OBRAČUN DS I G17 PLUS PO IZVJEŠTAJU MEĐUNARODNE KRIZNE GRUPE
Dinkić smijenjen zbog protivljenja pranju novca
On je tvrdio da je samo u toku prošle godine 964 miliona dolara na
nelegalan način izneseno iz Srbije i oprano kroz razne of šor banke
Najočigledniji pokazatelj da vlada pokazuje nedostatak volje za dalje
reforme je i borba guvernera Nacionalne Banke Srbije Mlađana Dinkića s
jedne, i Vlade Srbije s druge strane. Poslije odlaska Slobodana Miloševića
sa vlasti u oktobru 2000. godine, Nacionalna Banka sa guvernerom Dinkićem na
čelu bila je jedina institucija u Srbiji koja je funkcionisala kako treba.
Kao što je i dužnost svakog dobrog guvernera, tako je i Dinkić monetarnu
politiku održavao stabilnom, radio je nezavisno od vlade i trudio se da
osigura stabilnost bankarskog i monetarnog sistema. Dinkić je takođe odigrao
značajnu ulogu u borbi protiv organizovanog kriminala i sprečavanju pranja
novca.
Pod velikim pritiskom od strane DS-a, 9. juna DOS koalicija se odlučuje da
smijeni Dinkića sa mjesta guvernera. Zvaničan razlog njegove smjene bio je
rad banke van kontrole vlade, tako da je bilo očigledno da Vlada Srbije želi
da ignoriše činjenicu da centralna banka i treba da radi nezavisno, van
kontrole vlade. Pravi razlozi za Dinkićevu smjenu su: njegovo uporno
suprostavljanje pranju novca, njegovo odbijanje da štampa novac i tako
kreira hiperinflaciju, obaveza da rad banke zadrži van kontrole vlade i na
kraju politička borba između vladajućeg DS- a i Dinkićeve G17 plus.
Kao guverner Nacionalne banke Dinkić je zauzeo čvrst stav i prtivio se
pranju novca, što ga je nažalost dovelo do direktnog konflikta sa
biznismenima iz Miloševićevog doba, o kojima se nije ustručavao da govori
javno. Naime, on je tvrdio da je samo u toku prošle godine 964 miliona
dolara na nelegalan način izneseno iz Srbije i oprano kroz razne of šor
banke. Kao primjer pranja novca, Dinkić je naveo kompaniju "Difens roud",
koja je vlasništvo pripadnika "surčinskog klana" LJubiše Buhe Čumeta, i za
koju je poznato da je blisko sarađivala kako sa pokojnim premijerom, tako i
sa sadašnjim članovima vlade. Ovo je očigledno naljutilo članove vlade koji
su bili povezani sa Čumetovom kompanijom. Još jedan razlog zbog kojeg je
vlada došla u sukob sa Mlađanom Dinkićem bilo je njegovo uporno opiranje
brojnim pokušajima vlade da Nacionalnu banku stavi pod svoju kontrolu, što
je često ljutilo premijera Đinđića i njegove saradnike. Sukobio se i sa
Vladimirom - Bebom Popovićem zbog radnji preduzetih protiv Astra banke
Bogoljuba Karića.
Od prelaska u političku partiju G17 plus je počela da predstavlja ozbiljnu
prijetnju za DS blok, iako bi teorijski bilo logično da ove dvije stranke
budu saveznici. Ipak, izgleda da su u DS-u preovladali ljubomora i
ograničenost, tako da ne pokazuju želju za pojavljivnjem ozbiljne
konkurencije unutrar DOS-a. G17 plus i Dinkić su se jasno izjasnili protiv
Beogradskog sporazuma, ali i Ustavne povelje kojom su se Srbija i Crna Gora
obavezale na ostanak u zajednici. Oni su istakli da će usljed ovog sporazuma
Srbija izgubiti 320 miliona dolara, i založili su se za proglašenje
nezavisnosti Srbije. Tako je Dinkić ušao u sukob za potpredsjednikom vlade
Čedomirom Jovanovićem koji je zadužen za evropsku integraciju. Smjenom
Dinkića Srbija će pretrpjeti ozbiljne posljedice i to na više nivoa. Prvo,
srbijanska vlada će najvjerovatnije početi sa štampanjem novca dovodeći u
opasnost povratak hiperinflacije. Drugo, pokazaće se da vlada nije ozbiljna
u namjeri da se obračuna sa orgnizovanim kriminalom. Treće, Srbija će ostati
stjecište za pranje novca. Četvrto, pokazaće se koliko je ozbiljno
organizovani kriminal uticao na srbijansku vladu. Međutim, ono što je
najvažnije je to da međunarodne finansijske institucije (MMF, Svjetska
banka) više neće imati pouzdanog partnera u Srbiji, jer će novi guverner
Srbije biti politička ličnost koja će imati slabu obavezu da zadrži
nezavisnost Nacionalne banke.
Malo je vjerovatno da će sadašnja vlada biti u mogućnosti da sprovede prave
reforme bez raspisivanja novih parlamentarnih izbora, stoji u izvještaju
Međunarodne krizne grupe.
Četvrtak, 31. Jul 2003.
----------------------------------------------------------------------------
----
"Kozmetičke" reforme sudstva i policije
Reforme u Srbiji naišle su na dobro organizovan otpor unutar samog
sistema. U pojedinim slučajevima, kao na primjer u Ministarstvu inostranih
poslova i Ministarstvu finansija, reforme su morali iznijeti pojedinci,
ministri, uz pomoć svojih lojalnih najbližih saradnika. Tako su ministri
Goran Svilanović i Božidar Đelić najviše energije utrošili na provlačenje
novih propisa, i nijesu se u potpunosti mogli osloboditi tereta zaostalog od
prošlog režima i u potpunosti reformisati svoja ministarstva. U drugim
institucijama, posebno u Ministarstvu pravde i Ministarstvu unutrašnjih
poslova, ni ministar Vladan Batić ni Dušan Mihajlović nijesu pokazali
interes za nešto više od čisto kozmetičkih reformi. U oba ministarstva i
dalje preovladavaju stare strukture i prave reforme se nijesu dogodile.
Povezanost sa organizovanim kriminalom, ratnim zločincima i paravojnim
grupama spriječila je reforme u ministarstvu unutrašnjih poslova, a i ono
malo reformista koj su bili na vlasti našlo se pod prijetnjom atentatom i to
od strane same policije. Iako je nedostatak reformi u Ministarstvu pravde,
Ministarstvu unutrašnjih poslova i BIA očigledan, bojazan od atentata na one
koji pokušavaju da poguraju reforme i dalje je velika.
http://www.revijad.cg.yu/dan/
Serbian News Network - SNN
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
