalnih nereda moglo doći i da je jedan od glavnih uzroka to što nije primenjen dobar model reformi.
„Koncept reformi u Srbiji krenuo je pogrešno jer se nije krenulo u reformu institucija sistema. Nije Srbija krenula u reforme kao uređena demokratska država. Mi smo imali diktaturu, rat, sankcije. Trebalo je prvo reformisati policiju, pravosuđe, uopšte upravljačke mehanizme države. U reforme se krenulo bez koncenzusa o modelu nove Srbije“, smatra Medojević dodajući da je osim loše ekonomske situacije problem i u tome što su građani „izgubili poverenje u reč ‘reforme’, a to je smrt reformskog kursa“
„Narod vidi da sve teže živi dok, naročito posle najnovijih afera, vidi da su vladajuće strukture sve bogatije“, kaže Medojević.
On ocenjuje da u Srbiji ne postoje političke ili sindikalne snage koje bi mogle da artikulišu nezadovoljstvo i da pri tom misli da u Srbiji nema ozbiljne socijaldemokratske političke opcije koja je u nekim zemljama, poput Poljske ili Mađarske, okrenula tok reformi u pravom smeru.
„Nepostojanje političke artikulacije nezadovoljstva može biti veoma opasno. Mogao bih kao upozoravajući primer navesti erupciju nezadovoljstva u Albaniji koja je odvela zemlju u haos“, kaže Medojević.
„Ne verujem da će biti nereda. Mislim da je situacija u Srbiji ipak krenula u pravcu boljitka. I pored opominjućih brojki koje su verovatno tačne, teško da se reforme mogu zaustaviti. Boljitka će biti i reforme će se nastaviti, ali ćemo verovatno platiti veću cenu nego što smo očekivali“, kaže ekonomista Miodrag Zec.
Sličnog mišljenja je i ekonomista Boško Mijatović, koji navodi da se u poslednje dve, tri godine „ipak bolje živi“ i da standard raste - „nažalost ne kod svih, ali raste“. On smatra da su najave sindikata pretnje praznom puškom koje se ponavljaju svake jeseni i da nereda neće biti. Branislav Čanak , međutim, navodi da je radničko nezadovoljstvo veliko i da sindikati ne mogu imati uticaj ako „radnički bes eksplodira“.
Bankarski ekspert Branko Dragaš navodi da reforme u Srbiji idu u pogrešnom pravcu i da se primenjuje neoliberalni model Međunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke iz osamdesetih i upozorava da je i Argentina deset godina bila „miljenik MMF-a i primenjivala sve savete“, ali da se 2001. godine dogodio haos iz koga ta zemlja još nije isplivala. On upozorava da slična situacija preti i Srbiji. Branislav Čanak navodi i da je opasnost u tome što radnici više ne dele vreme za vreme i posle Miloševića, već da „spontano sabiraju 13 godina teškog života“.
